Iako je Sabor većinom glasova na maratonskoj izvanrednoj sjednici Sabora očekivano odbio zaključke koje su predložili predsjednik Republike i opozicija o štrajku u pravosuđu i plinskoj aferi, činjenica da je uopće sazvana i održana, i to prvi puta otkad nam je neovisne i demokratske Rvacke, ima povijesnu težinu.

Naime, gazda Pantovčaka, Zoki Milanović, poznat po svojoj opakoj jezičini i nepredvidivom karakteru, konačno je prešao s riječi na djela. Konačno je, s opravdanim razlogom, posegnuo za svojim ustavnim ovlastima i sazvao spomenutu izvanrednu sjednicu Sabora.

Je li razlog tome činjenica da ga je saborska krajnja desnica prozivala da nije „baja“ i da nema muda, optužba MOST-ovog grmovitog Grmoje da će ga, ukoliko ne sazove sjednicu smatrati Plenkijevom lutkom na koncu i sudionikom pljačke plina, i zbog toga proganjati „kao đavao grešnu dušu“ , ili poruka Dalije Orešković kako mu valjda golub pismonoša mora javiti da je država u izvanrednom stanju, a njegova neodlučnost bijeg od uloge i odgovornosti predsjednika Republike u zaštiti ustavnog poretka, sasvim je nebitno.

Bitno je da je Zoki, iako, kako reče – „ne baš drage volje, jer Ustav nije plišani medo s kojim se može igrati“, konačno prelomio i učinio ono što je od njega većina građana s više od dva neurona u glavi očekivala. Osobito nakon što osmi tjedan za redom traje štrajk potplaćenih službenika i namještenika u pravosuđu, zbog čega je sustav u potpunom kolapsu i nakon što je eksplodirala afera u HEP-u , koji je prema Vladinoj uredbi, kupovao plin po 47 eura, a rasprodavao u bescjenje – čak dijelom i po jedan cent, zbog nastalih viškova. Time je, kao što su Plenkijevi pobočnici u Vladi i sami priznali, izgubljeno desetak milijuna naših eura, a najviše je profitirao PPD, koji je kupio 63% jeftinog plina. No, ljudi moji, zar je to neki novac, u usporedbi s milijardama koje su odavno pokradene? O tome resorni ministar, poznati ekonomski i košarkaški genije Davor Filipović, kojeg premijer iz inata štiti, dakako pojma nema i pravi se grbav, iako je iz HEP-a na to više puta upozoren.

Budući da za navedenu pljačku još uvijek nema odgovornih, jer je najveći Europćanin među HDZ-ovcima A.P. na sve odmahnuo rukom uz najavu kako se sve tek treba istražiti, i budući da se ne nazire rješenje za kolaps pravosuđa nakon što je odlukom Vlade nesretnim namještenicama i službenicama, na koje je poslana interventna policija, uskraćena plaća za dane provedene u štrajku, bilo je krajnje vrijeme da inicijativu napokon preuzme predsjednik Republike, kad već može.

To jest, da sukladno članku 79., stavku 2. Ustava Republike Hrvatske podnese zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora, što je od njega i pisanim putem zatražila rijetko ujedinjena opozicija.

Bilo bi još bolje da je manje oklijevao i da je za tom ustavnom ovlašću posegnuo sam, na temelju činjenica kojima je raspolagao, no kad već nije, dobro je da je reagirao i onda kada jest. I to u zadnji tren, nakon što su saborski pregaoci iz vladajuće većine veselo pakirali kofere, pumpali luftmadrace, kupovali peraje i spremali se na dvotjedni raspust, dok se visoko motivirani predstavnici napaljenih stranaka opozicije nisu dali istjerati iz Sabora, ne želeći da ljetne vrućine i oluje otpuhnu u zaborav aktualne afere.

S druge strane, predsjedniku nije padalo na pamet da se osobno pojavi na Markovu trgu, uz napomenu „Dao sam im ključeve dvorane da igraju na koš bez da išta porazbijaju”. Hm?

I ne samo što je šef države sazvao sjednicu, već je i predložio maloprije spomenute zaključke kojim se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da u roku od petnaest dana poduzme sve potrebne mjere kako bi se osiguralo uredno funkcioniranje sudbene vlasti, kao i da u istom roku utvrdi koje su institucije i osobe odgovorne za financijsku štetu nanesenu HEP-u u provedbi Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije.   

