Bože, što je fin taj naš premijer. Kao da nije naš, već iz Finske. Toliko je fin da je na stranački skup Europskih pučana u Finskoj, na kojem su birali svog famoznog spitzenkandidata, letio Vladinim avionom i poveo pola svoje bivše vlade. Jest da se i službeno sastao s bivšim finskim kolegom, koji je također bio iz EPP-a, ali to je bilo onako usput. Pa je zato morao uzeti dva putna naloga. Jedan u Vladi, a drugi u HDZ-tu. Kao i njegovi ministri. I sad ga nervira predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Nataša Novaković, koja od njega traži da dostavi dokumentaciju i prijeti da će ga u suprotnom prijaviti međunarodnim institucijama. Teško je objasniti zašto se Plenković, navodno pošten i transparentan, toliko uzjogunio i zašto je svoje putne naloge poslao Večernjem listu, a ne Povjerenstvu, osim iz čistog dalmatinskog dišpeta, ne bi li pokazao tko je gazda u državi, a i inače.

Sva sreća da je Andrej fin pa se u svojim reakcijama na taj nečuveni bezobrazluk jednog neovisnog tijela koje radi po zakonu, obrušio tek riječima da su prekoračili svoje ovlasti koje preširoko tumače. Jer da nije takav, svašta bi on sasuo u lice Nataše Novaković, a možda bi je i smijenio po kratkom postupku ili ukinuo glupavo Povjerenstvo. Ždere ga jedino to što Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom za par mjeseci, i to baš od Finaca koji za takve diktatorske eskapade nemaju razumijevanja. Koliko je Finska premijeru u srcu, dokazuje i poruka Miri Kovaču, jurišniku na tron HDZ-ta, da je on za politiku ove vlade I-RE–LE–VAN–TAN kao građanin Finske u Finskoj. Hm?! Što bi o tome rekli Finci? Koliko nam je poznato, građani Finske u Finskoj prilično su relevantni svojoj vladi, za razliku od hrvatskih građana koje rvacka vlada najčešće ne zarezuje ni pola posto. Dok ne postane gusto.

Kao, na primjer, s referendumom protiv mirovinske reforme i sindikatima koji su premijeru dahtali za vratom. Nakon meganeuspješne promotivne kampanje u koju je smijenjeni ministar Marko Pavić ulupao milijune naših para, Vlada je bila prisiljena poslušati glas naroda. A Pavić je nagrađen novim ministarstvom – onim regionalnog razvoja. To, molit ću lijepo, ne znači da je Plenković kapitulirao, već nikako nije želio uvrijediti onih 750 tisuća građana koji su se potpisali za održavanje referenduma pa je od reforme predizborno odustao. Ipak je njegova glava na panju. Imaju li Finci možda takvog premijera, s toliko razumijevanja za želje svojih građana, pitam ja vas. Općenito nema te situacije u kojoj se naš premijer može naći, a da se ne vidi koliko je on fin. Pa čak i usred makljaže, pljuvanja i vrijeđanja u Rvackom saboru, on ostaje pristojan i uznosit. Ne mogu ga isprovocirati ni optužbe nemaštovite opozicije za korupciju, kojima ga napalo teškim oružjem na prvom ovojesenskom aktualnom satu. Žonglirao je između Bernardićevih izjava kako u odnosu na ovu vladu “Sanaderova vlada djeluje kao dječji vrtić kad je riječ o korupciji” i novih naljepnica na laptopu Gordana Marasa “HDZ = korupcija”, smireno kako samo on to zna. Svaki konj pozavidio bi mu na živcima dok je branio neobranjivo, a to su rekonstruirani ministri, mahom pod sumnjom za korupciju, koje je pedalirao iz Vlade ovoga ljeta. Sve sami divni ljudi. Recimo, ministar uprave Lovro Kuščević uvijek je bezrazložno sretan i nasmijan, pa čak i nakon što mu je skinut imunitet u Saboru, pretvorenom u popravni dom. I dok mu DORH sprema optužnicu zbog protuzakonite prenamjene zemljišta i pogodovanja samom sebi, žele ga nagraditi članstvom u Odboru za zakonodavstvo. Ni manje ni više. Bogu hvala! Naime, da bi uopće postao član HDZ-ta, moraš prije svega biti fin. Sjetite se samo kako izgledaju njihovi pobjednički derneci, na kojima se pijani valjaju s nalijepljenim članskim iskaznicama na čelu. Ili kako se suzdržano ponašaju kad čuju Thompsonove uspješnice. Odmah se može uočiti da se radi o bečkoj školi i da se ti fino odgojeni ljudi inače vole zabavljati uz Brahmsa, Beethovena ili Mozarta, dok janjetinu jedu vilicom i nožem. Zato su i izabrali Plenkovića na čelo stranke. Uostalom, kada ih pogledate i poslušate u Saboru, a i izvan njega, ne možete se oteti dojmu da su uspjeli u politici zahvaljujući činjenici da su besprijekorni džentlmeni. Kao, na primjer, Josip Đakić Jopa. Ili Stevo Culej. Njima, recimo, ne bi na pamet palo napiti se, potući, reći nešto neprimjereno, vrijeđati predstavnike manjina ili se možda javno suprotstaviti najavljenim sankcijama za unutarstranačke sabotere. To jest za one koji će učiniti sve da predsjednica izgubi izbore, a posljedično i Plenki sjaši s čela HDZ-ta. Da ne bi bilo dvojbe, uglađeni Stevo Culej, koji se nedavno slučajno fotografirao s Miroslavom Škorom, izjavio je da će na predsjedničkim izborima glasati “shodno”. Što neodoljivo podsjeća na davni jingle Stojedinice koji je glasio: “Ja se osjećam eventualno!”

