Kineski predsjednik Xi Jinping i njegova Komunistička partija s pravom mogu zavidjeti Andreju Plenkoviću i HDZ-tu. Kakvo jedinstvo, kakva monolitnost, kakvo podilaženje Velikom Vođi! Na tom smo tragu na 19. općem saboru HDZ-a u Lisinskom, kojim je završen ciklus unutarstranačkih izbora, imali priliku gledati paradu izbornog iluzionizma, bez disonantnih tonova, čerupanja, podmetanja, šalabahtera ili, nedajbože, kritika na račun smjera kojim stranka ide.

Članovi HDZ-ta toliko su složni i toliko se vole da se nisu dali zamarati glupostima kao što je mogućnost izbora među više kandidata za neku od funkcija. Naprimjer, za 10 članova šireg Predsjedništva, koje nominiraju županijske organizacije, kandidiralo se 10 provjerenih vojnika partije koje je osobno amenovao faraon Andrej Plenković. Slično je bilo i s onih 40 novih članova Nacionalnog vijeća, koji su svi jednoglasno izabrani. Ukratko – jedna stranka, jedan vođa, jedna volja = jednoumlje! Što se ljepše zove „visoka razina političkog suglasja“. Jer Andrej, poput druga Tita, ne trpi da mu se u vrh stranke guraju tamo neki neprovjereni kadrovi izvan njegove kontrole.

Kakvi protukandidati, kakvi bakrači! Čemu pretjerivati s unutarstranačkom demokracijom kada je ionako svima jasno da je nema! Osobito dok je HDZ čvrsto u sedlu, odnosno na vlasti, i dok na raznim funkcijama na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini uhljebljuje tisuće svojih članova, svojih rodijaka, supružnika, mladunčadi, kumova i ljubavnica. To se, naime, zove stabilnost. Stabilnost korupcije, nepotizma, sukoba interesa i povijesnog revizionizma, koja traje već preko 30 godina.

A upravo u tu stabilnost – status quo ili, po narodski, ne talasaj – uzda se svemoćni gazda HDZ-ta, koji se prije šest godina na istom mjestu, u istoj dvorani, proslavio izjavom da „stranka ne može biti talac jednog čovjeka“. U to doba taj „jedan čovjek“ bio je omraženi Tomislav Karamarko, koji je odstupio s dužnosti zbog sumnje na sukob interesa, nakon što je srušio vlastitu vladu na čelu s urnebesnim tehnokratom iz Kanade Tihomirom Oreškovićem. Novo, uljuđeno i europćansko lice stranke opasnih namjera postao je te 2016. Andrej Plenković, impresivno osvojivši gotovo već izgubljene parlamentarne izbore. A sad je već i premijer s najduljim stažem u novijoj rvackoj povijesti, koji je i stranku i državne institucije konačno uredio prema svom ćeifu.

Iako je obećavao da će reformirati HDZ kako bi reformirao Rvacku, šest godina kasnije ni jedno ni drugo se, dakako, dogodilo nije. Nastavio je davno utabanim stazama svojih prethodnika, koji su čvrstom rukom vladali stranačkom mašinerijom, potaracali protivnike, riješili se ambicioznih izazivača i na ključna mjesta posadili odane podanike. Umjesto najsposobnijih, okružio se najodanijima, onima čija karijera potpuno ovisi o njegovoj dobroj volji. Koliko god potkapacitirani, glupi, nepopularni, korumpirani, mutavi i antipatični oni bili, pozicija im je neupitna sve dok svijaju kičmu i bespogovorno slušaju riječ nedodirljivog Šefa. Koji odlučuje o svemu – od čistačica u javnim poduzećima do glavnog ravnatelja HRT-a.

Baš kao svojedobno i neumrli predsjednik Franjo, na kojeg se, u žaru obraćanja prisutnima, njegov suvremeni nasljednik više puta pozvao. Kao i na Domovinski rat i branitelje, koje HDZ poslovično svojata, uz gromoglasni aplauz preko 1300 stranačkih uglednika koji su s oduševljenjem sat i 15 minuta slušali Plenkovićev govor. A tih sat i 15 minuta moglo bi se svesti na jednu rečenicu: hvalite me, usta moja!

Te je HDZ 33 godine od osnutka čvrsto na prvom mjestu, te je i dalje najveća politička snaga u Hrvatskoj, te financijski super stoje, bez dugova i kredita, te su uključivi i spremni za 21. stoljeće, te poštuju svaki oblik obiteljskog života iako nema odmaka od temeljnih obiteljskih i demokršćanskih vrijednosti… Da se čovjek naježi od ushita!

