Osim što ne razumije najbolje hrvatski, premijer I NE ČUJE I NE VIDI dobro. A i toliko je bio fasciniran činjenicom da sjedi u istoj loži sa Šukerom da nije mogao usta otvoriti

Stvarno je samozatajan taj naš ministar kulture! Toliko je diskretan da od silne želje da se ne nameće svojim prisustvom, nije došao na proglašenje Rijeke europskom prijestolnicom kulture! A nije se htio oglasiti ni priopćenjem ili možebitnom čestitkom jer bi to bilo krajnje neprimjereno i sebično odvlačenje pažnje. Takve finese naučio je još kao pripadnik Bad Blue Boysa, te miroljubive skupine tolerantnih mladića u čijim redovima je brusio svoje svjetonazore i pristojnost. Mali Haso! Tko ga ne bi poželio u svom društvu, na proslavi ovog značajnog europskog priznanja za koje su, nema sumnje, zaslužni svi oni riječki ideološki komesari, pseudokulturni arbitri, provokatori i alternativci koji su sve donedavno visili na državnoj sisi i koristili kulturne institucije za sustavno vrijeđanje naših nacionalnih svetinja i ismijavanje tradicionalnih vrijednosti hrvatskog društva!

I premijer Orešković je isto diskretan. Ni on nije htio kvariti veselje našoj reprezentaciji i onim divnim momcima na osječkom stadionu, dok su ozareno urlali ‘za dom spremni’ i ‘ajmo, ajmo ustaše! ajmooo!!!’ Osim što ne razumije najbolje hrvatski, premijer i ne čuje i ne vidi dobro. A i toliko je bio fasciniran činjenicom da sjedi u istoj loži s Davorom Šukerom (čije sličice je potajno čuvao pod jastukom u dalekoj Kanadi) da od opčinjenosti nije mogao usta otvoriti. Zato se samo smijuljio. A kad ih je otvorio, dan nakon sramotne demonstracije neizlječivog primitivluka hrvatskih nogometnih navijača i prateće bratije, rastapao se od ganuća i ljubavi prema čovjeku, Kristu, vjeri i domovini koja ga osobito, kao i sve prave Hrvate, obuzima oko Uskrsa. I zato se naš Tim lijepo uredio, malo podštucao čuperke, stavio novu kravatu i trepćući u blesimetar použelio naoum sretan i blagousolovlijen Ouskrs! O ljubavi prema drugačijima, prihvaćanju različitosti i odbacivanju fašizma, ni ovoga puta nije uspio naučiti ni jednu rečenicu. Bit će da je to jako komplicirano za njegove jednostavne lingvističke sposobnosti. Pa nismo u Kanadi, da su te vrijednosti bitne, zar ne?

I predsjednica Republike i organizatori utakmice, kao i nogometni suci, policija, službeni spikeri i komentator HTV-a, imaju ozbiljnih problema sa sluhom. Nitko od njih isto ništa nije čuo pa nije ni pomislio da bi bilo pametno prekinuti utakmicu. To bi nas ipak trebalo ozbiljno zabrinuti jer možda se radi o nekom opasnom virusu, nekoj zarazi koja se nezaustavljivo širi i zaštopava uši cijeloj naciji, a osobito nositeljima vlasti? Možda su nam izbjeglice i migranti protutnjavši kroz našu zemlju namjerno uvaljali neku bolest, ne bi li se na povratku iz Njemačke masovno naselili od Istre do Dubrovnika i sve nas preobratili na islam? Osim ministra Hasanbegovića, koji se rodio preobraćen. Ali kao Hrvat, dakako.

A KAD SMO VEĆ kod kršćanske ljubavi pravih hrvatskih navijača, onih koji vjerno prate naše “vatrene”, Dinamo i Hajduk i sramote nas gdje stignu, dokazalo se da oni istinski vole jedino prave hrvatske katolike, osim ako navijaju za neprijateljsku hrvatsku momčad. Što se ostatka ljudskog roda tiče, tu ljubavi previše nema. Jer to tako i onako nisu ljudi i nema ih se što voljeti. Na primjer – Srbi! I u doba najvećeg predblagdanskog blaženstva i korizme, pravi Hrvat i katolik vikat će: ubij, ubij Srbina! I normalno – Židova. Ako može – na utakmici. Takvi su ti naši momci i toliko strastveno vole Lijepu Našu da uskoro reprezentaciju neće ni moći nigdje drugdje gledati. Jer će joj FIFA valjda konačno zabraniti nastupe. Zbog navijača.

