Držislav, Domagoj, Dragoslav, Dritan, Darko, Duje, Davor koji nije Damir Filipović otperjao je s funkcije ministra gospodarstva i održivog razvoja puno prije no što se nadao. Senzacionalno nesposobno čudo od djeteta, doktor ekonomskih znanosti, vrhunski sportaš koji se proslavio dvadesetominutnim čekanjem na semaforu u Americi jer nije znao pritisnuti gumb i propali kandidat za gradonačelnika Zagreba, odabranik Velikog vođe Vlade i HDZ-ta, dobio je ekspresnu pedalu.

Eh, tanka je ta linija između ljubavi i mržnje Andrejeve. On može podnijeti sve – i krađu, i laži, i glupost, i omraženost u javnosti, i prodaju plina budzašto, i bunarenje europskih para – ali ne i izdaju. To objašnjava zašto je tako dugo zubima branio i Martinu Dalić, i Lovru Kuščevića, i Darka Horvata, i Gabrijelu Žalac, pa čak i Marija Banožića nakon prometne nesreće s tragičnim posljedicama za drugog vozača, kao i sve ostale od 23 ministra koja je na jedvite jade smijenio, uglavnom zbog sumnje na korupciju i sukob interesa. A čujte, to se može tolerirati.

Ali Davor koji nije Damir Filipović nije bio te sreće pa je preko noći od miljenika postao izopćenik, a da se nije ni snašao. Što bi se reklo – tko visoko leti, nisko pada. I to nakon što je tjednik Nacional razotkrio aferu u kojoj je s prstima u pekmezu ulovljen njegov posebni savjetnik za ovo i ono Jurica Lovrinčević, inače do grla u sukobu interesa kao jedan od dioničara Pevexa. Zbog svega se digla gadna prašina među vladajućima, a onda je uslijedila virtuozna kontrola štete. Da bi Andrej krajem tjedna ‘ladno izjavio kako je afera mrtva. A je li?

Afera kolokvijalno nazvana „pola-pola“, jer je uvaženi bogati poduzetnik na poziciji posebnog savjetnika snimljen kako nudi pare iz različitih javnih poduzeća – od Fonda za zaštitu okoliša do Hrvatskih voda – za oglašavanje na Mreži TV, pod uvjetom da mu direktor iste vrati pola. Korupcija koja smrdi do neba, proglašena novom Fimi medijom! O tome sada već bivši ministar Filipović, dakako, nije imao pojma, ali je junački prihvatio političku i zapovjednu odgovornost. Usput je na svojoj oproštajnoj pressici, ganutljivoj do bola, izrazio sumnju u cijelu priču jer je Lovrinčević pun ko brod pa mu ne treba da se sramoti zbog siće od nekoliko desetaka tisuća eura. Hm? Tko zna, možda čovjek nije kamčio pare za sebe, nego torbario za HDZ? Ili je samo nezasitni kleptoman? Kao, naprimjer, Ćaća Sanader. I takvih smo se nagledali.

Teško je razmrsiti to začkoljasto klupko u kojem se ne zna tko i s kojim motivima kome podmeće nogu. Ali snimke su snimke, govore same za sebe i do sada ih nitko nije demantirao. Između ostalog, Lovrinčević reče da je samo ove godine izvukao 140 tisuća eura, a i još će najmanje toliko, barem dok je u Ministarstvu: „Tu di pada lova, tak da love ima, nije problem!“ Naše love, da budemo precizni. Isti taj Lovrinčević, koji se, eto, baš zgodno, nalazi u inozemstvu, preko društvenih mreža poručuje da je riječ o lažima i propagandnoj kampanji koja služi nečijem interesu. Čijem, pitamo se?

No čini se da je uzoritom Europćaninu i gazdi HDZ-ta Andreju Plenkoviću puno manje zasmetalo to što je posebni savjetnik njegova omiljenog ministra raspolagao javnim parama ko da su mu ćaćine i pola tražio za sebe, od činjenice da je taj isti Lovrinčević dilao povjerljive informacije iz Ministarstva novinaru, koji ih je onda proslijedio Mostu. Naprimjer, one o aferi Plin za cent, koja je rvacke porezne obveznike koštala milijune eura i tresla HDZ-tovu vladu cijeloga ljeta. Na čemu su posebno poentirali Zvonimir Troskot i Nikola Grmoja koje očima ne može vidjeti. Kao, uostalom, ni Most kao takav. Em su desniji od HDZ-ta, em su bliži Crkvi, em stalno laju o korupciji vladajućih, em im ne možeš iskopati neku muljažu s javnim parama da se na trepavice postaviš. Mogu im se, recimo, predbaciti sudjelovanje u antivakserskim demonstracijama i Buljevo kršenje epidemioloških mjera na Gospi Sinjskoj, ali to je uglavnom sve. Kud su baš njima curile informacije! I to od lika kojeg je postavio Plenkijev osobni odabranik u Ministarstvu gospodarstva.

