Brak iz interesa može uspjeti ako je potpisan DOBAR PREDBRAČNI UGOVOR i ako se obje strane drže dogovorenog, po mogućnosti bez emocija i ljubomore

‘Budite uvjereni da to više nećemo dopustiti!” navodno je ljutito urlao Toma Karamarko na dramatičnom noćnom sastanku koalicijskih suradnika, dok se krv ledila u žilama Boži Petrovu i Timu Oreškoviću. Pa ipak, ravnatelja SOA-e još uvijek nemamo, a možda ga u ovom sastavu vlade nećemo ni dobiti. Što se tiče ministra branitelja, prijetnja je barem na kratko utjecala na odlučnost našeg premijera. Dugo i predugo birao je između svih prijavljenih na natječaj koji je sam otvorio, da bi nakon noći žestoke makljaže Domoljuba i Mostovljana, odabrao tog divnog čovjeka od Kalabrije, što će reći pravog Kalabreza, Tomu Medveda.

Čim ga je ugledao, Tim Orešković osjetio je leptiriće u trbuhu. Bila je to ljubav na prvi pogled, koja je blagoslovljena imenovanjem na ministarsku funkciju samo tri sata poslije upoznavanja. To je još jedan rekord koji je Tim oborio, nakon onog trosatnog odlučivanja o prihvaćanju premijerske funkcije. S ostalim odlukama naš Tim ne žuri, poput one o pronalaženju Lozančićevog nasljednika, zbog čega Toma Karamarko postaje sve luđi i agresivniji. No premijer “jouš mora sjesti doulje i razmisliti pa ounda porazgovaraouti sa nekoluliko kandidati, a tou će sigourno biti sljedeći tjedan. A moužda i ounaj naukon njega. Javnoust me već uoupoznala kaouko raoudim”. Ne samo zbog kronične usporenosti, već i zbog Timovih ambicija da se umjesto brojevima bavi imenovanjem čelnih ljudi SOA-e, Veliki Toma mu je navodno spreman nabiti vritnjak. Za takav kraj njihova brzinskog vjenčanja sve više se gomilaju argumenti. Jedan od većih je svakako u Ministarstvu unutarnjih poslova. A razlozi su, dakako, osobne prirode…

OD TRENUTKA KADA SAM PRIMIJETILA (a tko nije?) nabildane bicepse, razvijeni prsni koš i široka ramena na kojima puca odijelo mostovljanskog ministra policije Orepića, urešenog muževnim brčinama na koje mora otkinuti svaka prosječna heteroseksualna Hrvatica i homoseksualni Hrvat, bilo mi je jasno da Karamarko to naprosto neće podnijeti. Jer – ministar Orepić izgleda onako kako bi sva djeca nacrtala pravog policajca. Snažan, stamen i elegantno sportski upicanjen, tip kojeg možete zamisliti u akciji s napunjenim revolverom ili kao zvijezdu detektivske serije holywoodske B produkcije. Junak koji dubokim glasom smiruje naciju i koalicijske partnere raspamećene zbog njegova neposluha i nevoljkosti da u svom ministarstvu posmiče sve što ima ikakve veze sa SDP-om, HNS-om ili njihovim simpatizerima.

BUDIMO ISKRENI, nitko ne bi nacrtao Velikog Tomu kao utjelovljenje sigurnosti i reda niti bi ga zaposlio u Holywoodu. Najprije jer nije nešto fotogeničan, a osim toga, uslijed dugogodišnjih političkih igara i podmetanja propustio se baviti tjelovježbom pa su mu mišići pomalo zakržljali. Je li mu zakržljalo i nešto drugo, o tome ne bih spekulirala. Ni Milijan Brkić, nekadašnji Vaso, otkad je nabacio prije spominjani I look inteligente uopće ne liči na policajca, a ni na samoga sebe, iako za taj posao ima izgleda vrhunski plagiranu diplomu. I zato su obojica ljutiti i ljubomorni na Orepića, bivšeg bundžiju iz Udruge građana Škanj, koji im se nepozvano uvaljao u resor i još je toliko drzak da ga stvarno namjerava i sam kontrolirati. Nečuveno! Kako službena komunikacija s Orepićem očito ne ide baš najbolje, počeli su mu slati znakovite poruke preko raznih medija, ne bi li se konačno urazumio. No nezgodan kakav jest, nakon plasirane priče o topničkim dnevnicima u ormaru, ministar policije promptno im je odbrusio kako se radi o “nekulturnom, nekompetentnom i primitivnom pokušaju političkog obračuna”. “Orepić je tu da rješava probleme, a ne da sam postane problem”, siktao je Karamarko. “Zamislite da je u ovim okolnostima vlast potpuno u rukama Karamarka i HDZ-a!” vratio je Orepić u verbalnoj eksapadi kojom zabavljaju naciju iz dana u dan i tako u nedogled….

