Koji je srećković taj Andrej Plenković! Baš kad mu se počelo izmicati tlo pod nogama i raspadati saborska većina zbog jednog ministra u zatvoru i nekoliko drugih po kojima čačka USKOK, spasilo ga je opasno ludilo Vlada the Mada, Vladimira Putina, paranoidno-narcisoidnog diktatora koji je invazijom na Ukrajinu doveo čovječanstvo na rub trećeg svjetskog rata. I to doslovce, jer je ovoga vikenda podigao nuklearne snage na najviši stupanj pripravnosti.

A kad je treći svjetski rat u pitanju, tko više mari za Darka Horvata u Remetincu ili onih dvadeset šestero HDZ-tovaca i njihovih simpatizera iz afere Vjetroelektrane, uz Josipu Rimac, protiv kojih je USKOK konačno podigao optužnice. Naime, iako je bivša neokrunjena kraljica Knina pri izlasku iz zatvora znakovito poručila voljenim stranačkim drugovima da ih neće potopiti, učinio je to njezin mobitel. Razotkriveni su tako novi krakovi klijentelističko-koruptivne hobotnice HDZ-ta i njegovih satelita, koji i dalje bujaju unedogled. Jer to je ionako, što bi reko Francuz, raison d’être iliti razlog njihova postojanja.

A za to je jedino kriv rvacki narod koji ih uporno bira i birao bi ih opet, s obzirom na to da Andreju Plenkoviću i njegovim nestašnim jaranima iz HDZ-ta rejting čvrsto stoji na tridesetak posto. Na tome je poentirao Mostov osebujni Marin Miletić u svom nadahnutom govoru za saborskom govornicom: “Hrvatski narode, građani RH – vi ste krivi! Prst upirem u vas jer sjedite doma, heroji ste dnevnog boravka, jaki ste na društvenim mrežama, a kada dođu izbori – što? Za sve što imamo danas, vama plješćem, tu je vaša najveća odgovornost!“

I baš kad su se zaredali pozivi za pad Vlade, a opozicija se dogovorila oko inicijative za raspuštanje Sabora, pojavio se zlotvor na globalnoj razini, gori od naših domaćih štetočina. Svima njima, barem privremeno, spasio je dupe pomahnitali bivši KGB-ovac u svojoj krvavoj osveti zapadnom svijetu, prije svega Amerikancima. Mir, mir, mir, nitko nije kriv, osim Vladimira Putina!

Uostalom, koga u ovako dramatičnoj situaciji po svjetski mir zabole uvo za prijevremene izbore ili za prozvane HDZ-tove ministre osumnjičene za korupciju. Na primjer, za Tomislava Ćorića, čiju političku glavu već dulje traži opozicija. Između ostalog i zato što ga je bivši pomoćnik u Ministarstvu energetike i zaštite okoliša Domagoj Validžić u svom iskazu pred sudom ladno optužio da je upravo on naložio pogodovanje Milenku Bašiću pri izgradnji vjetroelektrane Krš-Pađene. Ma dajte, molim vas, rat je pred vratima, pustimo sad to! Nikoga više nije briga ni za ministra rada, mirovinskoga sustava ovog i onog Josip Aladrovića, koji čeka da USKOK protiv njega pokrene istragu zbog masovnog zapošljavanja stranačkih odabranika. Nitko se bogami ne zamara ni sudbinom Marija Banožića, ministra obrane, umočenog u razne afere s nekretninama. Iako bi baš taj gospodin u ovoj teškoj situaciji trebao biti stup Vlade, netko kome narod vjeruje kada je sigurnost zemlje u pitanju. Moš si mislit!

Ni petosatno natezanje s koalicijskim partnerima koji su s gnušanjem odbili imbecilni Plenkovićev prijedlog da u Horvatovu fotelju zasjedne državni tajnik u Ministarstvu financija Stjepan Čuraj iz HNS-a, poznat po nezasitnosti kada su u pitanju kvadrati stana koji mu mi plaćamo, više nikome nije zanimljivo. Šteta, jer to je zanimljiva materija. Naime, baš kad smo pomislili da od Horvata gore ne može i da će Plenković konačno imenovati nekog suvislog, sposobnog da pokrene obnovu, on je izvukao ime koje je sve ostavilo s upitnicima nad glavom. Srećom, nije prošao, a tko će i kada će – ne zna se! Oprostite, premijer sada ima pametnijeg posla – mora spašavati europsku stabilnost!

Čak je i korona čudesno nestala iz medija i javnosti, a Vilija Beroša nitko se više i ne sjeća. Nema više ni antivakserskih demonstracija u Rvackoj i u svijetu. Eto kako je Putin brzinski riješio pitanje pandemije, kao da je nikada nije ni bilo.

