U rvackoj politici samo jedna stranka zna znanje kako glumiti demokraciju i istovremeno brutalno po njoj gaziti. A ta je stranka – zna se! – HDZ. Nitko do sada nije ispekao zanat ko oni, između ostalog i zato što nije ni bilo prilike. Jer posljednjih 30 godina, s manjim pauzama, ionako HDZ gazduje državom kao da druge stranke i ne postoje. Zato i njihove političke istupe u Saboru nastoje držati dalje od očiju i ušiju javnosti, a amandmane koje uzalud predlažu ‘ladno odbacuju jedan po jedan. Ne zato što su nužno loši, već zato što dolaze iz opozicijskih redova. Pa što se onda promijenilo od doba mrske Jugoslavije i mračnog jednoumlja, osim naziva stranke i političke nomenklature?

Dokazali su to HDZ-tovci i kada su prošloga tjedna u najvišem zakonodavnom tijelu u državi, Hrvatskom saboru, zastupnici raspravljali o najvažnijem dokumentu u godini, a to je državni proračun. Lukavi kakvi već jesu, smjestili su tu točku dnevnog reda baš na dan kada je hrvatska nogometna reprezentacija igrala protiv Maroka u Kataru i kada je većina saborskih pregalaca koristila blagodat dvosatne pauze za navijanje i nerviranje pred ekranima.

Mastermind cijele priče bio je najlukaviji među HDZ-tovcima – naravno, tek nakon Vladimira Šeksa – predsjednik Sabora Gordan Jandroković-Njonjo, koji je zaključio da je kasno poslijepodne rođeno za početak saborskog čerupanja o brojkama i slovima, suficitima i deficitima koje za 2023. predlaže Vlada. Osobito nakon prve rvacke tekme na Svjetskom nogometnom prvenstvu, kada su ionako svi razgovarali o mlakoj i bezvoljnoj igri Vatrenih i prvim mačićima koji se u vodu bacaju.

Budući da je opozicija predložila 435 amandmana, znao je prefrigani Njonjo da će rasprava potrajati ohoho i da u tri ujutro više neće biti ni kamera, ni novinara, ni javnosti do koje bi mogli doprijeti prigovori i kritike bijesne opozicije, čiji su vapaji za odgodu termina na sljedeće jutro ili sljedeći dan, naravno, bili uzaludni.

Naime, oni koji su budni u tri ujutro sasvim sigurno se ne pale na Miru Bulja ili Anku Mrak Taritaš niti slušaju talambasanje Peđe Grbina i Zvonimira Troskota ili verbalne bravuroze Branka Bačića, već provode vrijeme uz nešto sočnije sadržaje, namijenjene odraslima. Iako se prave da su tako moralni da o tome blage veze nemaju, a da slučajno imaju, odmah bi se išli ispovjediti kardinalu Bozaniću, HDZ-tovi saborski muftije računali su baš na te male perverzije raskalašenih pojedinaca u Rvata pa su smjestili raspravu o proračunu u porno termin.

Kakva demokracija, kakva opozicija, kakvi bakrači! Sve je to tako ionako u funkciji kulisa za predstavu Velikog vođe Plen Ki-muna, koji se dobrohotno ukazao pred saborskim zastupnicima i uspavljujućim ih glasom uvjeravao da je proračun realan i uravnotežen, održiv i odgovoran, usmjeren očuvanju standarda građana, gospodarskog rasta i razvoja.

Zašto? Pa zato što ga je donijela njegova odgovorna, održiva i uravnotežena Vlada koja nudi stabilnost i brine se o najranjivijim skupinama, štiti nas od recesije, inflacije, energetske krize, ruske agresije, pandemije i ilegalnih migranata, bla bla bla. Iako to običan narod još uvijek ne osjeća na svojoj koži. A i neće. No koga to briga dok stvari na papiru sjajno izgledaju usprkos bezbrojnim korupcijskim aferama koje se gomilaju iz dana u dan i zbog kojih je iz Vlade dosad otperjalo 15 ministara.

I kakve to veze ima kada je rast rvackog BDP-a od 5,7 posto u trećem kvartalu ove godine, među najvišima u Europi. Doduše, zato što je i pad od 15,5 posto u drugom kvartalu 2020. bio najveći u Europi, kao što smo po BDP-u i dalje u magarećoj klupi s Bugarskom, Slovačkom i Grčkom. Ali o tome tom prilikom premijer nije rekao ništa jer, eto, nije bila prilika. Čaša uvijek može biti poluprazna i polupuna, ovisno o načinu gledanja na istu, a njemu je uvijek, dakako, ono drugo.

