Nakon što je konstatirao da ga ruše krupni kapital i interesni lobiji, a ne stranački drugari, nema sumnje da je Davor Bernardić Bero, nesmjenjivi vožd SDP-a, na teškim opijatima. Je li lizao žabe, najeo se bunike ili nagutao sintetičkih tableta, teško je procijeniti, ali sigurno je jedno – na čemu god da jest, čini se da se radi o drogama koje mu je preporučio Milan Bandić, Berin politički otac i majka. Pigmalion koji ga je stvorio i koji će izgleda preko njega uništiti svoju bivšu stranku. Osveta je jelo koje se servira hladno – kaže stara poslovica, a Mile se toga drži k’o pijan plota. Dok se Bernardić zubima drži za funkciju i ne pušta, pa makar SDP nestao s lica zemlje. Sve se više čini da je on u biti Miletova sabotaža, ubačeni spavač, tempiran da razori ostatke ostataka socijaldemokracije u ‘Rvata, koja do sljedećih parlamentarnih izbora možda više neće postojati

JEDINO TAKO OBJAŠNJIVO JE BERINO nesuvislo trabunjanje pred kamerama nakon četverosatnog natezanja u cirkusu Montyja Pythona na Iblerovu trgu, na iscrpljujućoj sjednici krnjeg predsjedništva na kojoj su ga uvjeravali da se okani ćorava posla i konačno odstupi s čela stranke. Bio je to posljednji u nizu neuspjelih pokušaja da se dopre do Bernardićeva mozga, koji je stvarnosti odavno rekao laku noć. Umjesto toga postigli su kontraefekt. U Beri se probudio inat i sad baš neće otići – i neće i neće dok ne povuče sve njih za sobom u ambis. Poslije njega potop pa ‘ko živ, ‘ko mrtav. Ili izvan stranke.

Svu raskoš svog političkog netalenta demonstrirao je Bernardić na prvom ovojesenskom aktualnom satu, na kojem ga je žovijalni premijer Plenković pojeo za doručak. Kao i ostatak njegove grintave gomilice koja ga ruši. I koja se smanjila za još jednu članicu – Milanku Opačić. Tko zna, možda je Mile Fontana i u njenom slučaju upotrijebio svoj neodoljivi šarm i muške čari pa požurio odluku koja je očito već dulje zrela. I tako je bivša SDP-ova ministrica i potpredsjednica Vlade, zanemarivši 18 tisuća kuna duga stranačke članarine, otišla svojim putem, kuhati ajvar i uživati u saborskoj mirovini, jednoga dana. Do tada će, znakovito, podržavati sve projekte koji su pozitivni za građane ove zemlje, bez obzira na to od koga dolazili. Čitaj – bit će 79. ruka Plenkovićeve većine, jer tko bi lud odlazio iz Sabora dvije godine prerano ako ne mora? I zašto bi, molit ću lijepo, Milanka rušila Vladu i odgrizla ruku koja je hrani? I izgubila sve privilegije koje osim slikanja na televiziji, jeftinih ručkova i kava u saborskom restoranu, putovanja, dnevnica i nadoknada za prijevoz do posla, uključuju i beskrajne ljetne, zimske i uskrsne praznike. Ključ je to opstanka vladajuće koalicije koju nikad brojnija nakupina neovisnih zastupnika sigurno neće ugroziti. Toga je očito svjestan i HNS koji drčno traži prebrojavanje u Saboru.

PA KOJI PREDSJEDNIK VLADE ne bi bio dobre volje i opijen vlastitom dosjetljivošću, oštrinom, brzinom i verbalnim bravurama u maniri Zoke Milanovića, kad mu na aktualcu ne bi imao tko vratiti? A podrška raste, zahvaljujući lukrativnim djelatnostima koalicijskog partnera Mileta Fontane, koji je još jednim članom podebljao saborsku većinu i nedostignutim umijećem pregovaranja dovukao Zdravka Ronka u svoj klub. Koji sada ima osmero članova s tendencijom rasta. Istu tehniku upotrijebio je Mile već u Zagrebu i ako računica ne vara, uskoro će promijeniti odnos snaga u Gradskoj skupštini i preuzeti kontrolu. A onda, Haso bye bye, dobrodošao Maršale Tito na svoj trg? Tko zna – i to je moguće. Jer desnom i lijevom populizmu Mile nikada nije rekao ne, kao što mu ništa što je ljudsko nije strano. Pa ni poruka Željki Markić da mu popuši kurac. U cijeloj toj priči Davor Bernardić-Bero, Miletov neuspješni šegrt, tek je usputna figura s kojom se poigrava kao mačka s ošamućenim mišem. Kao i s ostalim pionirima SDP-a, koje je podučio zanatu i zadužio ih višestruko. Pa sada moraju vraćati. Pitanje je samo je li toga svjestan Zlatko Komadina, koji se opet izmigoljio, izbjegao preuzeti odgovornost za potopljenu socijaldemokratsku lađu i pustio je da tone do daljnjega.

