O, Bože! Tko sve ne misli politički profitirati na Resničkoj buni! Od svih ljudi na svijetu baš je šef zagrebačkog HDZ-ta Mislav Herman najviše upro galamiti protiv izgradnje centra za gospodarenje otpadom u Resniku, za koji je, sa šestoricom svojih stranačkih jarana, ‘ladno digao ruku 2018. godine. Među njima je bio i sada već zaboravljeni, spektakularno nesposobni bivši ministar gospodarstva i propali kandidat za gradonačelnika Zagreba, Davor koji nije Damir Filipović.

Normalno da su HDZ-tovi gradski zastupnici svojedobno glasali za sve što je bilo ćeif rahmetli Miletu Bandiću, jer su s njim bili u sretnom političkom braku iz interesa i zajedno vedrili i oblačili rvackom metropolom u dva mandata. I onda je ostavili u kaosu i dugovima do grla. Budući da je čak i njima bilo jasno da Jakuševec kad-tad ipak treba zatvoriti, iako se to nije dogodilo gotovo dva desetljeća od Miletova obećanja iz 2001. da će se spaliti ako ga za četiri godine ne sanira, odlučili su da alternativa postane Resnik. I stavili ga u plan gospodarenja otpadom, što je u navedeni dokument upisano ravno 24 puta.

Eh, ali to je prošlo svršeno vrijeme, Mile je otišao na vječna lovišta, a HDZ u opoziciju i to se više ne računa. Narod je ionako glup, ima pamćenje zlatne ribice i nitko se više i ne sjeća što su to sve zajednički izglasali HDZ i SDP, pored najskuplje žičare na svijetu. One sljemenske, na kojoj su Banditićevi mutni poslovni partneri zamračili ogromne pare i koja se nikada neće isplatiti, a možda ni tada. Osim žičare i niza sumnjivih projekata, izglasali su i da se upravo u Resniku ubuduće zbrinjava otpad Grada Zagreba, protiv čega se rukama i nogama bune lokalni stanovnici, uz najavu da će biti i gore. To jest da će samo preko njih mrtvih započeti gradnja navedenog centra, pa makar on bio zatvorenog tipa i izgrađen po najvišim europskim standardima, kako se Tomašević kune da će biti.

Logično da su HDZ-tovci, kao i bivši Miletovi pobočnici poput nezavisnog zastupnika Ivice Lovrića, baš zgodno iskoristili pravedni gnjev Resničana u ratu protiv mrskog Tomislava Tomaševića. Koji je, by the way, također bio protiv Resnika dok je još bio u ulozi aktivista i kao takav dizao tlak Miletu. Ali sad je vlast i nema mu druge nego prihvatiti Resnik, koji je upisan kao jedina lokacija za gospodarenje otpadom u prostornom planu. Budući da mu je voda došla do grla i da se od smrada Jakuševca ne da živjeti, dok su uslijed odrona smeća teško stradali radnici Čistoće i jedva izvukli živu glavu, Tomašević mora konačno početi rješavati problem smeća u Zagrebu jer strpljenje Zagrepčana je na izmaku.

U međuvremenu, senzibilan kakav već jest, Mislav Herman i njegovi stranački drugari iznenada su osjetili bilo naroda i zaključili kako Resnik nikako ne može biti ta lokacija. Počeli su pokazivati i dirljivu brigu za zdravlje tamošnjih stanovnika i onečišćenje zraka, zbog čega su, naravno, stali uz Resničane u njihovoj borbi protiv gradnje centra za gospodarenje otpadom u susjedstvu. Brižnim HDZ-tovcima to je došlo ko suza na oko, jer ionako maestralno koriste svaku priliku da zagorčavaju život i vade mast novom gradonačelniku, osobito tamo gdje je najtanji. A najtanji je, kao što je poznato, sa smećem, koje bi ga moglo koštati sljedećeg mandata.

No ma koliko se HDZ-tovci i ostali iz opozicije dernjali u Skupštini Grada Zagreba i dokazivali da Možemo! ne može, odnosno da su nesposobni i nemaju blage veze o vođenju grada, studija izvedivosti za potrebe izgradnje cjelovitog sustava za gospodarenje otpadom u Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji – koja uključuje izgradnju centra za gospodarenje otpadom u Resniku do 2028. godine – jest izglasana. Bez HDZ-ta i opozicije.

I dok se Mislav Herman vodi onom „ja reko, ja poreko“, proradila je savjest među ostacima ostataka posrnule i bankrotirane stranke BM 365, odnosno, kod izvjesnog Dejana Kljajića, pa je i on glasao za Centar jer čovjek, navodno, drži do svoje riječi iz 2018. Da ne povjeruješ!