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Očito se Veliki Toma preračunao jer trenutačno vodi bitke na nekoliko bojišnica i to s onima koje je, trgujući do besvijesti, sam odabrao i postavio na vodeće pozicije. Valjda je, visoko cijeneći sam sebe, bio uvjeren da će, kao nekad Pašalić, vući poteze iz sjene i upravljati državom u svim njenim ključnim segmentima onako kako mu je ćeif.

No ideja da će na čelo Vlade postaviti marionetu iz dijaspore bez političkih ambicija, a na mjesto drugog potpredsjednika Vlade instalirati neiskusnog koalicijskog partnera iz provincije i onda kadrovirati prema vlastitim mračnim željama i ambicijama po svim ministarstvima, očito je bila jako glupa. I neodrživa. Jer niti je Karamarko Pašalić niti je Petrov veslo sisao. A i Oreškoviću se svidjelo biti premijer, više nego što je Toma očekivao. Brak iz interesa može uspjeti ako je potpisan dobar predbračni ugovor i ako se obje strane drže dogovorenog, po mogućnosti bez emocija. Kada se u to upletu pohlepa, žudnja, ljubomora i srdžba, stvar se u principu raspada, na štetu jedne ili druge strane.

I TAKO, UMJESTO SLOGE u službi bolje budućnosti naše domovine, gledamo bespoštednu bitku između dviju sukobljenih interesnih skupina koje se čerupaju u beskrupuloznoj raspodjeli pobjedničkog plijena. Nekako u izmaglici prisjećam se obećanja o ukidanju privilegija saborskim zastupnicima, reformi pravosuđa i poreznog sustava, borbi protiv lova na fotelje i uhljebljivanja zemljaka, rođaka i prijatelja, depolitizaciji policije i javnih poduzeća, na čijem će čelu sjediti sposobni menadžeri odabrani na natječajima. Stručnost, domoljublje, principijelnost, bla bla bla. Gdje ste u toj priči nestali vi, ovce iz građanskog krda? Što je s boljim standardom, zapošljavanjem, investicijama, projektima, o tome stvarno više nitko ne razmišlja. Nemaju vremena, jer se toliko međusobno mrze da vjerojatno proklinju dan kada su se spojili. I zato su Petrovu za kaznu prepustili da se nateže sa sindikatima i kusa Ćaćina govna ne bi li, dokazujući da para za povećanje osnovice plaća nema, postao nepopularniji od samog Tome. Što je doista teško.

I DOK TRAJE MEDIJSKI POGROM i sječa urednika na javnom mediju, na kojem se loši zamjenjuju još gorima, dok se iznuđuje ostavka ravnateljice Agencije za elektroničke medije i traže podobni za vodeća mjesta u državnim institucijama koje bi, prema demokratskim uzusima, trebale biti neovisne i prije svega profesionalne, stižu dramatična upozorenja iz Europske komisije o tome da bi Vlada, nastavi li ovim tempom donositi odluke, mogla izgubiti 35% sredstava iz EU fondova. Na čijem povlačenju se bazira veliki dio optimizma iz novog proračuna na prihodovnoj strani. Koji je inače good, good good! Nema bad! I nekim čudom je prošao pored svih amandmana nezadovoljnika iz pozicije i opozicije… Odlučnost i bolja međuministarska koordinacija – to Europćani traže od novog hrvatskog vodstva koje se zasad ne može dogovoriti ni koji resor kome zapravo pripada, a kamoli kako da se međusobno koordiniraju.

DA JE BRAK PRED PUCANJEM, ne skrivaju više ni nezadovoljni HDZ-ejci, kojima se teško odlučiti je l’ bi prije prekinuli s Timom ili Božom. Jer vlast je prokleta stvar. Brzo se na nju navikneš, a i svidi ti se sve što donosi. Na primjer, susret s prinčevskim britanskim parom i večeru s predsjednicom u šlafroku. Problem je što onima koji čekaju obećane promjene, njihova vlada još uvijek nije donijela ništa dobro. To je primijetila čak i Anja Šovagović u svojem oproštajnom pismu HDZ-ovom Vijeću za kulturu, u kojem je napisala: “Čini se da ne uspijevate pronaći ni start, a nekmoli cilj u ovom iscrpljujućem maratonu političkog nesnalaženja!” Šteta što u HDZ-u očito nema ni jednog člana s dovoljno velikim mudima da se na predstojećim unutarstranačkim izborima suprotstavi ponoru u koji ih Karamarko, kao i sve nas, nezaustavljivo gura.