Da se približava izborna supergodina, vidljivo je iz aviona. Na kraju svog drugog mandata najdugovječniji rvacki premijer ponaša se poput pijanog milijardera i dijeli šakom i kapom državne pare ko da su mu ćaćine. Iako ih nema dovoljno za, recimo, povišicu medicinskim sestrama i ostalom zdravstvenom osoblju, dok je učitelje, profesore ili penziće na rubu gladi bolje i ne spominjati. No čemu se zamarati tim nebitnim detaljima kad AP uporno vrti istu mantru o nevjerojatnoj socijalnoj osjetljivosti vladajućih zbog kojih nam je bolje nego što mislimo.

Na ruku mu svakako idu i veliki sindikati i njihovi vođe, koji na Međunarodni praznik rada iliti Prvi maj, za razliku od Francuza, Talijana, Španjolaca, Turaka i ostalih diljem svijeta, nisu osjetili potrebu prosvjedovati iako radnici u Rvackoj primaju najniže plaće u EU-u. Umjesto toga krkali su grah po parkovima i livadama i najavljivali da će se, časna riječ, ostalih 364 dana u godini boriti za radnička prava. Ali ne i za Prvi maj.

Zar je onda čudno što je samozadovoljni AP baš na taj dan radničkoj klasi svečano najavio da će im biti još bolje? Jer teško da im može biti gore s obzirom na to da od svog rada uglavnom živjeti ne mogu. Prepun brige i razumijevanja za obični puk, koji je njegova stranka u posljednjih 30 godina pokrala za milijarde eura javnog novca, Veliki vođa Vlade i HDZ-ta, prilikom posjeta prijateljskom Mostaru, najavio je senzacionalnu poreznu reformu koja bi trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2024., spomenute izborne supergodine.

A glavni je cilj, kako reče AP, rasteretiti najugroženije i povećati plaće svim građanima. Povećale bi se i povlaštene mirovine, za koje će Vlada, zahvaljujući fascinantnim ekonomskim uspjesima, izbunariti dodatne pare. A to je, priznat ćete, poprilična masa potencijalnih birača. Pitanje je samo kako sve to izvesti a da se pritom nekome negdje nešto ne oduzme. Naprimjer, državnom proračunu, lokalnoj samoupravi i mirovinskom sustavu. Da bi ostvario neostvarivo, premijer bi trebao biti David Copperfield, a on se upravo tako i ponaša, kao iskusni opsjenar.

Prema onome što je već iscurilo u javnost, novom poreznom reformom trebalo bi povećati osobni odbitak, uvesti nove stope poreza na dohodak i što je najvažnije – ukinuti prirez. To znači da će lokalna samouprava ostati bez velikog dijela vlastitog prihoda, na koji su računali i već isplanirali projekte do kraja mandata, te da će na njihovoj grbači premijer zarađivati jeftine političke bodove. Znakovito je da će tim genijalnim potezom Vlade, koja prvenstveno misli na dobrobit svojih građana, najviše popušiti najveći gradovi u kojima, eto, slučajno, HDZ nije na vlasti. Dakle, Zagreb, Split i Rijeka. Što bi se reklo, lako tuđim… znate već, koprive mlatit!

Ako se to doista dogodi, cijene komunalnih usluga i svega onoga što se subvencionira iz gradskih proračuna letjet će u nebo i tako potopiti rejting tamošnjih gradonačelnika. Kako lukavo i perfidno! Kakva suptilna osveta Tomaševiću, Puljku i Filipoviću! To je smislio neki jako pokvaren um, koji, dakako, računa na glupost naroda. Jer od silne sreće što će im primanja porasti za, otprilike, 20 eura, tupavi i gramzivi građani bez sumnje će odmah glasati za HDZ i njegova velikodušnog vođu AP-a. A zato što će vrtići i javni prijevoz poskupjeti 200 posto, kaznit će, normalno, stranke koje su tamo na vlasti. To jest Možemo!, SDP ili stranku Centar.

Osim što u svemu tome vidi još jedan predizborni trik, jalna i jalova opozicija, kako je obično karakterizira dokazani demokrat i Europćanin AP, upozorila je i na niz nelogičnosti; između ostalog, da oni najugroženiji i s najnižim primanjima ionako ne plaćaju porez na dohodak. S druge strane, očekivano su se pobunili gradonačelnici i župani, dakako, oni koji nisu iz HDZ-ta. Oni koji jesu moraju mahati repom, biti dobri vojnici partije i odobravati sve što se u Središnjici na Trgu žrtava fašizma odluči, jer inače će u preraspodjeli para iz državnog proračuna ostati kratkih rukava.

