Jedna je od rijetkih preživjelih iz dviju Plenkovićevih vlada – iz kojih je odmrčalo dvadeset i ohoho ministara, što zbog sumnji na korupciju što zbog sukoba interesa – ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Nekad nestranačka osoba koja je obećavala, danas vjerni vojnik partije koji bespogovorno izvršava naređenja Velikog vođe i slijedi stranačku liniju. I u kulturi, i u medijima, i gdje god treba. A zauzvrat je, čak i kad se zaigra s javnim parama, politički zaštićena ko lički medvjed. Bolje rečeno, kao spomenik kulture. Uostalom, kaže se da se svi Dubrovčani, iz grada pod zaštitom UNESCO-a, ionako tako osjećaju. Premda ministricu u njenom rodnom Dubrovniku mnogi glumci, umjetnici i kulturnjaci baš i ne doživljavaju. Naprotiv.

Ali iako je u sedam godina mandata protiv sebe uspjela okrenuti veliki dio stručnih i medijskih krugova, pa i zainteresirane javnosti, ništa nije moglo poljuljati njenu poziciju – ni katastrofalna situacija na HRT-u, ni dokazane muljaže vodstva te kuće na čelu sa bivšim ravnateljem Kazimirom Bačićem, kojeg je strpalo u istražni bajbok nakon što je ulovljen s torbom para za pokojnog Mileta Fontanu, ni pobuna novinara zbog loših medijskih zakona i izmjena Kaznenog zakona prema kojima će curenje informacija postati kazneno djelo, ni imenovanje vlastitog brata predsjednikom Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, ni sumnjiva dodjela radijskih frekvencija preko famoznog Vijeća za elektroničke medije, ni netransparentno vlasništvo nad medijima zbog kojeg Hrvatsku proziva Europska komisija. Neće je vjerojatno uzdrmati ni posljednja afera teška 19,1 milijun kuna, koliko je bez natječaja dodijelila Geodetskom fakultetu za 3D snimanje objekata oštećenih u potresu iako je više nego upitna cijena i svrsishodnost takvih snimki.

Ne lezi vraže, na istom tom fakultetu Ured javnog tužitelja Europske unije proveo je istragu i dao uhapsiti ukupno tridesetero ljudi, a među njima i bivšeg dekana Almina Đapu i profesora Boška Pribičevića, zbog sumnje da su u razdoblju od 2019. do studenoga 2023. nenamjenski trošili europski novac uplaćen za četiri različita projekta. Čitaj – izvlačili su pare za fiktivne poslove i dnevnice, a onda uređivali vikendice, kupovali jahte i skupocjene aute i baš fino omastili brk svojom akademskom djelatnošću. Ukupna procijenjena šteta je 2.073.514,46 eura, od čega su proračun EU-a nezakonito olakšali za 1.715.017,32 eura. Ukratko, divni ljudi.

Očekivano, gazda Vlade i HDZ-ta Plen Ki-mun na sve je odmahnuo rukom i tu neugodnu epizodu lojalne članice svoga tima pokušao opravdati time što nije riječ o europskim fondovima, već o novcu iz državnog proračuna. Eh, kad je tako, svima nam je laknulo! Jer ako je riječ o našim parama, to jest crkavici rvackih poreznih obveznika, onda nema veze što su ih pokrali uvaženi profesori s Geodetskog fakulteta. Drugo bi bilo da je nad tih 19,1 milijun kuna bdio Ured europskog javnog tužitelja i da sad čačkaju po državnim računima. Onda bi ta priča možda i zabrinula inače staloženog AP-a pa bi pozvao nekoga na odgovornost. Ovako može biti miran. Neće valjda oktroirana šefica DORH-a Zlata Hrvoj Šipek krenuti u istragu o 3D snimkama i upitati, naprimjer, ministricu kulture i medija za zdravlje? Pa nije ju AP zato postavio na mjesto glavne državne odvjetnice, ne budite smiješni!

A dok sve ostaje na medijskim napisima i lajanju opozicije, Plenki je ladan ko špricer. Što preporučuje i Nini Obuljen Koržinek. Uostalom, to je sve jedna netema koja nije vrijedna njegove pažnje. Osobito dok ga nerviraju, kako reče, politički izmanipulirani svinjogojci među koje su se infiltrirali ekstremisti i ne odustaju od seljačke bune i blokada prometnica na istoku zemlje. I to nakon što im je resorna ministrica, svim mastima premazana Marija Vučković, kojoj su vođe prosvjeda došli na noge u Zagreb, ponudila pare za svinjske polovice da si doma sami rade čvarke i krvavice. Kakvi nezahvalnici!