Sve to je jako naljutilo El Bahatija na čelu Vlade, A.P.-a , koji je predsjednika Republike što osobno, što kroz usta svojih trbuhozboraca, na primjer šefa Sabora, ambicioznog šaljivdžije Gordana Jandrokovića Njonje, optužio da je ovim činom zauzeo stranu opozicije i deklarirao se kao njen vođa. Opijen uspjesima vlastite Vlade o kojima kao papagaj ne prestaje ponavljati istu mantru, očito je bio iznenađen i uvređen ovim potezom Zorana Milanovića, kojeg ionako očima ne može vidjeti i smatra besposlenim psihopatom. Osobito nakon što je odbio prijedlog njegovog potkapacitiranog miljenika na čelu Ministarstva obrane, Marija Banožića, alias malog Baneta, da za ravnatelja VSOA-e bude postavljen njegov kandidat Mijo Validžić, o čemu se još uvijek nisu dogovorili. Hoće li, to ćemo tek vidjeti kad prođe mjesec dana na koliko je imenovan privremeni vršitelj dužnosti. A onda nam se smiješi još jedna ustavno-sigurnosna makljaža. No to je druga priča. Vratimo se Saboru.

Naravno da su nakon trodnevnog natezanja, urlanja i vrijeđanja umjesto Milanovićevih, prihvaćeni zaključci vladajuće većine u kojima stoji da je sazivanje izvanredne sjednice od strane predsjednika RH bilo nepotrebno, jer Vlada poduzima sve potrebne mjere za osiguranje urednog funkcioniranja sudbene vlasti, kao i sve potrebne mjere za utvrđivanje okolnosti u provedbi Uredbe o uklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije, bla bla bla.

Famozna saborska većina u kojoj su, nota bene, i navodno socijalno osjetljivi pripadnici nacionalnih manjina, odbila je i zaključke predložene od strane opozicije, u kojima stoji kako treba zadužiti Vladu da donese odluku kojom će pravosudnim službenicima i namještenicama dani u štrajku biti plaćeni, kao i da se u roku od tri dana razriješi članove uprave HEP-a, članove Upravnog vijeća HERA-e, upravu HROTE-a i državnog tajnika za energetiku u Ministarstvu gospodarstva Ivu Milatića. To Plenkiju dakako ne pada na pamet, sve dok u Saboru ima onu jednu ruku više koja ga drži u sedlu i omogućuje mu diktatorsku samovolju.

No, kao što unisono zaključiše opozicijski zastupnici od lijeva do desna – ovo jest sramota ne samo za HDZ već i za njihove prirepke i koalicijske partnere, koji su iz sitnosopstveničkih razloga glasali onako kako je veliki vođa A.P. naredio, iako je to protivno i zdravom razumu i interesima građana Republike Hrvatske i pravosudnog sustava, koji je ionako urušen već desetljećima. Iako su se naivno ponadali da će možda pronaći nekoliko ruku iz redova vladajućih za usvajanje svojih zaključaka, dakako da nije bilo nikog s dovoljno integriteta da glasa po savjesti, kako bi se zaustavio kaos u pravosuđu, ili kako bi se smijenili odgovorni u aferi „plin za cent“ i kaznili za još jednu pljačku pod kapom Plenkovićeve Vlade. Kako reče MOST-ov Zvonimir Troskot, ovakvo izglasavanje znači nastavak, ne samo štrajka, nego talačke krize koja je posljedica ega premijera Andreja Plenkovića i pretvara se u ustavnu krizu.

Premda su pokazali mišiće i očekivano preglasali opoziciju, ovo je moralni poraz vladajuće većine, koja se očito smatra nedodirljivom i u svojoj nezajažljivoj bahatosti očekuje da će vječno drmati Rvackom. Doduše, imaju ludu sreću da su tijekom maratonske izvanredne sjednice zemlju opet poharale orkanske oluje, nanijevši ogromnu štetu od Vukovarsko-srijemske županije preko Zagreba do Istre, pa se narod nije imao vremena previše zamarati raspravama u Saboru. I ma koliko likovali, ovo jest Pirova pobjeda, koja je razotkrila svo licemjerje aktualne vlasti i njihovih satelita koji su nemušto i neuvjerljivo branili neobranjivo, što će im se vratiti kao bumerang. Ko’ što reče stara narodna: svaka rit dođe na šekret! Doći će i Plenkovićeva. Kad-tad, a možda i prije. S druge strane, predsjednik Zoki konačno je povukao potez po kojem će se pamtiti njegov neobuzdani predsjednički mandat. Bilo bi mudro da i ubuduće manje priča, a više djeluje.