Osim toga, molit ću lijepo, puno je važnije od svega navedenog da je ovo prvi proračun izražen u eurima jer zahvaljujući Plenkijevim nadnaravnim sposobnostima i fenomenalnim vezama u Europi, Rvacka ulazi u Schengen i eurozonu i neće više biti tamo neki prirepak na kraju hranidbenog lanca. Treba li posebno podsjećati i na to da je to sedmi proračun u eri najdugovječnijeg rvackog premijera, koji je politički nadživio sve svoje prethodnike, pa čak i Ćaću Sanadera. Nije li to dovoljan razlog da se čovjek napuše kao cepelin, čak iako nije zadovoljio ostale predispozicije? I sad mu tamo neka opozicija kvari samozadovoljstvo.

Inače, što se tiče najranjivijih skupina koje su im na srcu, Vlada se, kao socijalno najugroženija, pobrinula da plaće najviše porastu baš njima. A čujte, kad su sindikati javnih službi već toliko navalili, vladajući su naprosto bili prisiljeni Saboru uputiti zakonske izmjene kojima se osnovica plaće za dužnosnike izjednačava s onom za službenike. Pritom su zaboravili smanjiti koeficijente za sebe tako da će se izmjenama najviše omastiti saborski zastupnici, premijer, predsjednik Republike i predsjednik Ustavnog suda.

Budući da je Bog prvo sam sebi bradu napravio, logično je da oni koji donose izmjene Zakona prvi osjete novu pravedniju politiku plaća. Nije da su to htjeli, ali eto, ispalo je baš tako. Zbog toga će premijer dobivati oko 1500 kuna, predsjednik Republike 1800 kuna, a predsjednik Ustavnog suda 3000 kuna više. No što je to u usporedbi s Dubravkom Šuicom, koja će zbog usklađivanja plaća europćanskih dužnosnika s inflacijom od ove godine zarađivati 1800 eura više pa će joj crkavica iznositi oko 27 tisuća eura. Zar je to puno za jednu potpredsjednicu Europske komisije, pitam ja vas? Uostalom, kad plaće naših glavonja preračunate u eure – i nije bogznašto. Proplakat će od muke.

Nevjerojatnoj dobrostivosti Vlade Andreja Plenkovića koja se brine za najranjivije skupine, zahvalni moraju biti i penzići koji će, uz rekordno usklađivanje penzija od šest posto, prosječno primati od 250 do 500 eura mjesečno. Dočim će minimalne plaće u 2023. rasti na 560 eura neto. Ograničavanje cijena goriva i energenata da i ne spominjemo. Pa tko ne bi volio Vladu zbog darova kojima nas obasipa?

Sve je to strpljivo objašnjavao Plenki oko četiri popodne, taman negdje nakon ručka, i hrabro primao udarce raznih nezahvalnika i političkih oponenata koji su prigovarali da je proračun ziheraški, lažan i dobar samo za državu i Vladu. A kad je izrecitirao svoje i reda radi pretrpio replike tamo nekih napornih dosadnjakovića koji su se bunili jer je glavnina rasprave stavljena u porno termin, otišao je doma na večeru. Nije, dakako, propustio pustiti malo otrova među opoziciju, koju prezire cijelim svojim bićem i koja samo smeta njegovu neprosvijećenom apsolutizmu. I trabunja gluposti u porno terminu, kada se sav normalan svijet prepušta privatnim zadovoljstvima. Zato im je cinično, kako samo on to zna, poručio: „Stalna plakanja o bizarnim terminima i čudnim filmovima više mi se čine kao da se nema što reći o bitnom.”

Pitanje je, naravno, što je bitno. Bajke koje premijer priča ili stvarnost koju živimo? Teza kako bi nam moglo biti puno gore da nemamo njega i HDZ kao garante stabilnosti, ofucala se, brate!

Problem je, dakako, i u tome što među opozicijom ne postoji netko sličnih karakteristika da mu se adekvatno suprotstavi. Osim ljutitog rivala s Pantovčaka koji svojim verbalnim eskapadama i političkim stavovima vrluda od nemila do nedraga, ne postoji nitko tko bi se velikom vođi HDZ-ta i Vlade mogao dovoljno uvjerljivo suprotstaviti i ponuditi neka druga, pametnija rješenja. A nije da nisu imali prilike; za vrijeme vlade Zorana Milanovića mogli su pokrenuti neke ključne reforme i donijeti pravednije zakone, pa nisu. Što bi se reklo, lako je kritizirati, teško je ponuditi nešto konstruktivno. Pa makar i u porno terminu.
A dok je tako, Andrej će ubirati lovorike u Bruxellesu i Strasbourgu, gdje su uvjereni da u Rvackoj cvjeta tisuću cvjetova i da nam nikada bolje nije bilo. Baš kao u dobrom porniću…