Eh, što bi bilo koja armija na svijetu dala da u svojim redovima ima velikog vođu HDZ-ta i rvacke vlade Andreja Plenkovića. Em je visok, em stasit, em plećat, em odlučan i hrabar kao lav! Bio bi sjajan general, admiral, pa čak i maršal! Al’ eto što ti je prokleta genetika! Naslijedio Plenki tu neizlječivu bolest koja se zove ANEMIA MEDITERANEA i nije ga htjelo u vojsku onda kada je bio u najboljim godinama i kada se trsio svim silama dokazati da je sposoban i za najzahtjevnije borbene zadatke. Molio je i kumio Andrej, pokušavao sve kako bi ga regrutirali preko veze, no nikako nije išlo! Jok, takve ne primaju!

I tako je AP propustio služiti vojni rok u mrskoj JNA na koju su njegovi vršnjaci u znoju lica svoga izgubili godinu dana života, a onda ga je preskočio i Domovinski rat. Mora da je to razorno utjecalo na njegovu krhku psihu, mora da se osjećao manje vrijednim i zakinutim za tu najveću čast da služi domovini, što je moglo ostaviti i trajne posljedice na njegov budući arogantni karakter. Jer frustracije obično rezultiraju bahatošću, zar ne?

I zato je odlučio da nitko više ne prođe kroz to bolno iskustvo, već da se mladi konačno dobiju priliku iskazati kao vojnici. Primijetio je, naime, da su već brojnim generacijama uskraćena ta nasušna znanja, za kojima je on cijeloga života vapio i zbog čega se moguće osjeća neostvareno kao muškarac iako je vrstan političar i pravnik. I rvacki muž.

Pa ako je njega zadesila takva nepravda, ne mora i one na kojima svijet ostaje i koji nemaju Anemia Mediteranea. Istina, i do sada su se mladići i djevojke mogli javljati na dragovoljno služenje vojnog roka, al’ nekako ih je sve manje. Nešto im nije baš privlačan taj vojnički život, a i plaća je, brate, mala! Ali sada kada to postane obavezno, nema sumnje da će svi pohrliti u davno zapuštene vojarne bez adekvatne infrastrukture i nitko se više neće pozivati na ustavni institut priziva savjesti. Iako je u doba dok još vojni rok nije bio ukinut – dakle, prije ulaska u NATO – takvih bilo 80 posto. Nema sumnje je među onima koji nisu otperjali preko granice za vrijeme Plenkijeve vladavine, domoljublje značajno poraslo i da svi vojno sposobni muškarci, a i žene, naprosto čeznu za time da im država nametne obvezu kojoj neće moći reći – ne!

I valjda se baš zato Plenki, koji vojske vidio nije, dosjetio kako bi bilo zgodno ponovo uvesti obvezni vojni rok. Iako tvrdi da je takav prijedlog potaknut eskalacijom ratnih sukoba od Ukrajine do Gaze i lošom sigurnosnom situacijom u EU-u, mnogima to smrdi na predizborno bildanje suverenizma i borbene gotovosti. Dok ga ljuta desnica optužuje da je na tom planu zakazao. Doduše, ne moraju rvacki vojni obveznici odmah u Ukrajinu, ali zlu ne trebalo, dobro bi bilo da prođu barem tromjesečnu vojnu obuku pa da se nauče puniti pušku i zaleći kada padaju bombe. Valjda je svjestan Plenki koliko to njemu fali u životu i koliko je zbog toga propatio.

Zato je i kupio francuske Rafale, koji bi trebali stići baš negdje oko izbora, a nakon osam godina mandata odlučio je obučiti naciju za ratno djelovanje. Što se tu ima pitati neke vojne stručnjake, saborski Odbor za obranu ili možda onaj za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ili, nedajbože, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH? Uostalom, samo HDZ i njegov gazda valjda znaju kako se brani domovina. Nisu li, uostalom, odavno privatizirali Domovinski rat iako su u njemu sudjelovali brojni građani bez partijske iskaznice, a nećete vjerovati, i pripadnici opozicije. Za razliku od AP-a, koji je zbog spomenute anemije čmrljio u Ministarstvu vanjskih poslova i bio „osuđen“ na krkanje kroasana i gustog sa šlagom po Parizu. Eh, što ti je gorka sudbina! No sada je dobio priliku da se dokaže kao državnik, ne samo biračima u Rvackoj već i svojim europćanskim jaranima.

