Tko će tu koga, teško je reći, ali očito je da Penava kao predsjednik stranke za sada vodi igru. Kamen smutnje je, dakako, suradnja s HDZ-om poznatom po tome što poput crne udovice ždere svoje koalicijske partnere

U ove vrele ljetne dane dok je Sabor na raspustu, a ministri i premijer razbježali se kao rakova djeca po jadranskoj obali gdje tu i tamo posjećuju državne manifestacije, nisu samo narodu zakuhali mozgovi, već je zakuhalo i u Domovinskom pokretu gdje bi uskoro moglo doći do raskola. Nakon što je neko vrijeme trajala tiha misa s obzirom na to da predsjednik stranke Ivan Penava i potpredsjednik Mario Radić, navodno, već dugo međusobno ne opće, vukovarski gradonačelnik odlučio je, nekoliko mjeseci prije roka, iznenada sazvati izborni sabor stranke ne bi li si osigurao podršku za drugi mandat. Završni obračun s onom drugom strujom zakazan je za 31. kolovoza, nakon što je, kažu upućeni, Penava kooptirao sebi sklone članove u tijela stranke i tako si unaprijed osigurao većinu. Lukav je ko prerijska lisica, nema što!

Kako to već biva u bratoubilačkim ratovima, ona druga strana je iznenađena i uvređena „političkim nasiljem“, a najglasniji je bio notorni Igor Peternel, koji je u svojoj karijeri vrludao od nemila do nedraga i onda završio u predsjedništvu Domovinskog pokreta. On se nije sustezao izraziti čuđenje zbog takve žurbe sa sazivanjem sabora stranke i javno je kritizirao Penavin potez konstatiravši da se radi o problemu modela izbora. Najblaže rečeno. Uf!

Tko će tu koga, teško je reći, ali očito je da Penava kao predsjednik stranke za sada vodi igru. Kamen smutnje je, dakako, suradnja s HDZ-tom, poznatom po tome što poput crne udovice ždere svoje koalicijske partnere, koji nakon konzumacije braka čudesno nestaju s političke scene. Od HSP-a preko HNS-a, HSLS-a do HSS-a. Nakon što ih je HDZ ispljunuo, od njih su ostali ostaci ostataka koji samostalno ne mogu ni sanjati o prelasku izbornog praga. No o tome su DP-ovci trebali misliti prije no što su se pomamili za šakom vlasti i zbog toga ‘ladno prevarili svoje birače.

A njima su se kleli da s HDZ-tom neće ni mrtvi, pa ni tada. Uostalom, nisu li uoči parlamentarnih izbora DP-ovci podnijeli kaznenu prijavu protiv mrskog im Andreja Plenkovića, zbog zloporabe položaja i omogućavanja protuzakonitog ulaženja migranata u Republiku Hrvatsku? I nije li Stipo Mlinarić Ćipe premijera svojedobno nazvao lopovom, izdajicom, dezerterom i najvećim neprijateljem hrvatskog naroda? No kako reko tako i poreko. I to prilično nesuvislo. S druge strane, i AP je uoči izbora, u stranačkim prostorijama pred 200 odabranih članova, održao vatreni govor u kojem je mostovljane i DP-ovce nazvao zlim i pokvarenim ljudima s kojima HDZ neće imati posla te pritom konstatirao: „Taj Penava ne postoji, moja baba pokojna bi mogla biti gradonačelnica Vukovara s lovom koju mu država daje svaki dan. Sve što se tamo napravilo, napravila je država, on sam nije ništa napravio. Ništa. Nula. I uzeo je na sebe žrtvu ljudi kojih nema.“

Al’ koga briga, jer politika je, znate već… Uostalom, nakon sklapanja političkog braka iz interesa s istim tim HDZ-tom, ono što su duboko u sebi htjeli, DP-ovci su i dobili: tri ministra, osam državnih tajnika i jednog eurozastupnika. Gdje ćeš više!

Istina, kada su se osnivali predvođeni estradnom mega-zvijezdom Miroslavom Škorom, željeli su imati i predsjednika Republike, i premijera, i gradonačelnika Zagreba, ali od svega je ispao ćorak. Rastanak je bio prilično buran, a Škoro se od stranke oprostio s puno gorčine. „Uživajte u svojim v.d. ulogama, bavite se onim što najbolje znate, spletkama, uhođenjima i podvalama, a posebno vam želim sretno buđenje na groblju političkih diletanata“, poručio je Škoro bivšim stranačkim kolegama.

Zanimljivo, jer on je, po procjenama mnogih, tada pripadao struji koja je bila daleko više zainteresirana za financijsko-interesne aranžmane koje donosi vlast, a daleko manje za ideologiju, za koju ga ionako zabole uvo. Sve dok su mu koncerti puni, a privatni biznis cvate. Usput, otjeran je iz visoke politike jer je navodno peglao stranačku karticu, dao ogromne povlastice atraktivnoj osobnoj asistentici i vlastito vino prodavao vlastitoj stranci za derneke i predizborna okupljanja. Po povoljnoj cijeni, dakako.

Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti, kaže stara narodna. A Domovinski pokret želio je doći na vlast po svaku cijenu iako su tvrdili da su im u srcu jedino dobrobit rvackog naroda, njegovanje domoljublja, zaštita kršćanskih vrijednosti, deratifikacija Istanbulske konvencije, izbacivanje Milorada Pupovca iz vladajuće većine, ukidanje financiranja srpskih Novosti, jačanje nacionalne svijesti i ponosa u obrazovnom sustavu i kulturi, bla bla bla. I što je od svega ostalo? Obećanje o osnivanju muzeja žrtava totalitarnih režima. Točka.

Doduše, ovdje treba priznati da je HDZ maestralno, kako on to već zna, ispreskakao DP i izbio mu sve te nakaradne ideje iz glave, jer ipak se Veliki vođa stranke i Vlade Plen Ki-mun mora i dalje u Bruxellesu prodavati za najvećeg Europćanina i demokrata u ovom dijelu Europe. Pa što bi mu rekla prijateljica Ursula von der Leyen da je, kojim slučajem, stvarno deratificirao Istanbulsku konvenciju, čime se toliko hvalio? Ili da je ukinuo prava srpskoj manjini? Svašta! Normalno da je Milorad Pupovac, uz virtuozne manevre HDZ-a i diskretnu pomoć opozicije, ostao na čelu saborskog Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine, ma koliko se DP-ovci žilili i prijetili da to neće dopustiti.

Sve navedeno vjerojatno najviše boli Ivana Penavu, koji je svoju političku karijeru gradio upravo na ideologiji suprotstavljenoj odnarođenom HDZ-tu, a za koju se vjerojatno živo fućka onoj drugoj frakciji DP-a na čelu s Mariom Radićem. Oni su puno pragmatičniji; dobili su najprofitabilnija ministarstva koja su i tražili – Ministarstvo gospodarstva i energetike, a i poljoprivrede, dok Ministarstvo demografije u nastajanju služi kao opsjena za razmnožavanje Rvata. Što ih briga za kulturu i Istanbulsku konvenciju kad od toga nema para.

A pare, moć i spomenuti financijsko-interesni aranžmani bili su ionako od samog osnutka u fokusu Domovinskog pokreta, kojeg, ne slučajno, zlobnici kolokvijalno nazivaju Imovinskim pokretom, ma koliko mahali domoljubljem i mazali oči biračima desnice razočaranim HDZ-tovom korumpiranom vladavinom. Sve to poslužilo je tek kao smokvin list za njihove stvarne namjere, ili barem namjere dijela stranke.

Čini se da je problem i s predsjedničkim kandidatom, jer iako nezavisni Dragan Primorac tvrdi kako je uvjeren da će najveći dio birača DP-a upravo njemu dati glas, vodstvo stranke i nije se baš decidirano odrazilo na tu temu. Indikativno je da se Ivan Penava pojavio na Pantovčaku, na primanju predsjednika Republike za ratne zapovjednike, kao i da je u svojim prvim javnim izjavama na tu temu dao naslutiti da podrška DP-a Zoranu Milanoviću nije isključena. Uz ogradu, naravno, da o tome još nisu razgovarali u stranci.

E sad, koja će struja u DP-u pobijediti i hoće li se svesti na prostor 30 kilometara oko Vukovara, to je pitanje za milijun dolara. Sve to, dakako, budnim okom prati veliki vođa AP, jer nije mu baš svejedno kako će završiti raskol. A njega, naravno, jedino zanimaju brojke, odnosno, kako bi se čerupanje među domovincima moglo odraziti na stabilnost vladajuće većine u Saboru.

Bilo kako bilo i ma koliko u javnosti nastojali otkloniti spekulacije o raskolu, činjenica jest da se u DP-u događa „sudar titana“. Nema sumnje da faraona Plen Ki-muna rasipanje još jedne stranke – osobito one zdesna, koja mu je direktna konkurencija, na čemu vjerojatno aktivno rade HDZ-tovi gerilci – neobično veseli. Isto tako, gotovo je sigurno da nakon ovog mandata na vlasti DP više nikada neće imati 14 zastupnika u Saboru niti će vidjeti Vladu. Već sada im je rejting pao na mršavih šest posto, a iskustvo političke trgovine s HDZ-tom govori da će i dalje padati. Povijesno gledano, Andrej Plenković trebao bi svojim kolegama iz EPP-a, kao i ostalim europćanskim političkim vođama, držati seminare za uništavanje stranaka desnice, u čemu je puno uspješniji od SDP-a. Samo ih treba usisati u koaliciju i sve je riješeno!