Dakle, nije problem što se usred Ministarstva po uhodanoj metodi drpalo iz državne blagajne i potkupljivalo medije, već to što je Davor Filipović, po zapovjednog odgovornosti, radio za drugu stranu. Tako je to naciji sažeto objasnio vječni viritelj iza ramena svih predsjednika HDZ-ta Gordan Jandroković Njonjo.

Iako bi se svatko na njegovom mjestu pokrio ušima, a u nekim civiliziranim zemljama i ponudio ostavku, maestralnom akcijom veliki je spin doktor Andrej pokušao preokrenuti pilu naopako i još jednu koruptivnu aferu HDZ-ta prebaciti na leđa pokvarenih novinara i još pokvarenije opozicije, koja je, navodno, sve to zakuhala iz sitnosopstveničkih političkih interesa.

Jer, oprostite, Jurica Lovrinčević nije član HDZ-ta, a nije ni premijerov miljenik kao što su neki zlobnici naveli. Jedva da se poznaju iako je premijer potpisao njegovo imenovanje. I razrješenje. I tako smo od šoka i nevjerice zbog koruptivnih radnji koje razotkrivaju snimke i nad kojima se u prvim trenucima zgražao državni vrh, u samo par dana došli do nelojalnosti.

Drugim riječima, ne boli AP-a to što se izdašnim svotama trpao jedan regionalni medij, a onda iz njega nastojalo izvući pola para natrag, već to što je baš on imao guju u njedrima. I što se tu tko ima čuditi? Jer to s podjelom javnih para podobnim medijima i potkupljivanje njihove naklonosti, uhodana je priča, da ne kažemo modus operandi koji se, valjda, podrazumijeva. Jedini je problem kada te u tome uhvate.

A drugi je problem kada neprijateljima s desnice prosljeđuješ informacije toksične za Vladu. Nema veze što su te informacije točne, nema veze što je zahvaljujući njima otkrivena afera Plin za cent, zbog koje je Davor koji nije Damir Filipović trebao odavno otići. Jedino što je bitno jest činjenica da su te informacije curile iz ministarstva kojim gazduje HDZ, a to se ne oprašta. I umjesto da se bavi korupcijom, Andrej vješto manipulira i pušta Domovinski pokret, Suvereniste i Most da se sada međusobno glođu i optužuju. Uz pomoć državotvorne, takozvane, javne televizije, koja puše premijeru i koalicijskim partnerima u rog dok zazivaju SOA-u da se uključi u istragu.

Kakav čušpajz! No to je već druga priča, koja s aferom pola-pola nema veze. A puku vulgaris teško je pohvatati konce i shvatiti tko tu koga i čiji su interesi ugroženi. Lovrinčević protiv Marija Radića i Pave Vujnovca, Filipović protiv Barbarića, Barbarić protiv Plenkovića… Još od vremena gotovo zaboravljene afere u kojoj je iz Ine preprodajom plina isparilo milijardu kuna, za što je osumnjičen Damir Škugor, do afere Plin za cent zbog koje nisu smijenjeni Barbarić i Filipović. Već je Barbarić otišao zbog bespravne gradnje na Hvaru. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

A onda je, lukav ko prerijska lisica, Plen Ki-mun bacio i novu kost saborskim zastupnicima i rvackoj javnosti – a to je brzinsko imenovanje novog kandidata za Filipovićevu poziciju – discipliniranog vojnika partije i šefa varaždinskog HDZ-ta Damira Fabijana. Diplomiranog pravnika zavidne muskulature koji nema blage veze s gospodarstvom, ali je dokazao da može progutati štošta kada treba u javnosti braniti HDZ-tove gadosti. Očito premijer nije predugo razmišljao koga žrtvovati na sljedećih šest mjeseci do izbora, jer je u Habijanu pronašao sve što mu treba. Prije svega lojalnost, zar ne?

Nakon te uspješno obavljene operacije AP je slavodobitno zaključio: ova afera u Ministarstvu gospodarstva je mrtva!

Pritom mudro računa na Božić koji je pred vratima, Sabor koji planduje i naciju opijenu blagdanskim raspoloženjem. Pa tko bi mislio na Lovrinčevića i korupciju dok se bavi kuhanim vinom, bakalarom, janjetinom i purom s mlincima? Kakav tajming!

No je li afera doista mrtva ili bi AP-u pod borom mogli osvanuti neki novi sočni transkripti, tek ćemo vidjeti. Valjda mu neće ukrasti Božić?