Zbog invazije na Ukrajinu čini se i da su HDZ-tovi jastrebovi i stranački pobunjenici potegli ručnu, pa su rušenje Plenkovića ostavili za mirnodopske prilike. Taj stvarno ima više sreće nego pameti. Prema onoj narodnoj – dok nekom ne smrkne, drugom ne svane. Ukrajincima je smrknulo, a Andreju, čini se, svanulo.

Jer nema ništa bolje od vanjskog neprijatelja za ujedinjenje duboko podijeljene nacije, čega je itekako bio svjestan ne samo drug Tito, već i neumrli predsjednik Franjo koji bi, samo da je živ, upravo navršio sto godina. I dok je drug Tito, majku mu, sam odjebo Staljina prije sedamdeset godina, Franjo je za potrebe svog autokratskog režima vidio neprijatelje u cijeloj međunarodnoj zajednici. Znao je neumrli u pravom trenutku iz rukava izvući i jalnuške diletante prodane za Judine škude, kao i crvene, žute i zelene vragove, bla bla bla, toliko puta spominjane. Njegovo paranoidno bulažnjenje blagotvorno je djelovalo na zbijanje redova HDZ-tovih tajkuna, lažnih branitelja i ostalih stranačkih parazita, koji su se najviše bojali gubitka privilegija stečenih privatizacijskom pljačkom. Doduše, vjerojatno se Tuđman sada okreće u grobu zbog činjenice da se HDZ i njegova ožalošćena obitelj nisu uspjeli dogovoriti oko jedne zajedničke proslave znamenitog datuma njegova rođenja, pa će zato biti dvije. Ali to je već sasvim druga priča…

Vratimo se mi ratu koji se rasplamsava iz dana u dan, kao rezultat manične opsjednutosti iskompleksiranog ruskog vožda. Služeći se istom retorikom kao raspamećeni ratni zločinac Sloba Milošević, Putin je pokrenuo zastrašujući ratni stroj i pred očima cijelog svijeta započeo krvavi pohod na susjednu suverenu državu, negirajući joj pravo na postojanje, na vlastiti jezik, kulturu i prošlost.

I baš kao što su devedesetih, u doba velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, bezmudi Europćani vijećali do besvijesti i slali jalove rezolucije iz Bruxellesa dok je narod ginuo, padao Vukovar i događao se genocid u Srebrenici, tako su i sada jednako spori i neefikasni. Badava prijeteće poruke Putinu, prozivke zbog protuzakonite invazije i bajke o beskompromisnoj podršci Europe, badava i sankcije i zabrana korištenja zračnog prostora ruskim aviokompanijama, kada se Ukrajina mora braniti sama. Među briselskim birokratima je i samozvani spasitelj Ukrajine Andrej Plenković, zbog čije se oštre osude Putinu sigurno tresu gaće.

Sva sreća da postoje slobodoljubivi i solidarni građani diljem Europe i svijeta, koji su se digli na noge i održali masovne prosvjede protiv rata i Hitlera 21. stoljeća Vladimira Putina, kojem nitko ništa ne može dok drži prst na nuklearnom okidaču. Prosvjeduju i osviješteni Rusi, posramljeni zbog agresije na susjede, jasno dajući na znanje da se rat ne vodi u njihovo ime. Njih, nažalost, nitko ništa ne pita, ali ih je već tisuće završilo po zatvorima, gdje bi do daljnjega mogli i ostati.

I tako su zbog tragičnih događaja u Ukrajini domaće gadosti pale u treći plan, pa čak i svađa između podivljalog gazde Pantovčaka i bahatog premijera, koji su se nakon višegodišnjeg vrijeđanja i dijametralno suprotnih stavova o rusko-ukrajinskoj krizi, konačno oko nečeg usuglasili. Točnije, oko osude Putinove agresije i sankcija Rusiji. Čak je i Hrvatski sabor jednoglasno izglasao Deklaraciju potpore Ukrajini, uz jedan suzdržani glas.

Dakle, moralo je doći do neviđene eskalacije sukoba na europskom tlu, koji bi se lako mogao preliti i u naše neposredno susjedstvo, da bi rvacki političari skupili glave i barem u nečemu postali konstruktivni. Možda im iznenada dopre do mozga da bi bilo pametno dogovoriti se s Bošnjacima oko Izbornog zakona u BiH, jer bi Milorad Dodik, politički partner i veliki pajdo predsjednika HDZ-ta BiH Dragana Čovića i Zorana Milanovića, mogao krenuti Putinovim stopama.

U međuvremenu se Ukrajinci junački bore za svaku ulicu Kijeva, leže pred tenkovima, provode noći u tunelima metroa dok Rusi granatiraju sve što stignu, od aerodroma, do bolnica. A bivši glumac i komičar, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, preko noći je postao globalni heroj, simbol otpora i hrabrosti, istinski vođa svog naroda koji ostaje do kraja braniti Kijev. Eh, da nam je jedan takav u Hrvatskoj, gdje bi nam bio kraj. Slava Ukrajini!