Iako ima bezbroj kumčadi, baš kao i maršal Tito čiji je trg zbog političke trgovine sa Zlatkom Hasanbegovićem svojedobno smaknuo s lica zemlje, i iako se može pohvaliti kumskim vezama s pola Rvacke i Ercegovine, zagrebački gradonačelnik Mile Fontana zasigurno nije „kumek“. Ako se pod tim pojmom podrazumijeva naivni seljačić kojeg svi u gradu mogu lako preveslati. Odnosno, možda je bio kumek kada je davne 1978. stigao na studij u Zagreb s dvije majice i dva para traperica, ali je u međuvremenu znatno evoluirao i uznapredovao u hijerarhiji pa je od kumeka postao Kum.

Kum Mile, koji dvadeset godina suvereno vlada metropolom svih Rvata, došao je, doduše, iz zaseoka Pogana Vlaka od tri kućerka, ali naivan nikada nije bio jer u djetinjstvu nije vesla sisao. A nije se bogami dao ni preveslati, već je on to uglavnom radio drugima. I to u maniri najvećih populista, obdaren urođenom socijalnom inteligencijom i fascinantnim instinktom za političko preživljavanje. S obzirom na metode kojima se beskrupulozno služi kako bi ostao u sedlu, zbog čega se protiv njega vodi ukupno 13 sudskih procesa, danas bi ga možda primjerenije bilo zvati Don, Capo ili čak Capo di tutti i capi u rvackoj metropoli, a i šire.

Nije zato slučajno Mile bio najveći sponzor Dinama u vlasništvu Zdravka Mamića, intimus kralja smeća Petra Pripuza – kojeg zove Kondor, a ovaj njega Leopard – ili ugostio kontroverznog gradonačelnika Jagodine Dragana Markovića Palmu, Arkanova stranačkog drugara, da malo popričaju o kulturnoj suradnji.

Iako su mnogi mislili da o njemu sve znaju, ipak dodatno osvještava dugoočekivani film „Kumek“ Milana Bandića 2 odnosno Darija Juričana, premijerno prikazan na gradonačelnikov 65. rođendan. A on se, po uputama lukavih PR-ovaca, dakako, pojavio na premijeri i pokušao preoteti svu medijsku pozornost. Proračunato kako samo on to zna, kupio je knjigu o sebi, poslikao se pred kamerama, čestitao autoru i poručio mu da je za pola milijuna kuna mogao snimiti i nešto bolje te zapalio u nepoznatom pravcu, na rođendansku zabavu. Na kojoj mu vjerojatno ove godine nije pjevala Kolinda Grabar-Kitarović jer više nije predsjednica Republike. Mag manipulacije javnim mnijenjem, Bandić je i taj događaj – u kojem je sam glavni negativac – iskoristio za samopromociju i početak kampanje za lokalne izbore, noseći majicu s natpisom „NEUMORAN“, što je očito novi slogan utrke za sljedeći, sedmi mandat.

I mada su ga u njegovoj prevrtljivoj karijeri – koja je započela još u mrskoj Jugoslaviji, u Općinskom komitetu Pešćenica gdje je kao povjerljivi kadar Komunističke partije moguće tražio neprijatelje naroda u funkciji referenta za ONO i DSZ, nastavila se u SDP-u i kulminirala u njemu istoimenoj stranci – puno puta politički pokapali, uvijek se izdizao iz pepela kao feniks i na iznenađenje mnogih uvjerljivo osvajao svevlast u Zagrebu. Jest da su mu apetiti bili veći i da je osim na čelu glavnog grada, poželio biti i na čelu države, no potop na nacionalnoj razini nikada ga nije ozbiljno uzdrmao.

Budući da ima svojstva teflonske tave, impresivna količina afera povezanih s njegovim imenom nije mu ni najmanje naštetila popularnosti. Naprotiv! Zbog nedavne muljaže s prodajom cvijeća na Mirogoju, izjava da su Zagrepčani sami krivi što im je potres porušio stanove pa neka ih sami popravljaju, izgradnje preskupih fontana po cijelome gradu, megalomanskog plana o Manhattanu na Savi radi kojeg je trebalo potaracati Hipodrom ili adventskih kućica na kojima masno zarađuju Banderasovi pajdaši, gotovo da se zaboravilo na rane grijehe – afere Pročistač, Nadstrešnica, Krašograd, Zlatni zahod za 11 tisuća eura po kvadratu, prodane obveznice Holdinga za dvije milijarde kuna koje dolaze na naplatu 2023., Cvjetni i Varšavsku gdje je išao na ruku osuđenom višestrukom prometnom ubojici Tomislavu Horvatinčiću, Arenu koju je dogovarao s Ćaćom Sanaderom a Grad popušio pare, preskupo plaćene nekretnine Sljemena, Gredelja, Zagrepčanke koje zjape zapuštene, a sad su na rasprodaji uoči lokalnih izbora, baš kao i Paromlin, prostačke telefonske razgovore u kojima vrijeđa suradnike i psuje im sve po spisku jer moraju zaposliti nečiju kćer ili puzanje po snijegu u čarapama uoči predsjedničkih izbora koje je maestralno izgubio… Ništa od toga, kao ni odlazak u bajbuk, nije uvjerilo hordu njegovih sljedbenika da ga ne treba potržavati. Ridali su i molili pred Remetincem da bog prosvijetli pamet pravosuđu i pusti njihova dobrotvora na slobodu. I pustilo ga, uz napomenu sudaca da je čovjek pokazao veliku kriminalnu upornost. I tako Mile, zahvaljujući institucijama koje ne rade svoj posao, slobodan ka tica jezdi Zagrebom i šuruje s HDZ-tom.