OFENZIVA SE TAKO VODI u dva smjera – na nacionalnoj i lokalnoj razini – a budući da je vječni zagrebački šerif najlukavija životinja u političkoj džungli, nema tog pokvarenjaka kojeg on ne bi mogao preveslati. Osim toga, njegova urođena svojstva teflon-tave apsolutno su nenadjebiva. Nema tog skandala, afere, optužbe, zatvora, kumsko-plemensko-mafijaških sukoba interesa, nezavršenih radova u prometnom kaosu na zagrebačkim ulicama, koji njemu mogu naštetiti. Čak ni filmska pucnjava po centru metropole, makljaža i obračuni romskih kriminalnih klanova koji su razbjesnili i njegove najvjernije birače, ne mogu mu izgleda ništa. Iz cijele priče izišao Bandić kao mirotvorac koji širi bratstvo i jedinstvo i ne dopušta diskriminaciju po nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj osnovi. Mile, majstore, svaka ti dala! K’o što bi i ti dao, samo da si žena, zar ne?

Osim interesa i želje za vlašću, predsjednika stranke BM 365 i predsjednika Vlade veže i zajedničko neprijateljstvo prema Zlatku Hasanbegoviću, malom Hasi, koji i jednome i drugome vadi mast. I zato Mile radi sve kako bi se riješio svog koalicijskog partnera iz pakla, s kojim se upustio u protuprirodni blud i nesretni brak iz računice. Slično kao i Andrej Plenković, koji je od Hase odavno popušio pedalu, a danas može samo lupati glavom u zid i pitati se: što mi bi da tog predatora krajnje desnice dovedem u Sabor na listi HDZ-a? Baš kao što je svojom anemičnom nesmotrenošću otvorio vrata politike na nacionalnoj razini današnjoj predsjednici Neovisnih za Hrvatsku, Bruni Esih. Svojoj žestokoj oponentici koja ga nervira rijetkim, ali zato otrovnim zastupničkim pitanjima i za koju je konačno, urbi et orbi, priznao da je bila njegova greška. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh, reče premijer na aktualnom satu i posu se pepelom. Eh, Andrej, Andrej! Sve što ti se može poručiti jest – govorili su ti! A sad, k’o što reče Bruna, budi muško, a ona neka bude žensko pa da vidimo tko će opstati, a tko će otpasti.

TEST ĆE BITI NAJAVLJENI PROSVJEDI PROTIV VLASTI u Vukovaru, od kojih ne odustaje tvrdoglavi Ivan Penava, još jedan buntovnik ih HDZ-tovih redova kojeg premijer ne može kontrolirati. Nije teško pogoditi zašto se baš sada, 27 godina prekasno, gradonačelnik Vukovara dosjetio da se ratni zločini presporo procesuiraju. S čime, da budemo sasvim iskreni, ova Vlada nema nikakve veze. I maloumnima je jasno da iza svega stoje mračne sile desnice koje ponavljaju isti scenarij iz 2013. I protiv kojih se, da apsurd bude veći, osim Plenkovića i njegovih odabranika u ovom trenutku nema tko ozbiljno boriti.

Osobito ne ljevica koja se pretvorila u rasuti teret i nema niti jedan suvisli prijedlog za spas Uljanika ili, na primjer, mirovinsku reformu, jer se u nedogled bavi sama sobom. Dotle na braniku europskih vrijednosti čvrsto stoji Gordan Jandroković-Njonjo. Na to smo spali. Otkad se pojavio s novim imidžem Georgea Clooneyja i otkad je odlučno dobacio tamo nekim tipovima da prestanu optuživati Plenkovićeve HDZ-tovce da nisu dovoljno Hrvati i katolici, ulijeva strahopoštovanje saborskim zastupnicima. Toliko ih je impresionirao svojom decentno prosijedom bradom da mu je Miro Bulj, iliti Panj, kako ga je svojedobno nazvao šaljivdžija premijer, dobacio da ne čmari!

I DOK U SDP-U I HDZ-TU VRIJE od nezadovoljstva, a članstvo rovari protiv svojih predsjednika, Bandićeva stranka širi se kao pošast. Jer Mileta koji na hodočašćima nosi svijeću od sedam kila i vraća bistu Ive Lole Ribara na njeno mjesto, nitko ne može optužiti da nije dovoljno Hrvat i katolik, kao i antifašist. Dogovorio bi se on i s organizatorima prosvjeda u Vukovaru, samo ga treba pitati: POŠTO? Car političke arene, zagrebački pastuh uspješno provodi novu doktrinu u borbi protiv ustašofilnih strančica i SDP-a istovremeno. Ona se bazira na njegovim idejama, našim parama i poslovima u Zagrebačkom holdingu. Jer Mile vrti gdje burgija neće.