Na temu vraga i prodaje duše ima sijaset narodnih poslovica. A sve bi se mogle primijeniti na anemičnog Andreja Plenkovića koji je prošloga tjedna, u svojoj benevolentnosti prema zabludjelim ministrima i njihovim marifetlucima, nadmašio samoga sebe. Do te mjere da su mu i najlojalniji u stranci počeli okretati leđa i ograđivati se od njegovih neobjašnjivih postupaka koji vrijeđaju zdrav razum građana Hrvatske. Očito su odlučili pustiti da sam kusa kašu koju je zakuhao i počeli tražiti novog vođu, koji možda neće biti tako znameniti Europejac, ali bi mogao biti odlučniji u kažnjavanju zloporaba položaja i ovlasti, korištenja usluga špijunskog podzemlja, muljaža s nekretninama i mercedesima, izazivanja prometnih nesreća bez važeće vozačke dozvole, smještanja sinova u stanove vrijedne dva milijuna kuna u unosnim poslićima s Crkvom i ostalih nepodopština Plenkijevih nekompetentnih ministara koji se guše u kaljuži vlastitih afera. Što čak ni okorjela stranka poput HDZ-ta ne može podnijeti bez značajnijeg pada rejtinga.

Čudesno privremeno uskrsnuće već pokopanog ministra od uprave Lovre Kuščevića, nakon prošlotjednog sastanka predsjedništva HDZ-ta, probudilo je poriv na povraćanje i kod onih s najboljim želucem. Pa neće ga Plenki valjda pomilovati – pitali su se rezignirani građani otupjeli na sve i svašta, osobito oni koji su diplomirali, rmbačili kao studenti, magistrirali, doktorirali, marljivo napredovali u struci i ostali siromašni. Jer se, naime, nisu učlanili u HDZ na vrijeme. A baš njima je vrijedni Lovro velikodušno podijelio nekoliko korisnih savjeta o tome kako se besramno obogatiti do četrdesete. I kako biti bezrazložno sretan od jutra do sutra, čak i kad te mediji pribijaju na stup srama, a kolege HDZ-tovci zazivaju tvoju smjenu. E za to treba imati živce k’o konj i zaštitu premijera.

Treba li uopće isticati da bi nakon svega što su mediji izvukli o Lovri Kuščeviću i njegovoj poduzetnoj užoj i široj obitelji, u jednoj uređenoj europskoj zemlji kakva je, na primjer, Švedska pao ne samo ministar, već i cijela vlada, i to odmah. A premijer koji se u međuvremenu bavio belosvetskim natezanjima i trgovinom oko masno plaćenih pozicija u Bruxellesu, od kojih ga, eto, nijedna nije dopala, ispričao bi se naciji koju je prevario svojim navodnim međunarodnim ugledom. Zašto se mrcvarenje nastavilo još tjedan dana i zašto je odluka da Lovro otperja donesena puno prekasno, to zna samo Andrej Plenković koji je opet čekao da njemu samome voda dođe do grla i da ne da gušta HNS-u i njihovim ultimatumima. I onda je po uhodanom receptu pronašao izlaznu strategiju u ministrovoj ostavci zbog „negativne percepcija koja predstavlja veliki teret za stranku i za Vladu“. A budući da se radi tek o percepciji, a ne nedopustivim radnjama bivšeg načelnika otočke općine, Lovro će „s istim žarom kao i do sada nastaviti rad u Saboru!“. Jupi!

No nije li HDZ i osnovan zato da bi se, u skladu s magnovenjima neumrlog despota Franje, dvjesto obitelji i određeni broj spretnih imigranata iz Hercegovine nagrabilo dovoljno za nekoliko generacija, dok bi ostali stališi trebali biti njihovi opelješeni kmetovi. Plenkijevi ministri odavno su to shvatili, a otkad je premijer mrtav ‘ladan izjavio da se ono što je bilo prije mandata u Vladi ne računa, svima im je pao kamen sa srca. Što bi rek’o najcitiraniji ‘rvacki general Ljubo Ćesić-Rojs: Tko je jamio, jamio je! Ne bi me čudilo da za koju godinu Darko Kovačević zvan Daruvarac, naravno, nakon što se učlani u HDZ, osvane na čelu Ministarstva obitelji i mladih, jer je činjenica da je gotovo do smrti umlatio osamnaestogodišnju djevojku u bivšem životu nebitna za takvu funkciju.

