Baš kad smo pomislili da je Kolinda Nacionale otimanjem mikrofona klapi na kninskoj tvrđavi i arlaukanjem “U boj, u boj” dostigla svoj vrhunac, opet je dokazala da može gore. Od Pantovčaka, iz kojeg se nije iselila, napravila je Pipinovac i prigodno se obratila naciji odlomkom iz “Pipi Duge Čarape”. Toga se nisu mogli dosjetiti ni najkreativniji umovi novinara News Bara, a da su nešto slično objavili kao lažnu vijest, vjerojatno bi ih tužilo zbog klevete. No izmišljanje takvih šaljivih video-uradaka nije bilo potrebno, jer je to naša predsjednica učinila sama. Možda na poticaj nekog vrhunskog sabotera u svojim redovima, koji joj je sugerirao da je to odličan populistički potez u predsjedničkoj kampanji, u koju se još uvijek nije službeno uključila, dok birači strepe i ne spavaju od iščekivanja kad će to konačno učiniti.

Po sistemu selo gori, a baba se češlja, u trenutku dok mržnja i nasilje prema srpskoj manjini rastu, a odnosi sa susjedima na istoku, jugu i zapadu tonu sve dublje, dok u medije izlaze sve gora svjedočenja protiv silovatelja Damira Škare, njoj nekada sklonog uglednog člana HDZ-ta, dok prosvjetari i zdravstveni radnici prijete štrajkom, a roditelji djece s posebnim potrebama koja su ostala bez asistenata protestiraju u centru Zagreba, Kolinda se odlučila na popularizaciju dječje literature. Doista, pravi državnički korak, posve u skladu s njenim uobičajenim predsjedničkim aktivnostima.

Sada samo zlobnici mogu plasirati gluposti da je predsjednica bez sadržaja. Jer osim po ideološkom vrludanju, druženju s nogometnim i kriminalnim polusvijetom, postavljanju pločica i lijepljenju trepavica, uvlačenju u vojničke šatore u maskirnoj uniformi, savjetima za skidanje kila, usvajanju kujice Kike, grlenom navijanju na stadionima i nemogućim modnim kombinacijama, povijest će je pamtiti i po promoviranju čitanja kao takvog. Zar je to malo, pitam ja vas? Ne treba zaboraviti ni njen originalni doprinos mobilnosti predsjedničkog ureda turnejama kiča i ljepote po Rvackoj, u okviru kojih je sve svoje savjetnike vukla od nemila do nedraga i dizala predsjedničku zastavu gdje joj je bilo ćeif. I eto, na samom kraju, još jedne inovacije!

Mora se priznati da je posljednjom snimkom čitanja “Pipi Duge Čarape” na Pantovčaku uz prigodnu scenografiju, frizuru i plavi kostim, kao da objavljuje rat Rusiji, Kolinda uspjela nadmašiti samu sebe. I vjerojatno proizvesti točno onaj efekt koji je željela – internet u regionu je eksplodirao, a ona opet postala viralni hit, koji bi možda mogao preteći jedino neki kućni porno-filmić, ukraden s mobitela i “slučajno” pušten u orbitu. Badava je Milanović svojedobno padao s amfibije i poplavljenima objašnjavao da je i njemu pukla cijev u kupaonici, a Škoro sam organizirao svoje koncertno-predizborne spektakle, ništa nije toliko užarilo društvene mreže kao Kolindina “Pipi”.

Zato je prava šteta što predsjednica za tu priliku nije izabrala neko sočnije štivo, koje bi joj donijelo još više klikova i napaljene muške publike, kao i onda kada je prije nešto više od godinu dana u mokroj pripijenoj majci pod kišom u Moskvi grlila Macrona i dvije nogometne momčadi, bacala se na znojne suce i strastveno ljubila tuđi trofej s nogometnog prvenstva.

Ovako se ograničila tek na djecu i njihove roditelje, od kojih neki možda ipak preferiraju Škorinu uspješnicu “Otvor ženo kapiju, man’ se Očenaša” ili onu “Milo moje, milo majke svoje, tralalaa” pa nemaju živaca slušati Kolindine amaterske spikerske vježbe.

Iako su njene neostvarene estradno-medijske ambicije eskalirale sa završnicom mandata, ne zna se je l’ gore kada naša neokrunjena kraljica Balkana piše, čita ili pjeva. Čega god se primi, banalizira instituciju Predsjednika Republike do apsurda, dok se građani Hrvatske crvene od srama. Oni koji se ne smatraju građanima, jer je tu političku kategoriju predsjednica izbacila iz upotrebe i svojih govora, vjerojatno nemaju tih problema. Uostalom, njima se i obraća, uslijed opravdanog straha da je ljubav radikalne nacionalističke desnice i agresivnih braniteljskih udruga, baš kao i MOST-a, HRAST-a, Zlatka Hasanbegovića, a možebitno i Mire Kovača, pretendenta na Plenkovićev tron, prema njoj usahnula te da su svoju naklonost usmjerili k Škori i njegovoj mračnoj sljedbi. A koja kroz njegova usta poručuje da SDSS treba zabraniti.