Ni natruhe kajanja zbog povijesne pljačke u režiji te iste stranke ili, nedajbože, isprike zbog činjenice da obnova Zagreba i Banije dvije godine nakon potresa nije ni počela. Čak se i iz usta delegata na raznim kongresima SKJ mogla čuti poneka drugarska kritika i samokritika ili upozorenje na mangupe u vlastitim redovima. Ali ne i na Općem saboru HDZ-ta. Tko ne zna kako nam je živjeti u neovisnoj Rvackoj – kojom od 31 godine postojanja, 24 godine vlada HDZ, stranka koja je u kriminalnoj privatizaciji poharala rvacko gospodarstvo – skupo bi ih platio.

Priča da ovaj HDZ nije onaj HDZ s čijim su blagoslovom novokomponovani tajkuni devedesetih pokrali sve što se pokrasti dalo, da ovaj HDZ nema veze s HDZ-tom Ćaće Sanadera – koji je kroz aferu Fimi media natrpao vlastite džepove, ali i stranačku blagajnu, a onda za dogovorenih 10 milijuna eura mita predao upravljačka prava nad Inom mađarskom MOL-u – stvarno zvuči tragikomično. Osobito kada je kao mantru ponavlja Andrej Plenković, komunistički gojenac i Granićev diplomat, koji je dobro znao u kakvo društvo ulazi kada mu je bivša premijerka Jadranka Kosor uručila člansku iskaznicu 2011. godine. Usput budi rečeno, nije mu palo na pamet da je pozove natrag u stranku iz koje ju je Tomislav Karamarko, bez pardona, izbacio. Neka se Plenki ne čudi ako se nešto slično jednoga dana dogodi i njemu. Kada jednom ipak izgubi parlamentarne izbore, a oni koji ga sada dižu u nebo mrtvi-ladni pregaze preko njegova političkog leša.

Usprkos golemoj ambiciji da kontrolira sve oko sebe, u posljednjih šest godina vladavine anemični je Andrej pokazao svu raskoš svog antitalenta za kadroviranje. Nakon fijaska s prvom vladom, iz koje je ohoho ministara izletjelo zbog raznih sumnjivih poslića kojima su se bavili u slobodno vrijeme, u svoj drugi tim doveo je patuljke kojima je zajedničko to što prije uzleta u visoku i najvišu politiku – nitko za njih čuo nije. No anonimusi kojima se ponovo okružio i koji su trebali simbolizirati novi, čisti početak, iako mladi i navodno neiskvareni, opet su počeli padati jedan za drugim, uglavnom zbog sumnje na korupciju ili sukob interesa.

Protiv nekih su podignute optužnice, protiv drugih još nisu, no sve to nije omelo velikog vođu HDZ-ta da se za govornicom u Lisinskom grlato obruši na unutarnje i vanjske neprijatelje, koji su toliko zli da žele naštetiti ugledu njegove domoljubne, demokršćanske, državotvorne i općenito uzorite stranke desnog centra: „Ne damo se ucjenjivati iako smo žrtve brutalnog i agresivnog etiketiranja i napada sa svih strana! Za one s ljevice smo korumpirani lopovi, a za one s desnice izdajice! To nećemo dopustiti!“ Hm… Zar premijer i predsjednik HDZ-ta zaista misli da je narod toliko glup ili pati od kolektivne amnezije, da mu može prodavati takvu bozu?

Stvarno, s kakvom se sve zlobom i bezobrazlukom neporočni i visokomoralni članovi i dužnosnici pravomoćno osuđene zločinačke organizacije moraju svakodnevno boriti… Naprimjer, poštenjačina Mario Banožić, beznadni ministar obrane koji, kako i sami HDZ-tovci znaju, blage veze nema ni s vojskom ni s upravljanjem, ali ima s mešetarenjem državnim nekretninama. Eto, čovjeka svi bezrazložno napadaju, a pogotovo podivljali stanar Pantovčaka.

Ili, recimo, novi ministar graditeljstva, besramno bogati Ivan Paladina. Koji se nekretnina posrnulog IGH domogao na razne netransparentne načine, a protiv kojeg je DORH počeo provoditi izvide i prije no što je imenovan. I on je žrtva medijskog i političkog linča zbog kojeg Plenković zapomaže. Na Opći sabor stranke bezbrižno se ušetao i Lovro Kuščević, raspoložen kao i uvijek, Bogu hvala, iako je USKOK protiv njega podignuo optužnicu. Gabrijela Žalac, još jedna premijerova miljenica, koju je OLAF optužio za mažnjavanje europskih para u aferi Softver, međutim, nije viđena. Kakva šteta!

Zato se u prvim redovima šepurio Plenkijev mezimac, propali kandidat za zagrebačkog gradonačelnika izv.prof.dr.sc. Davor Filipović, novi ministar graditeljstva koji je za svoju evidentnu nesposobnost nagrađen i funkcijom predsjednika Akademske zajednice HDZ-ta.

No iako su u šire Predsjedništvo stranke ušli mladi lavovi, uz nova lica, po svemu sudeći, ostaju stare navike. Jer stranka mora ostati monolitna i nuditi stabilnost. I tako do daljnjega, prema četvrtom desetljeću postojanja Lijepe im Njihove. Bože čuvaj Rvacku!