S jednakom strašću kao Mislav Herman, po Tomaševiću lupa još jedan wannabe gradonačelnik, Miletov pionir Davor Bernardić. Zato mu valjda Veliki vođa Vlade i HDZ-ta tepa da je gigant u usporedbi s politički patuljastim vođom SDP-a Peđom Grbinom. Ukratko, Bero od puste dosade i besposlenosti svakog vikenda organizira nekakve konferencije za medije. Ovoga puta tema je, dakako, bio Resnik.

Kao pravi populist novog doba, izašao je s idejom da je nužno hitno osmisliti kompenzacijske mjere za podizanje kvalitete života u Resniku te omogućiti njegovim stanovnicima da prodaju svoje nekretnine Gradu po cijenama primjerenim za kupnju zamjenskih. Kakav superheroj! Sada će cijeli Resnik zacijelo glasati da upravo Bero naslijedi Tomaševića. A Berinim ambicijama samo je nebo granica iako mu stranka nema nijednog zastupnika u Gradskoj skupštini.

Od silne strepnje za okoliš u Resniku, HDZ-tovci nisu imali vremena smisliti neki novi prijedlog ili izaći s nekom drugom lokacijom. Jedino što znaju jest da više ne žele ono o čemu su svojedobno sami donijeli odluku, i to zato što Tomašević to sada želi, jer nema izbora, dok oni skupljaju jeftine političke bodove solidarizirajući se s pobunjenim građanima.

A njima Tomašević uzaludno ponavlja kako mnoge europske metropole imaju takve centre za gospodarenje otpadom koji se uklapaju sjajnom arhitekturom i zahvaljujući modernim tehnologijama ne zagađuju okoliš, ali proizvode energiju. Na primjer, za grijanje. Na takvoj energani u Resniku inzistiraju SDP-ejci i čini se da će možemovci koji su se tome do sada iracionalno protivili, konačno doći pameti i prihvatiti njihov uvjet.

S druge strane, jasno je ko dan da HDZ-tovcima i bivšim banditićevcima nije u interesu da se išta gradi. Bolje da Jakuševec smrdi što dulje kako bi mogli dokazati da je Tomašević beznadni promašaj.

Dakako da drama oko novog centra za gospodarenje otpadom ne bi mogla proći bez podmetanja nogu AP-a odnosno Vlade, koja je donijela Nacionalni plan za gospodarenje otpadom s debelim zakašnjenjem, tek u lipnju 2023., i uporno odbija sastanak s Tomaševićem na tu temu. Prema tom planu, centar za gospodarenje otpadom, koji će prema studiji izvedivosti koštati 140 milijuna eura, mora biti izgrađen do 2028. i mogao bi se financirati iz europskih fondova.

Pod uvjetom da Vlada pokaže dobru volju, kao što neće. A možda će suptilno kočiti i izdavanje određenih dozvola, što se moglo naslutiti iz Hermanovih istupa. Kao što i Zagrebačka županija odbija privremeno primati biootpad iz metropole da napakosti Tomaševiću. Ali da je, nekim čudom, beznadni Davor koji nije Damir Filipović pobijedio na izborima u Zagrebu, tih problema ne bi bilo. Našli bi se i kapaciteti za otpad u Županiji, a i pare, ko od šale. E pa, drage Zagrepčanke i Zagrepčani, razmislite drugi put za koga ćete glasati.

Dodatni je apsurd što na čelu Resničke bune, umjesto Matije Gupca, godinama figurira Branka Genzić Horvat, poznata po tome što je svojedobno Gradu Zagrebu za pišljivih 22 milijuna kuna prodala zemljište na kojem je izgrađen pročistač za otpadne vode. Slučajno ili ne, eto, baš je u to vrijeme bila zaposlena u Uredu za imovinsko-pravne odnose Grada Zagreba. Pa ne može nikako tvrditi da nije znala što će biti na njenoj bivšoj parceli.

No čim ju je prodala i masno zaradila, postala je najglasnija protivnica centra za gospodarenjem otpadom u svojoj blizini. ‘Ajde, njoj se mora priznati da je barem dosljedna. Naime, pobunila se još u Bandićevoj eri, a ne poput Mislava Hermana tek kada se promijenila gradska vlast. Usprkos tome, teško je shvatiti njene motive, a još teže novog gradonačelnika i njegove suradnike, koji o tom zanimljivom slučaju šute. Zašto? Pa zato što oni nisu HDZ-tovci ili banditićevci i ne služe se njihovim metodama. Hm?! Možda zato većina građana Zagreba i ne razumije što oni zapravo rade.