‘Brat uz brata, Mađar uz Hrvata!“ Tako je pjesnički raspoložen ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman tepao svom mađarskom kolegi Péteru Szijjárti, koji je svojedobno zahvalio Rvackoj zato što nije popustila pritisku “međunarodnog liberalnog mainstreama” i nije stala uz međunarodne napade na njegovu zemlju, nego je pokazala prijateljstvo i solidarnost. Čitaj – kada se većina članica EU-a i većina zastupnika Europskog parlamenta, uključujući i one iz Europske pučke stranke čija je članica HDZ, solidarizirala protiv viktatorove vladavine, zatiranja slobode medija, neovisnosti pravosuđa te antiimigrantske i homofobne politike posve u suprotnosti s europskim standardima, Rvacka se nije štela mešati.

A svi HDZ-tovi eurozastupnici ostali su suzdržani prilikom glasanja za Rezoluciju kojom je konstatirano kako je stanje vladavine prava u Mađarskoj i Poljskoj sve lošije, kao što su to učinili i 2018. prilikom glasanja za Rezoluciju protiv Mađarske zbog kršenja temeljnih prava, kojom se predlaže aktivacija članka 7. Povelje Europske unije. A to znači uskraćivanje para iz europskih fondova Orbánovoj vladi. U međuvremenu se, zbog brutalne ruske agresije na Ukrajinu, globalna sigurnosna i politička situacija dramatično promijenila, a Orbán je od problematičnog viktatora zbog svoje neskrivene sklonosti prema Putinu postao još problematičniji. Dapače, uspio je podijeliti EU odbijajući embargo na rusku naftu, a kao šlag na tortu uložio je i veto protiv sankcioniranja Kirila, patrijarha Ruske pravoslavne Crkve, koji opravdava i blagoslivlja ruski masakr u Ukrajini. I tako je pajdo našeg premijera izblamirao EU i doveo u pitanje njeno jedinstvo, u koje se veliki Europćanin i miljenik tete Ursule von der Leyen, zaštitnik Ukrajine Andrej Plenković kune. Time je mađarski gazda osigurao jeftine naftu i plin svojim sunarodnjacima, koji će ga zbog toga još više voljeti, a zbog čega uživa i neskriveno divljenje rvackog predsjednika Zorana Milanovića.

Čak su se i Poljska, druga problematična članica EU-a, i njena ultrakonzervativna vlada distancirale od Orbána i njegove proruske politike, koju nikako ne mogu provariti. Baš kao ni ostale članice Višegradske skupine u koju nas je silom nastojala ugurati Kolinda Nacionale. Jarosław Kaczyński i njegova vladajuća stranka Pravo i pravda, naime, ne mogu smisliti Putina, kao ni one koji ga na bilo koji način podržavaju, što je jasno dao do znanja i poljski premijer Mateusz Morawiecki. Nije nikakva tajna da je i bez agresije na Ukrajinu, Rusija Poljskoj crvena krpa i da im je do dana današnjeg najomraženija susjeda zbog svega što se dogodilo tijekom stoljetne povijesti, u Drugom svjetskom ratu, a osobito nakon njega. Pa kako je moguće da su se Poljaci u novonastalim okolnostima odrekli svog velikog saveznika i prijatelja, mađarskog Viktatora, kojem su držali štangu u svim dosadašnjim koprcanjima i natezanjima s EU-om, ali ne i Rvatine? Koja je to tajna veza između HDZ-ta i Fidesza, Orbána i Plenkovića?

Tim više što je HDZ-tu sestrinski Fidesz sam istupio iz članstva Europske pučke stranke prije nego su ga pedalirali zbog miniranja Bruxellesa i autokratskog Orbánova režima, a Europska komisija je Mađarskoj uskratila sredstva iz Fonda za oporavak od pandemije zbog kršenja vladavine prava. K tome se Orbán naslikava pred kartama „velike Mađarske“, žali za Jadranskim morem i šuruje sa srpskim voždom Acom Vučićem protiv europskih sankcija Putinu, dok će preko MOL-a potpuno preuzeti kontrolu nad Inom i više no ikada raditi isključivo u mađarskom interesu. Ako sve to nije bilo znak za alarm u rvackoj vladi, a što jest? No usprkos svemu navedenom, službeni stav prema Mađarskoj se promijenio nije.

Točnije, Plenkovićev stav se promijenio nije. Doduše, kada je Orbán po tko zna koji put pokazao pretenzije prema rvackom teritoriju i moru, pozvali su mađarskog veleposlanika u Zagrebu u Ministarstvo vanjskih, a Plenković je promrmljao nešto kao „No, no!“ i iskazao diskretno razumijevanje za takve „nesmotrene“ izjave namijenjene domaćoj publici, na koje, kako reče, treba reagirati s distancom. Dodao je i kako je u kontekstu energetske krize i napuštanja energenata iz Rusije suradnja Hrvatske i Mađarske potrebnija mađarskoj strani. I to je manje-više bilo sve.

