Eh, kako su se, nakon izvješća Freda Matića u Europskom parlamentu o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja u EU-u, uskokodakali zastupnici u Rvackom saboru, ko pravi pijetli u kokošinjcu. A sve sami visokomoralni katolici i Rvatine, uzoriti supružnici i očevi, od kojih baš nitko nikada nije svoju ljubavnicu poslao na abortus, po mogućnosti nekom anonimnom privatniku. Trenutačno mi pada na pamet nekoliko dokazanih grešnika, ali njima na dušu.

Inače, u dokumentu se traži univerzalni pristup seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravstvenim uslugama, poziva se članice EU-a da osiguraju seksualnu edukaciju za sve, kao i kontracepciju i legalan i dostupan pobačaj. Traži se i puni pristup medicinski potpomognutoj oplodnji bez diskriminacije i visokokvalitetna skrb za trudnice, rodilje, babinjače i dojenčad.

Iako se radi o rezoluciji koja nije obvezujuća, s obzirom na to da je zdravlje, pa i ono reproduktivno, u nadležnosti nacionalnih vlada, zapjenili su se rasni mužjaci, ne bi li brutalnom snagom svojih nazadnih argumenata utjecali na ukidanje davno stečenog ženskog prava na izbor, još dok je Hrvatska bila socijalistička republika.

Ko u najbolja ognjištarska vremena neumrlog komunističkog kadrovika i Titovog generala Franje Tuđmana, kada su javnom scenom dominirali likovi poput don Ante Bakovića, gazde Hrvatskog populacijskog pokreta, i Ružice Ćavar, šefice Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, notorni Hrvoje Zekanović mahao je u sabornici modelom fetusa kako bi se neukima zorno prikazalo čija to masovna ubojstva Fred Matić namjerava organizirati. Gdje ćeš boljeg igrokaza za narod u zemlji poharanoj potresom, koronom, tornadom, tučom i skandalom oko premijerova oca Marija Plenkovića, koji je svojedobno, kao prozvani seksualni predator na fakultetima na kojima je predavao, morao zapaliti u susjednu Deželu, točnije u Maribor. Da ne bi zbog svog višegodišnjeg moguće ne samo verbalnog napastovanja studentica, kojima je, prema njihovim svjedočenjima, na ispitima predlagao lascivne gadosti, završio u bajbuku.

Licemjerju u Rvackoj zemlji Nedođiji nikad kraja. I zato je lukavi predsjednik HDZ-ta i Vlade, sin Andrej, mudro šutio o rezoluciji Europskog parlamenta, puštajući desničarske jastrebove da dokazuju kako su veći katolici od Pape i da su im nerođena djeca više na srcu nego bilo kojoj ženi koja se našla u poziciji u kojoj oni nikada nisu i neće. Naravno da nitko normalan ne promovira pobačaj kao način planiranja obitelji, svakoj ženi je to teško i mučno iskustvo i preteška odluka. Ali postoje životne situacije u kojoj mora imati pravo izbora i slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. A ne da to u 21. stoljeću i dalje rade zadrigli muškarčine i popovi, od kojih se mnogi ne drže celibata. Pa tjeraju svoje priležnice da se riješe neželjenog djeteta kako bi oni izbjegli sramotu i izgubili časnu poziciju u Majci Crkvi.

Oko Matićeve rezolucije zapjenili su se, dakako, i biskupi te preko Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax poručili da ona pod krinkom “brige za zdravlje žena” promovira ideološka i svjetonazorska pitanja, a pobačaj svrstava u „nepostojeća ljudska prava“. Jer što se ženu uopće ima pitati, uostalom. Uspuhali su se i HDZ-tovi europarlamentarci na čelu s mlađahnim Karlom Resslerom, koji je svojedobno marširao u Hodu za život i tako demonstrirao svoje svjetonazore, koji su po svemu bliži Željki Markić negoli umjerenoj političkoj opciji desnog centra kojoj navodno pripada.

Osim preporuke popova, HDZ-tovi zastupnici u Bruxellesu dobili su i naređenje svoga šefa, bogobojaznog i ćudorednog Andreja, da glasaju protiv Matićeva izvješća iako ga je velika većina njihovih stranačkih drugara iz Europske pučke stranke podržala. Što je samo još jedan dokaz da je Plenković, inače navodno veliki prijatelj Angele Merkel i intimus Ursule von der Leyen, duboko u sebi puno skloniji rigidnim politikama koje u Mađarskoj provodi Viktor Orbán, problematični premijer od kojeg se veći dio Europske unije ograđuje i najradije bi ga izbacili iz kluba.