I tako se u sjeni eutanaziranih svinja, čije su lešine završile u Agroproteinki vanjskopolitičkog maga Gordana Grlića Radmana, negdje zagubila priča o Geodetskom fakultetu i čudnim poslićima bez natječaja koje su naplatili kao sveti Petar kajganu. Dodatan je problem što nitko ne zna što bi točno trebalo raditi s tim 3D snimkama, koje su se, onako usput, od privatnih tvrtki mogle dobiti znatno jeftinije. A vjerojatno bi bile i kvalitetnije pa bi možda nečemu i poslužile.

Što bi s njima, ne znaju ni projektanti, ni građevinari, ni konzervatori. A bogami ni ministrica kulture i medija koja je tankim glasićem, kako to inače radi, objašnjavala da je to bilo naprosto neophodno. Eh, da nam je znati – kome točno? Iako ni sam vjerojatno ne zna na što su bačeni pusti javni milijuni, normalno da je premijer AP zaštitio Ninu svojim širokim plećima i ne pada mu na pamet za nešto je prozvati. Uostalom, s njom se odlično razumije još iz dana kada su oboje bili nitko i ništa. Niti je on bio premijer niti ona ministrica. I oboje do zrele dobi nisu bili u HDZ-tu.

To je ono što ih spaja – uspjeli su se nametnuti stranci koja ih zapravo nije htjela. Tko zna, možda je i to tajna žilavosti ministrice Nine Obuljen Koržinek i apsolutnog premijerova povjerenja koje uživa. Tim više što ona nema nikakvu političku težinu, jer za razliku od, recimo, Olje Butkovića ili Ivana Anušića, pobjednika na svom terenu, ona nije nosila nijednu listu, a HDZ-tovi birači dugo su je doživljavali kao strano tijelo, baš kao i vrhovnika Andreja. Poznato je da se on, kao karijerni diplomat, učlanio u stranku tek 2011. godine, dok je Nina, kao njegova nestranačka ministrica, to potiho učinila 2017. A onda je, kako to obično biva, postala veći papa od Pape. Ili, što bi narod rekao, poturica je postao veći Turčin od Turčina.

Iako je u to teško povjerovati s distancom od sedam godina, činjenica jest da su kulturna javnost i mediji Ninu Obuljen Koržinek dočekali s ovacijama, kao dobrodošlu zamjenu za omraženog ustašofilnog Zlatka Hasanbegovića, koji je haračio kulturom u eri Tomislava Karamarka i njegove mračne vlade na čelu s beznadnim Tihomirom Oreškovićem. Onim koji se građanima obraćao kao građevinama.

Tada je nesretna Nina bila žrtva zadriglih braniteljskih udruga i opskurne radikalne desnice, koji su tražili njenu glavu zbog HAVC-a i navodno nedomoljubnih filmova koje je financirao. Njezin krimen bio je taj što je svojedobno bila članica Upravnog odbora HAVC-a i vrlo kritična predsjednica Programskog vijeća HRT-a te kao takva odrađivala odličan posao. No, poput prave Dubrovkinje, Nina je ‘ladno žrtvovala svog dugogodišnjeg suradnika i ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara i pustila ga niz vodu. A što se tiče javne dalekovidnice, sve što je zagovarala u opoziciji, ne trepnuvši okom, u međuvremenu je zaboravila.

I nastavila uhodanim stazama Karamarkove kamarile, uz par kozmetičkih promjena. Jedna od njih je i novi glavni ravnatelj te kuće Robert Šveb, inače kartaški drug njezina supruga. Usprkos raznim obećanjima, Šveb je na ključnim mjestima zadržao pouzdane sluge vladajućeg režima poput Katarine Periša Čakarun, šefice informative, i notorne Ane Milić, majke glasnogovornika Vlade i supruge Gorana Milića. Koji i dalje mlati ogromne pare na takozvanoj nezavisnoj produkciji, plaćenoj iz TV pretplate. I sve to pod budnim okom ministrice kulture i medija, koja se kune u apsolutnu programsku neovisnost javnog servisa. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

Pa kad odrađuje tako dobar posao za stranku u kojoj se mora dokazivati kao pridošlica, normalno da Ninu Obuljen Koržinek afera s Geodetskim fakultetom neće ni okrznuti. Premijer nije lud da sada pred izbore – nakon što je zbog prometne nesreće s tragičnim završetkom za drugog vozača, morao smijeniti spektakularno nesposobnog i raznim aferama opterećenog ministra obrane Marija Banožića, koji je u međuvremenu čudesno ozdravio, te nakon što je pod pritiskom javnosti i koalicijskih partnera zbog bespravne gradnje, a ne zbog afere Plin za cent, s čela HEP-a maknuo Franu Barbarića – krene na svoju vjernu ministricu. Koja bez obzira na sve, u njegovoj vladi ima status zaštićenog spomenika kulture. Andrej valjda zna zašto.