U situaciji u kojoj se anemični premijer rukama i nogama bori s podivljalim jastrebovima u svojim redovima, osokoljenim izazivačima u stranci i pobunjenim pripadnicima HVIDRA-e na čelu s korpulentnim motoristom Josipom Đakićem-Jopom, koji ga ucjenjuju izbacivanjem SDSS-a iz vladajuće većine, tankoćutna i mudra predsjednica odlučila je doliti malo kerozina na vatru. Pa je poručila Miloradu Pupovcu da pozorno prati njegove javne istupe “u kojima na potpuno neprimjeren, neprihvatljiv i zlonamjeran način kritizira Republiku Hrvatsku”. Da ne bi bilo zabune, poslala mu je i otvoreno pismo, isto ono od prije tri godine, koje je zgrozilo hrvatsku i međunarodnu misleću javnost. U novim okolnostima nije joj, recimo, palo na pamet jasno osuditi nacionalnom mržnjom motivirano nasilje ili nedajbože otići među pripadnike srpske manjine u Kninu. Jer nema smisla dodatno nervirati Jopine pajdaše koji ionako prijete uskratom podrške premijeru, a time i njoj.

Zanimljivo kako ostrašćeni branitelji i deklarirani desničari, obuzeti predizbornom nacionalističkom histerijom, nisu tražili i izbacivanje Mileta Fontane i njegove istoimene stranke iz vladajuće većine. Iako je baš on odriješio kesu i platio masnu svotu iz prireza Grada Zagreba za tjedan dana srpskih cajki na famoznom Rujanfestu, usred rvacke metropole. I dok mu basnoslovno skupo Ljeto na Savi i dalje zjapi prazno i na osvijetljenim tribinama nema nikog živog, osim usamljenog DJ-a koji umire od dosade, te ponekog zaštitara, Bundek kipi od pravovjernih Rvatina koji otkidaju na muzičku ćirilicu i turbo-folk. Al’ Mile k’o Mile, zadužio je vjerojatno svakoga od njih – i branitelje, i Hrast, i Željku Markić, pa mu se ne bi šteli zameriti. S druge strane, 13 žetončića je 13 ruku u Saboru i ma koliko lajali na Mjesec, mnogi ipak ne bi željeli da ova vlast padne, a oni izgube neke zgodne privilegije godinu dana pred kraj mandata. Kao, na primjer, Ladislav Ilčić, koji Sabor neće tako skoro ponovo vidjeti.

Umjesto da se bavi takvim tričarijama kao što je smirivanje tenzija u društvu, predsjednica Kolinda proteklog je vikenda imala pametnijeg posla na Krapinskom festivali i Vinkovačkim jesenima. Tamo se ovoga puta nije uhvatila u kolo, već je održala patetične govore o očuvanju tradicije i kulturne baštine. Čini se kao da smo isti tekst čuli i na nedavno održanom stočnom sajmu u Gudovcu, kada je jednako nadahnuto govorila uzgajivačima domaćih svinja.

Jedino što je vrhovnu zapovjednicu Hrvatske vojske, fokusiranu na Pipi Dugu Čarapu, ipak malo uzbudilo na političkom planu, jest talijanska zastava koja je osvanula na Guvernerovoj palači u čast 100. obljetnice okupacije Rijeke pod vodstvom Gabrielea D’Annunzija, Mussolinijeva ideološkog uzora. Iako je kao prigodna braniteljica tekovina antifašizma i teritorijalne cjelovitosti Istre, Primorja i Dalmacije, Kolinda oštro reagirala na tu provokaciju, nikoga ne treba čuditi da su se talijanski radikali ponadali dobrodošlici u zemlji koja se na originalan način neoustaštvom bori protiv iredentizma.

Čitanju “Pipi Duge Čarape” nije odolio ni prikriveni Hitler iz našeg sokaka Miroslav Škoro. Kao profesionalnom šaljivdžiji, njemu je to čak bolje leglo nego predsjednici, što znači da bi svoje mračne namjere mogao podvaliti na zabavniji način, što je puno opasnije. U slučaju pobjede njegov Pipinovac mogao bi postati sjedište diktatora, u kojem samo nedostaju konj i majmun. Konj je, kaže legenda, postojao na Pantovčaku u eri neumrlog Franje, ali je upao u bazen u obližnjoj šumi pa ga dva dana nisu mogli izvaditi. Nije bilo Pipi Duge Čarape da ga digne. A što se tiče majmuna… Bože moj, njih se uvijek nađe u blizini Predsjednika Republike. Zoran Milanović srećom ne voli čitati dječje knjige, a nema ni pjevačke ambicije. Ali je zato reciklirao Kolindinu populističku zamisao o selidbi Ureda predsjednika s Pantovčaka, što je svojedobno žestoko popljuvao. Neka se toga i drži jer s populizmom neće daleko stići. Pa ni do Pipinovca.