Zar to nije fantastična ideja o potpunoj centralizaciji države, pri čemu će za svaki projekt predstavnici lokalne samouprave morati dolaziti na noge premijeru i njegovoj vladi u Zagreb i moljakati za pomoć? Gdje ćeš veće sreće i veselja za Velikog vođu od apsolutne ovisnosti cijelog sustava o njegovoj dobroj volji!

Osim lokalnih šerifa iz redova vladajućih, najavljenu poreznu reformu pozdravili su, dakako, i poslodavci. Pa kako i ne bi kad će plaćati manji porez, a naivni radnici mislit će da su im zapravo povisili plaću. Poslodavce zacijelo veseli i najava da se planira smanjenje davanja za prvi mirovinski stup. Sjajna ideja! Iako prema nekoj uvrnutoj logici vladajući tvrde da se to na crkavici koju primaju umirovljenici u sustavu generacijske solidarnosti neće ni osjetiti, svakom s dva neurona u glavi jasno je da će, zbog sve manjeg broja zaposlenih i sve većeg broja penzića, proračunska rupa za mirovine biti sve veća, a penzije, naravno, sve manje. No tko mari, to će se ionako događati nakon parlamentarnih izbora. A Plenki se vodi onom starom: Iza mene potop! Ili onom drugom: Drž’ vodu dok majstori odu!

A majstori su, naravno, u redovima HDZ-ta, a osim što kroje poreznu reformu, prekrajaju i izborne jedinice kako bi ih prilagodili apetitima svojih stranačkih moćnika, osobito onih iz Slavonije. Trust mozgova u sastavu Vladimir Šeks, vječni consigliere kodnog imena Sova, njegov posinak, inače čudo od djeteta Karlo Ressler, zatim Ivan Anušić, Plenkijev ljuti stranački izazivač i osječko-baranjski župan, te Ivan Malenica, pokorni ministar pravosuđa – smišlja kako najbolje namjestiti izbornu pobjedu. Zašto ne bi kad mogu?

Logično da HDZ-tu ne pada na pamet pozvati u tzv. radnu skupinu nekog nezavisnog stručnjaka ili, nedajbože, nekoga iz opozicije. Ili, naprimjer, konačno srediti Registar birača, prema kojem u Hrvatskoj ima oko pola milijuna birača više nego stanovnika. Nisu ludi da se bave takvim glupostima kada im samo mogu ići na ruku. Izborni inženjering? Ma ne. Pa posve je logično da, recimo, Vir i Novska budu u jednoj izbornoj jedinici dok je Zagreb podijeljen na četiri. Iako AP uporno tvrdi da prijevremenih izbora neće biti i da su to samo pakosna podmetanja političkih oponenata, sve što čini ukazuje na to da je predizborna kampanja debelo počela i da je u debeloj prednosti pred rasutom opozicijom koja se još nije ni krenula dogovarati tko će, s kim će i kako će.

Za razliku od njih, AP je u predizborne svrhe odavno naučio napamet recitaciju o svim divotama koje je njegova vlada učinila za nezahvalni narod i ponavlja je gdje stigne, kao da je progutao gramofonsku ploču. Baš kao i njegovi ministri, kojima je sveta dužnost citirati riječi Velikog vođe HDZ-ta i Vlade.

Te od 2016. prosječna plaća porasla 32 %, te se ove godine očekuje gospodarski rast od 2,2 %, što je 1,5 % više od prvotno predviđenih 0,7 %, te je došlo do rapidnog smanjivanja javnog duga u BDP-u, te usporava inflacija, te spasonosne mjere u energetskoj krizi, te ovo te ono. A onda i senzacionalni infrastrukturni projekti kao što su Pelješki most, druga cijev tunela Učka, Koridor Vc, autoput prema Sisku, bla bla bla… Ma tko ne bi volio premijera kada sve to čuje, iako uglavnom narod koji sve teže spaja kraj s krajem ne osjeća blagodati o kojima AP iz svoje kule bjelokosne baja. Pa je l’ vjerujete premijeru ili svom novčaniku? Normalno, premijeru, jer je tako sugestivan.

Budući da je blagajna u rukama vladajućih koji znaju znanje, maestralno je koriste sebi u prilog. Zato ne bi nikoga trebalo iznenaditi ako se obnova Banije i Zagreba, nakon tri godine sramotnog nečinjenja, odjednom čudesno pokrene. Doduše, ne više europskim novcem, jer veći dio tih milijuna već smo popušili, ali zato našim. Koga briga! Ima se, može se! Uostalom, kad je HDZ bio cicija? Osobito kad se kupuju glasovi u predizbornoj godini.