Kad smo već kod Orbána, europske lidere posebno je razljutio nedavno doneseni homofobni mađarski zakon o zabrani promicanja homoseksualnosti i promjene spola u školama, koji je upravo Mutti Merkel nazvala „pogrešnim“, a Von der Leyen izjavila da je to sramota kojom se krše temeljne europske vrijednosti. I zato je više od pola europskih zemalja, uključujući Francusku, Njemačku i Italiju, potpisalo Deklaraciju kojom se izražava zabrinutost zbog takvog diskriminirajućeg zakona, no među njima, gle čuda, Rvacke nema.

Budući da, prema mišljenju šefa rvacke diplomacije, ta deklaracija unosi nemir i ne pridonosi jedinstvu EU-a, mi smo se u toj podjeli radije priklonili bivšim socijalističkim državama iza željezne zavjese, gdje inače nikada nismo bili i nismo pripadali. A upravo te zemlje, kojima nas je Kolinda Nacionale silom željela pridružiti kroz famoznu „uspravnicu“, sve više nerviraju stare članice pa se i opet glasno šapuće o „Europi više brzina“. I eto, baš je jedna od njih, Slovačka, u svom parlamentu ekspresno izglasala rezoluciju kojom je rezolutno odbila Matićevo izvješće. A ako mogu Slovaci, zašto ne bismo mogli mi? Uostalom, ne samo estradnom pregaocu i šaljivdžiji Miroslavu Škori, već i brojnim katolibanskim udrugama u Rvata već dugo je uzor ultrakonzervativna klerikalna Poljska, pod čizmom predsjednika stranke Pravo i pravda Jarosława Kaczyńskog, a u kojoj je abortus gotovo potpuno zabranjen, čak i kada je riječ o silovanju, teškim malformacijama ploda i incestu.

I Branko Bačić, jedan od Plenkovićevih trbuhozboraca, na svom teško razumljivom rvackom izjavio je da je i on protiv rezolucije, premda je svojedobno Gordan Jandroković-Njonjo, dakako, uz sve ograde da se s time osobno ne slaže, ustvrdio da zabrane abortusa neće biti. Možda zato što su u HDZ-tu izračunali kako bi time ipak izgubili više glasova nego dobili, s obzirom na to da samo sedam posto građana Hrvatske podržava zabranu pobačaja.

To nije ni čudno ako se uzme u obzir da je Hrvatska još u prošlom stoljeću bila prilično progresivna, ako uzmemo da je pravo na pobačaj regulirano još od početka pedesetih, a zakon kojim se to omogućuje donesen davne 1978. Kako nije popularno ukidati postojeća prava, Ustavni sud na čelu s HDZ-tovim Miroslavom Šeparovićem je 2017. godine, na opće čuđenje, odbio zahtjev za zabranu pobačaja koji je još 1991. podnijela spomenuta Ružica Ćavar, a 2016. ponovile uzorita Željka Markić i njena opskurna udruga U ime obitelji. No premda je Ustavni sud naložio Vladi RH, na čijem je čelu već tada bio Europćanin Andrej Plenković, da do veljače 2019. donese novi zakon o medicinskom prekidu trudnoće, prilagođen današnjem vremenu, to se, dakako, još uvijek nije dogodilo.

Nije, jer licemjerni premijer kalkulira kao i sa svim ostalim škakljivim temama koje bi eventualno mogle otjerati pravovjerne HDZ-tovce u okrilje Domovinskog pokreta. Uostalom, trebalo mu je šest godina da se konačno pojavi u šumi Brezovici kod Siska na proslavi Dana antifašističke borbe, iako se u antifašizam kune kada god kroči nogom u Bruxelles ili Izrael. I još nije zabranio javnu upotrebu ustaških simbola i pozdrava! Iako u Hrvatskoj još nije, a valjda i neće doći do zabrane pobačaja, javna je tajna da ga se ženama već godinama otežava tzv. prizivom savjesti. Pa tako ginekolozi zbog straha od Boga odbijaju izvršiti taj zahvat u javnim bolnicama, ali ga bez problema rade u privatnim klinikama za masne pare. Inače, da su kojim slučajem pročitali tekst Matićevog izvješća, domaći dušobrižnici možda bi uvidjeli da se njime, dakako, ne zabranjuje priziv savjesti, već se poziva države da u svakoj javnoj bolnici zahvat bude dostupan i medicinski siguran.

Ali, avaj! Nakon što se diglo toliko perja u kokošinjcu od Rvackog sabora, gdje se modelima fetusa nastojalo domoći glasova napaljene desnice, Matićeva rezolucija usvojena je u Europskom parlamentu, i to većinom glasova, među kojima su bili i glasovi europskih pučana. Za razliku od amandmana HDZ-tovih eurozastupnika o BiH, koji su njihovi kolege ‘ladno odbili. Iako je neobvezujuća, rezolucija ipak ima težinu kao zajednički civilizacijski doseg naprednih demokracija, što je mali korak za EU, ali veliki za Freda Matića, koji je od sreće skakao do stropa.