Jer taman kad smo pomislili da do ulaska u NATO više nema te sile koja bi mogla zaprijetiti Rvackoj i da nam je dovoljna mala, ali profesionalna i dobro uvježbana vojska, kad ono – ćorak. Osim što i dalje traje brutalna ruska agresija na Ukrajinu i osim što gazda Republike Srpske Mile Dodik prijeti pripajanjem majci Srbiji i prima odlikovanja od Vladimira Putina, naoružavaju se komšije preko Drinu, gdje Plenkijev stranački pajdo iz europskih pučana Aleksandar Vučić Vučko također planira regrutirati mlade Srbe. Iz istih sitnosopstveničkih razloga kao i Plenki, a koji uključuju i izgradnju kulta ličnosti.

I tamo se prigodno kupuju ruski samovozni topničko-raketni sustavi, kineski raketni sustavi, francuski radari, turski dronovi… Jest da je Rvacka pod kišobranom NATO-a, al’ nikad ne znaš kad se Vučku može smračiti pred očima, na primjer zato što ga je logoreični predsjednik Milanović optužio da vodi kupusarsku politiku! Pa da nam iznenada doleti neka rusko-kinesko-srpska raketa, kao onaj dron koji se strmopizdio blizu Jaruna, a da ga nitko od saveznika nije primijetio na radaru. I tko sad može reći da se AP ne brine o sigurnosti države i njenom teritorijalnom integritetu? Doduše, nismo primijetili da je uložio pare u nabavu protuzračne i proturaketne obrane, što bi nam bilo za dušu, al’ tko mari za takve detalje. Narod je ionako glup. I ne shvaća kako ova priča o vojsci odvraća pažnju od aktualnih koruptivnih afera vladajućih.

I nije to sve. Bio je Plenki i među odabranim šefovima država i vlada koje je njegov francuski prijatelj Emmanuel Macron pozvao u Pariz, na konferenciju o Ukrajini. Po tome se najbolje vidi koga Zapad doživljava kao vođu Hrvatske. Ne valjda Zokija koji stalno nešto tambura po „mufljuzima iz Bruxellesa“ i njihovoj jalovoj politici. Pa kad je Macron, ponesen veličinom i važnošću Francuske, izvalio da razmišlja o slanju svoje vojske na ratište u Ukrajinu, nema sumnje da je slična ideja pala na pamet i našem AP-u kako bi dokazao da i Rvacka konja za trku ima. I da on ima odlučnosti i snage za najodgovornije funkcije u EU-u; naprimjer, onu predsjednika Europskog vijeća, kojoj, čini se, svim svojim bićem stremi.

Ali, avaj! Sjetio se odmah kako mu je svojedobno Sabor uvalio košaricu kada je izašao s prijedlogom o obučavanju ukrajinskih vojnika na rvackom teritoriju. Do dana današnjeg nije prežalio činjenicu da su nedostajale četiri ruke za prolaz, zbog čega se iskreno ispričao Ukrajincima. Dodatni problem je i prokleti Ustav, koji propisuje da takve odluke mora supotpisati i njegov ljuti rival s drugog brda Zoran Milanović. Koji mu je jasno i glasno poručio da to može samo preko njega mrtvog. Ponovio je to Zoki i u najnovijem priopćenju, u kojem se zapitao u čije ime i za čiji interes Plenković sebi uzima pravo uključivati se u rasprave o sudjelovanju hrvatskih vojnika u ratu u Ukrajini. Forsira li Plenković uvođenje obvezne vojne obuke u Hrvatskoj zato da bi pripremio hrvatske vojnike za slanje u rat u Ukrajinu? Hm?

Zato, eto, Plenki nije ni predlagao slanje rvacke vojske na ukrajinsko ratište, iako bi to inače učinio i iako bi se to lijepo vidjelo. I donijelo mu dodatne bodove kod saveznika, koji su se, doduše, promptno ogradili od Macronova ishitrenog istupa dok je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg jasno i glasno poručio kako NATO-u ne pada na pamet direktno se uključivati u rat. NATO-u možda i ne, ali Rvacka bi baš mogla. Kakva šteta da Plenković nije pravi diktator pa da mu ni Sabor ni predsjednik Republike ne mogu ništa.

A sad se s predsjednikom mora još natezati i oko ravnatelja SOA-e, jer Milanović inzistira na detaljnoj analizi rada te agencije zbog nepostupanja i neprovođenja sigurnosne provjere prilikom imenovanja Turudića na dužnost glavnog državnog odvjetnika i jaše na nekakvim promjenama u unutarnjoj organizaciji i pravnom okviru za postupanje te agencije. Kakva tlaka.