Ukratko – u Hrvatskoj je lakše ubiti čovjeka i biti oslobođen nego KRIVO PARKIRATI. Jer Zagrebparking i njegova ovrha sustići će vas kad tad, pa makar i u grobu, dok će ubojice slobodno šetati sve dok priča ne ode u vječna lovišta, odnosno u totalnu zastaru. U međuvremenu, optuženici se ‘ludo zabavljaju’ u skupim odijelima po sudnicama diljem zemlje
Spektakularnim pretresom stanova, uhićenjima Agrokorovih kapitalaca i jakim policijskim snagama pred Kulmerovim dvorima započeo je DORH-ov show oko privođenja Gazde Todorića. Doduše, mogli su to učiniti puno ranije i manje spektakularno, dok posrnuli tajkun nije zapalio na nepoznatu lokaciju preko granice da bi sa sigurne udaljenosti maltretirao javnost svojom blogorejom, ali kasno paljenje hrvatskog pravosuđa nikoga ne čudi. Kao što nitko tko se sjeća ganjanja Ćaće Sanadera s elementima trilera, ne vjeruje da će Gazdu stvarno dohvatiti ruka pravde. Kao što nije ni Tomu Horvatinčića, takozvanog kontroverznog poduzetnika u čijim rukama različita prometala postaju ubojito oružje. “Ja da sam ubio dvoje ljudi? To je nemoguće, ne sjećam se, imao sam sinkopu”, tvrdio je nevino trepćući svojim iskrenim okicama, u šoku što ga uopće netko optužuje za nešto njemu tako strano kao što je smrt bračnog para na maloj jedrilici. Iako na duši ima četvero mrtvaca u prometnim nesrećama koje je skrivio, ima trajnu amneziju jer nikada nije osuđen. I zato taj divni čovjek i poduzetnik, neimar Cvjetnog trga, Hoto vila i pola Samoborskog gorja, bivši konobar sa širokim dijapazonom unosnih aktivnosti u mrskoj Jugoslaviji i dalje neometano gazi po hrvatskim cestama i moru, dok mu opet netko ne naleti. Jer niti jedna smrt nije bila dovoljno snažan argument da bi izgubio vozačku dozvolu. A kamoli slobodu…
Komentari