Da je tako nešto o Jadranskom moru izvalio četnik-početnik Aca Vučić, autokrat iz komšiluka, i da je držao konferencije za tisak pred kartama „velike Srbije“, reakcija rvackih vlasti bila bi žestoka. I to s pravom. Slale bi se diplomatske note, angažirale međunarodne institucije, busalo bi se u rvacka prsa i urlalo da svoje ne damo agresorima. Ni onda ni sada! Ali kada su Viktor Orbán i Mađarska u pitanju, predsjednik rvacke vlade i HDZ-ta nije se previše uzbudio.

A zašto i bi kada Orbán, zvani Mali Putin, u svojoj zemlji provodi sve ono što bi Andrej u svojoj, samo da može. Tijekom godina svoje razorne vladavine, Orbán je pred očima EU-a potaracao opoziciju, pozatvarao nezavisne medije i zakonom onemogućio djelovanje niza organizacija civilnog društva da ga ne maltretiraju bez veze. Zabranio je i „gej propagandu“, odnosno učenje o LGBTQ temama u školama, i čvrsto zatvorio granice za sve migrante, osim, ‘ajde, za izbjeglice iz Ukrajine. Budući da je fiksirao cijene benzina, kao i kamata na kredite, a onda velikim multinacionalnim kompanijama s ekstraprofitom nametnuo novi porez koji će biti iskorišten za jačanje vojske i ograničenje cijene energenata i vode, normalno da uživa ogromnu podršku mađarskih građana koji su ga nedavno izabrali na četvrti premijerski mandat.

Pa tko ne bi volio biti Viktor Orbán, koji je upravo uveo drugo izvanredno stanje zbog posljedica rata u Ukrajini, nakon onog prvog, zbog pandemije. Što znači da će od sada pa dokad mu se prohtije vladati dekretom, bez parlamenta koji bi mu mogao soliti pamet, jer su sve odluke u njegovim rukama.

Tako i odluke o Ini, zbog čega Plenkovićev pajdo i dalje nastoji zadržati korupcijom stečenu poziciju gospodara te rvacke energetske kompanije. Naime, iako MOL nije formalno u vlasništvu mađarske države, on to zapravo jest, a Orbán se pobrinuo da na čelna mjesta fondacija koje su vlasnici njegovih dionica, postavi svoje najbliže suradnike. Kao što je poznato, MOL ima 49,1 posto dionica Ine i većinska upravljačka prava, kojih se predsjednik uprave Zsolt Hernádi domogao besramnom korupcijom. Odnosno, mitom od 10 milijuna eura dogovorenim s Ćaćom Sanaderom, bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-ta kojeg se sadašnji premijer i predsjednik stranke osuđene kao zločinačka organizacija, navodno, odrekao. Ali ne i njegova nasljeđa.

Jer iako Ćaća guli zatvorsku kaznu, iako je Vrhovni sud potvrdio presudu u slučaju Ina-MOL, iako je predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi osuđen na dvije godine zatvora i iako ga Mađarska ne želi izručiti, Rvacka se nešto posebno ne trudi oko poništavanja takvog sramotnog ugovora. Odnosno, dugo se telila oko pokretanja revizije arbitražne odluke UNICITRAL-a, Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo, koja je 2016. bila negativna za Rvacku. Zašto? Zato što je Ustavni sud, iz samo njima poznatih razloga i motiva, cijeli proces vratio na početak. A sada je Plenkovićeva vlada stvar prepustila švicarskom pravosuđu i dotle pušta Mađare da rade što hoće.

Pa makar to značilo da će rvacki građani plaćati enormne cijene za energente, s obzirom na to da je MOL potpuno zaustavio Inina istraživanja i ugasio rafineriju u Sisku, dok se zahvaljujući dobrohotnosti bivšeg ministra Tomislava Ćorića, rvacka nafta transportira ravno u Mađarsku, po nepoznatoj cijeni. A onda mi derivate plaćamo osjetno skuplje. Eto, to je rezultat bratskog odnosa između Mađarske i Rvacke, HDZ-ta i Fidesza, Plenkovića i Orbána. Mađari barem znaju zašto se bratimimo i zašto drže Orbána na vlasti.

Jer on je divan čovjek, nenadmašni populist koji se samo brine da Mađarima bude dobro, da imaju jeftinu struju, vodu, plin, ulje, brašno, šećer i ostale namirnice. I da glasaju za njega. Zar isto nisu radili i Hitler i Mussolini? Tko j… ljudske i medijske slobode, prava LGBTQ zajednice i ostalih manjina, europsku pravnu stečevinu i slične gluparije, kada je u pitanju svjetska kriza. Ali zašto, pobogu, HDZ-tu rejting raste i zašto hrvatski građani većinom glasova drže Plenkovića na čelu Vlade? Zar kolektivno pate od Stockholmskog sindroma?