Uostalom, kakve mi imamo koristi od toga što je predsjednik Vlade navodno antifašist i da navodno ne krade, kada žmiri na fašizaciju i radikalizaciju društva, ne čuje i ne vidi dobro ustašofilno-katolibanski program takozvane javne televizije, ne zabranjuje ustaške simbole ni pozdrave i s neopisivom lakoćom relativizira imovinsko-pravno-ideološke skandale svojih odabranika u Vladi. I bira taktiku nedonošenja bilo kakvih odluka, jer to kod njega izaziva probavne smetnje i duševnu bol. Izgovor da je on čvrsta brana jastrebovima u stranci koji samo vrebaju ne bi li uspostavili desničarsku diktaturu, u kojoj će svatko moći misliti što hoće samo u svoja četiri zida, dok će u javnom prostoru morati govoriti ono što veliki vođa misli – kako je to svojedobno nakanio Tomislav Karamarko – više ne vrijedi. Naime, kako u nekom društvu reče Jadranka Kosor, Andrej Plenković, onako fin i uglađen, upravo uspješno ostvaruje sve najmračnije Karamarkove snove.

Ako će na tom tragu zastupnici HDZ-ta u srijedu na sjednici zagrebačke skupštine dići ruku i za kriminalno-megalomanski projekt Manhattana na Savi, koji je nastao kao produkt gradonačelnikove bahatosti i iskrene ljubavi prema investitorima iz Katara, onda je Andrej Plenković doista prodao dušu vragu. I on i poštenjačina na čelu Skupštine, uvaženi liječnik Drago Prgomet. I to za šaku nesigurne vlasti na državnoj razini sljedećih godinu dana. S kojom će moći obrisati donji dio leđa jerbo će za svaku odluku morati pitati Mileta Fontanu i ispunjavati njegove sumnjive prohtjeve i neutaživi politički apetit.

A ako se, prema dogovoru iz pakla, razaranje Hipodroma i uništavanje Zagrebačkog velesajma doista i dogodi, ako Plenković dopusti da pomahnitali gradonačelnik na silu odvede konje i uništi zelene površine koje nam je ostavio legendarni Veco Holjevac, onda će betonsko ruglo na obali Save ostati kao trajni spomenik njegovu častohleplju i vlastohleplju. Iako on sam od devastacije javnog prostora vjerojatno neće imati ama baš nikakve materijalne koristi. Ali će ostati u sedlu do daljnjega, što povijest neće posebno zanimati.

I dok Plenki prodaje dušu vragu, predsjednica u zemlji čudesa posve se okrenula Bogu. Do te mjere da se vjerojatno i Svevišnjemu smučilo od njene hipokrizije, neukusa i nedostatka sluha, dok je umilno tulila neku duhovnu pjesmu na uvce Siniši Kovačeviću, uzoritom uredniku s Katoličkog radija u izravnom prijenosu s Pantovčaka. Samo dan nakon što se bivšem razaraču programa HRT-a iz Karamarkove ere gotovo rasplakala pred kamerama, tvrdeći da život počinje začećem, u spontanom druženju s ‘rvackom policijom na granici s BiH iz nje su provalile zastrašujuća okrutnost i nedostatak bilo kakvog ljudskog suosjećanja za migrante. U znakovitoj javnoj poruci pučkoj pravobraniteljici pokazala je i veliko razumijevanje za brutalnost organa vlasti koji nesretnike na silu vraćaju otkud su došli. Zbog čega se milosrdna majka svih Rvata odlično razumije s Viktorom Orbánom i sličnim europćanskim diktatorima. A njen protukandidat Miroslav Škoro, koji hipnotizira naciju svojim opasnim porukama i zvuči uvjerljivije kad govori nego kad pjeva, možda još i više. I kako god okreneš – crno nam se piše.

Osobito kad se pogleda kakvo je društvo odabrao naš elokventni, šarmantni, uljuđeni Europejac na čelu Vlade koji se kune u vladavinu prava, nultu toleranciju prema korupciji, bla bla bla… Prema onima kojima se okružio, dalo bi se zaključiti i da Plenković ima nekog putra na glavi zbog kojeg ga svi njegovi odabranici u Vladi, a i šire, drže za jaja. Ako ih ima.

Zato mu je bolje da pakira kofere i spremi se za Bruxelles. Uvijek može postati Hrvatski povjerenik za nešto u Europskoj komisiji. Dovoljno je da ga za tu funkciju nominiraju njegovi. A oni će to učiniti s velikim zadovoljstvom. I lansirati ga u orbitu europskih institucija, daleko od središnjice i Trga žrtava fašizma. Što naciji i nije neka utjeha, ako se zna kakvu mračnu ideologiju zastupaju njegovi najljući neprijatelji u HDZ-tu. No sada je oružje u njihovim rukama i s pravom mogu Plenkiju vaditi crijeva i kleti se da bi oni bili beskompromisni u obračunu s kriminalom u vlastitim redovima. Osobito Milijan Brkić, nekada Vaso. Koji bi preveslao i crnoga vraga. Zbog svega navedenog obezglavljeni SDP i njihov kandidat imaju veću šansu nego ikada. Ako im Dalija Orešković ne pomuti planove i sami ne zaseru motku, što su više puta učinili. I izgubili dobivene izbore.