I dok mu saboteri u vlastitim redovima i predstavnici HVIDRA-e prijete novim valom neposluha, Plenković je svojom finoćom slomio i najpopularnijeg pobunjenika u HDZ-tu, vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu. A koji je u ovo predizborno doba krenuo prigodno napadati državni vrh zbog neučinkovitosti po pitanju nestalih u Domovinskom ratu, kao i pravosuđe koje kažnjava branitelje zbog razbijanja dvojezičnih ploča u Vukovaru. “Sramim se institucija ove države i osoba koje ih tako vode”, napisao je Penava na svom Facebooku, jasno da ne može jasnije. I baš kad je zamirisalo na nove braniteljske prosvjede protiv državnih institucija, premijer ga je uzeo u đir i fino obradio. Nije nam poznato što mu je šapnuo u uho na hitnom sastanku, ali što god da je bilo, Penava se naglo smirio i poručio da svim silama podržava predsjednicu. Iskreno ili ne, to je već drugi par rukava. Jer u HDZ-tu su odgojeni tako da nije pristojno javno gaditi odluke vrha stranke, osobito dok je gazda u sedlu. Kad više nije, to je druga stvar, onda je sve dopušteno.

Onako osjetljivog na ljudska prava i slobodu javne riječi, pogodilo je Andreja Plenkovića i hapšenje novinara Gordana Duhačeka, kojeg je skinulo s leta za Njemačku i odvuklo u bajbok zbog verbalnog delikta na Twitteru. Naravno da premijer nema ništa s tim, kao što nije imao ni s uhićenjem tinejdžera iz dijaspore koji mu je nažvrljao neku prijetnju na Facebooku, kao ni s privođenjem nesretnika koji ga je dočekao na Korčuli uz povike “Živio, ćaća”. Zato je i logično da je na optužbe opozicije o policijskoj državi koja maltretira novinare, reagirao protuoptužbom: “Nevjerojatna je lakoća optuživanja Vlade kao nekog tko orkestrira policiju da bi se nekog uhitilo.” Zar vam je uopće zamislivo da premijer i njegovi suradnici bilo kako utječu na zloupotrebu represivnog aparata kako bi zastrašili bezobrazna piskarala? Pa čak i kada, poput Duhačeka, govnima oskvrnu stihove pjesme “Vila Velebita” i policiju kao takvu? Svašta! I ministar nutarnjih stvari Davor Božinović, inače također fin čovjek, tvrdi da je sve bilo po zakonu, baš kao i u slučaju migranata koje granična policija mlati, oduzima im mobitele i silom ih vraća u BiH.

Za razliku od premijera koji tvrdoglavo k’o mazga ne da papire s puta u Finsku, poučena svojim nikad razjašnjenim poluprivatnim putovanjem na novogodišnje praznike u Ameriku, Kolinda Nacionale uredno je Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa prijavila boravak svog letećeg cirkusa preko bare. I navela da će putne troškove za privatne posjete, a njih će biti poprilično, caltati sama. Jedino nije najavila da će nokautirati američkog našijenca Stipu Miočića, svjetskog prvaka u tajlandskom boksu, što je novi element u njenom estradno-sportskom izričaju na funkciji predsjednice Republike. A za što uopće nije tražila dnevnice, jer je i ona fina. Iako ima moćan desni kroše. Hoće li ga kod kuće upotrijebiti protiv Škore, Milanovića ili Plenkovića, vidjet ćemo kad se konačno kandidira. Ne u Finskoj, već u Hrvatskoj.