Kao pravi Kum, znao je Mile da se može pouzdati samo u provjerene vojnike partije pa je godinama bio okružen drugovima iz komiteta s Pešćenice kojima je podijelio funkcije u Gradu i Holdingu, a oni se zakleli na slijepu odanost. Vidoje Bulum, Slavko Kojić, Davor Jelavić, Ivan Šikić i, naravno, Slobodan Ljubičić Kikaš i još nekolicina pouzdanika, bili su spremni opravdavati sve njegove marifetluke i lizati govna kad god bi dužnost to nalagala. Dakako, ne besplatno. Jer Mile uzima sebi, ali i drugima daje, zbog čega ga narod voli. A pritom zna i zapjevati, zaplesati, uzeti kosilicu u ruke, dijeliti ruže i komplimente ženama i sjesti za bager nakon položena tečaja. Mile dela 365 dana u godini jer, kako kaže, ima željeznu volju i dijamantnu disciplinu. Kakav šoumen, čak bi mu i Trump mogao pozavidjeti!

Slijedeći svoj nepogrešivi instinkt u tih je 20 godina pomogao mnogima, pokazivao socijalnu osjetljivost prema ljudima u teškim životnim situacijama, osobito prema sirotinji iz Kozari Boka i potrebitima iz Sesveta, i dijelio šakom i kapom, dakako, naše, a ne svoje pare. I tako je stvorio mrežu poslušnika koje je zadužio svojim uslugama, a oni ih, slično starom mafijaškom principu, vraćaju onda kad njemu zatreba. Režu etikete s basnoslovno skupog namještaja Hermes, Fendi ili Versace u nekom u Miletovih penthausa i skrivenih stanova, svjedoče na sudu, pate od amnezije pa i sjede u zatvoru zbog njega. Sve za Kuma.

Treba li tome dodati i 23 tisuće zaposlenih u gradskim institucijama i Holdingu od kojih je većinu osobno uhljebio pa nisu ludi da ikada glasaju protiv njega. Osim toga, Bandić koji svoje neprijatelje pobjeđuje ljubavlju i dobrotom izmislio je sasvim novu metodu političke borbe koja se temelji na principu: zaposli svoga neprijatelja! Ili mu barem postani kum. Tako se riješio najvećih bukača u Gradskoj skupštini, izmislivši im dobro plaćena savjetnička mjesta, dok je djetetu policajca Mišića kojeg je fizički napao nakon sudara 2002. koji je pijan skrivio, dakako, postao kum. I onda se sve zaboravilo – i da je odbio alkotest, i da je pokušao pobjeći s mjesta nesreće, i da je želio podmititi službene osobe.

Iako skromno tvrdi da je tek mali gradonačelnik koji ni o čemu ne odlučuje, već sve prepušta stručnjacima – i maloumnima je jasno da je njegova zadnja. I da su lukrativni ugovori s Gradom donijeli korist samo onima koje je osobno odabrao i amenovao, na primjer tvrtki Pionir unutar Pimont grupe. A tek posljednji projekt megalomanske žičare, najskuplje na svijetu, koji se, očekivano, pretvorio u bunar bez dna. Već do sada je progutao 89 milijuna kuna više od planiranog, pri čemu su neki dijelovi bili i do 200 puta skuplji, što je neimenovani Konspirator razotkrio u sedmosatnom uratku na YouTubeu. Budući da institucije očekivano nisu reagirale po službenoj dužnosti, Tomislav Tomašević podnio je kaznenu prijavu protiv gradonačelnika, uz napomenu da je za sve jednako kriv njegov koalicijski partner HDZ. Hoće li „operacija žičara“ Mileta koštati vlasti ili će po tko zna koji put kapitalizirati ljudsku nesreću te obnovom kuća u prigradskim naseljima i masovnim testiranjem na covid-19 osigurati novu vojsku birača, teško je predvidjeti. Jer kum Mile je NEUMORAN, a opozicija od centra nalijevo NESLOŽNA, čime bi mu mogla pomoći da je opet pomete na izborima. Uostalom, jedina kletva koja ga je u životu sustigla je ona: Dabogda im’o, a ne smio pokazati!