I DOK PAPA FRANJO urbi et orbi, gledajući malo šire sa svog prozora, osuđuje terorizam, ali i ravnodušnost i neosjetljivost čovječanstva na patnje izbjeglica, dok poziva kršćane da pokažu milosrđe i prihvate one koji su u nevolji, kao i sve koji su različiti i ranjivi, hrvatski katolički biskupi i nadbiskupi u svojoj bezmjernoj ljubavi i vjeri, koju su u ogromnim količinama iskazivali po crkvama i ekranima svih postojećih medija, nisu našli za shodno Hrvate i katolike pozvati na malo više tolerancije i manje divljaštva. Kao prilično raštimani orkestar, u svojim su se uskršnjim propovijedima uglavnom obračunavali s dnevnom politikom, poker aparatima, kockarnicama, nedostatkom plodonosnog seksa u braku, kao i novcem i medijima. Kune, kune, položaj, položaj, euro, euro, novac, vlast, srce vam drhti! Tako je grmio s oltara i uz ekspresivnu mimiku osuđivao opasni konzumerizam đakovački biskup Đuro Hranić. Kako primjereno trenutku i misnom slavlju! I koliko daleko od onoga što se moglo čuti na Trgu svetog Petra u Rimu. Za razliku od Pape koji je prao noge izbjeglicama, Bozanić je u svojoj uskršnjoj propovijedi prao medije koji su, naravno, glavni promotori zla, budući da razapinju kršćanske vrijednosti. Ne znam koje to medije preuzvišeni kardinal konzumira, jer se u posljednje vrijeme od silnih vjerskih programa, dokumentaraca o hrvatskim popovima, crkvenim redovima, filmova o Mesiji i Pasiji, koncerata duhovne glazbe na sva četiri programa tzv. javne televizije i radija – ne da živjeti. Minimalno deset minuta razgovora sa svećenikom u svakom drugom Dnevniku, uzbudljiv i poučan film o Papinoj straži umjesto “Monitranog procesa”, prigodna emisija o metkovskom misionaru, ocu Anti Gabriću, poučni program o tome zašto je lijepo biti benediktinka, jutarnja misa, podnevna misa, zornica, večernjica, sve to već danima servira naša domoljublju i vjeri povraćena Katedrala duha! Možda papa Franjo nije informiran da je kod nas Vatikan dobio nova četiri televizijska kanala s nacionalnom pokrivenošću, kao i sijaset nacionalnih, županijskih i lokalnih radijskih programa, ali preuzivšeni kardinal morao bi toga biti svjestan. Bez obzira na uskršnju propovijed, koju možemo tumačiti kao mjeru predostrožnosti za buduće kritike koje bi možda mogle doći iz nevjerničkih redova loših Hrvata ili nedajbože nekih drugih građana Republike Hrvatske, vjerujem da kardinala veseli činjenica da za produkciju i emitiranje ovih programa Crkva u Hrvata nije morala platiti ni lipe. Sve to plaćaju pretplatnici Hrvatske radiotelevizije, htjeli ne htjeli. K’o da ih itko išta pita. Iako bi se takvom preobraćenju javnog servisa, koji je konačno postao narodan i domoljuban, trebao veseliti prvi potpredsjednik Vlade Toma Karamarko, jer u vrijeme Dnevnika ne mora više čitati i moliti Očenaš, on je ovih dana ponešto mrk i zlovoljan. Je li zato što je naslutio da mu mali zeko neće ništa donijeti ili možda zato što je u utakmici za ministra branitelja i ravnatelja SOA-e s premijerom Oreškovićem izgubio 2:0?! Tko bi ga znao… I dok Velikog Tomu zbog navedenog razloga nije nešto obuzeo blagdanski ushit, u natjecanje za najveću vjernicu i ljubiteljicu Uskrsa u Hrvata uspješno se uključila predsjednica Kolinda, objavivši svoju Facebook fotografiju s divovskim jajetom! Domoljubno jaje i predsjednica pobrali su već šezdeset tisuća lajkova. Možda i više! Lajkovima je jedino ozbiljno ugrožava Maja Šuput, koja je ružičastim uskršnjim zecom pokrila strateška mjesta u prozirnoj čipkastoj haljini. Što predsjednici nikako ne preporučujemo. A što se tiče jaja – imam poruku za nezadovoljne članove HDZ-a koji će, kao što se nekoć demokratski biralo Mao Ce-tunga i Kim il Sunga, po principu jedan čovjek, jedan glas, glasati za jednog kandidata za jednog vođu jedne stranke. Poruka glasi: jaja ne služe samo za češanje. Ako ih imate, upotrijebite ih! Mir i dobro!