Jest da je Milan Bandić po službenoj dužnosti u posljednja dva desetljeća morao odslušati hrpu koncerata klasične glazbe, nekima je bio i pokrovitelj, često je mudro kimao glavom u počasnom redu praveći se da uživa u Zagrebačkoj filharmoniji ili operi u HNK-u, no ništa mu tako ne razgali dušu kao iskonske cajke. Čim čuje harmoniku, razvlači osmijeh od uha do uha, a ruke same od sebe plješću u ritmu. Osobito kad je u dobrom društvu starih pajdaša, od kojih su neki i hrvatski branitelji.

U cijeloj priči ne bi ništa bilo posebno čudno jer se, kao što davno rekoše stari Rimljani, o ukusima ne raspravlja, ali kud baš sve to na godišnjicu pada Vukovara? Odnosno na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje, koji je Mile smjerno obilježio položivši sa svojom delegacijom vijenac na Ovčari i na grobovima Blage Zadre i Marka Babića.

Pritom je tronuto istaknuo da je došao odati počast onima koji su položili svoj život na Oltaru domovine i najzaslužniji su za neovisnu i slobodnu Hrvatsku, a onda mrmljao nešto o mržnji koja razara, oprostu koji je smiraj duše, a zaborav gubljenje identiteta, bla bla bla. Vrlo dirljivo, i kamen bi se rasplakao. A nakon toga je s ekipom u kojoj je bio i ratni heroj Miodrag Demo, skrenuo u nepoznatu birtiju na privatni dernek. Gdje se baš lijepo razgalio. A Mile k’o Mile, iako su videosnimke procurile u medije, kaže da mu se živo fućka. Jer Mile zna da nema te nepodopštine koju mu neće oprostiti njegovi obožavatelji iz Kozari Boka i Sesveta, ostrašćeni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, šef fantomskog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Jozić, kao i koalicijski partneri iz HDZ-ta poput Branka Bačića, koji se, uz napomenu da svatko može slušati što želi, suzdržao od komentara. Baš kao i Hrvatski generalski zbor.

Uostalom, duboko u sebi oni ga vjerojatno i razumiju. Naime, zanimljiv je taj glazbeni ukus najvećih nacionalista, desničara, konzervativaca, dobrih katolika, pa i hrvatskih branitelja, koji uz Thompsona i njegove uspješnice poput one “Jasenovac i Gradiška Stara” preferiraju najgore cajke preko Drine, kojih se i civilizirani Srbi i svi istočni urbani komšije naprosto užasavaju. A osobito je našim tvrdim Rvatinama neodoljiva Arkanova udovica Svetlana Ražnjatović Ceca koja ih razvaljuje do daske. “Đe me nađe!” urlaju oni na rubu suza, naričući nad hrvatskim žrtvama srbočetničke i Arkanove agresije i proklinjući Srbiju kao takvu!

Da je Mile inače slab na Arkanove intimuse, uvjerili smo se i prije koju godinu kada je u Zagrebu ugostio bivšeg gradonačelnika Jagodine Dragana Markovića Palmu, koji je s Arkanom 1993. osnovao Stranku srpskog jedinstva. Divan čovjek i markantan, nema šta, a osim toga, u Jagodinu je doveo žirafe! Pa tko ga ne bi ugostio, da s njime širi pomirenje u regionu i Zoološkim vrtovima?

Zamislite što bi se dogodilo da su slučajno Tomislava Tomaševića, Radu Borić, Katarinu Peović ili, na primjer, Ranka Ostojića baš na godišnjicu pada Vukovara snimili kako razdragano đuskaju uz ultimativne Cecine hitove kao što su “Lepi grome moj”, “Udaćese suze moje”, “Didule” ili “Jadna ti je moja moć!” koji caruju YouTubeom. Osim što bi ih svi pravovjerni rvacki političari s gnušanjem prezreli i popljuvali i tako zaradili poneki domoljubni bod u javnosti, desničarski portali sladostrasno bi ih razapinjali danima, dok bi Velimir Bujanec vjerojatno posvetio cijelu seriju svojih emisija njihovu demoniziranju. Al’ kad je Milan Bandić u pitanju – nikome ništa, izio vuk magare, bilo pa prošlo – uostalom, nije kriv Mile nego DJ koji je birao glazbu. Miletu nisu zamjerili ni što su se usred korone nagurali u zatvorenom prostoru bez maski i bez distance, što je bilo zabranjeno, te puhali, kašljali i pljuckali. Doduše, bilo je zabranjeno i okupljanje više od 500 ljudi u Koloni sjećanja, ali nitko ih nije brojao pa ih se zato skupilo više od deset tisuća. Što je rezultiralo stotinama zaraženih i povećim brojem preminulih u Vukovarsko-srijemskoj županiji. No kako rekoše tamošnji epidemiolozi, nije to bilo zbog okupljanja u Vukovaru, već zbog svinjokolje. Budući da većina pristiglih iz ostalih gradova vjerojatno ipak nije klala svinje kod sebe doma u dvorištu, veća je vjerojatnost da su se zarazili u Vukovaru, gdje su u skladu s dnevnopolitički relaksiranim mjerama famoznog Nacionalnog stožera civilne zaštite pohrlili da ih kamere snime u koloni. Pa sada plaćaju ceh Capakovom i Božinovićevom epidemiološkom licemjerju. A i premijer Plenković popušio je koronu i iz samoizolacije vodi državu.

NAravno da licemjerje u politici i dvostruki standardi u pravosuđu nisu rvacka specijalnost, već je to globalna pojava među državnim liderima, vjerskim pastirima, sucima i ostalim moralnim autoritetima koji bi svojim primjerom trebali neukom puku pokazivati put. Al’ k’o za vraga, nekako je raširenija među desničarima koji radikalizmom skrivaju svoje ljudske grijehe i poroke.

Zar nije urnebesno smiješna epizoda s gej orgijama usred lockdowna zbog epidemije covida-19 u Bruxellesu, u kojima je sudjelovao i deklarirani konzervativac, uzoriti otac i muž József Szájer, član radikalno desnog mađarskog Fidesza i Orbánov pajdo, koji se istaknuo borbom protiv gej brakova. Nije ni čudo da je pokušao pobjeći kroz prozor bez gaća jer je naslutio da bi ga ta avantura mogla stajati karijere. Ali eto, na dojavu prolaznika koji ga je spazio gologuzog kako se spušta niz oluk, policija ga je ulovila i pronašla mu ecstasy u ruksaku. Koji, dakako, nije bio njegov. Onda se on nije htio legitimirati, pa se pozivao na zastupnički imunitet, pa je bio agresivan, pa je morao ekspresno dati ostavku da ga poštena desničarska i nacionalistička stranka Fidesz ne bi morala pedalirati. Sve zvuči kao poznati scenarij, zar ne?

No vratimo se mi domaćem političkom licemjerju i dvostrukim standardima. Iako se rvacka javnost nije imala priliku zabavljati nekim seks skandalima – poput tužbe porno-dive Stormy Daniels protiv najmoćnijeg svjetskog licemjera Donalda Trumpa, deklariranog konzervativca koji se zalaže za zabranu pobačaja, dok je istovremeno promijenio tri zakonite žene i hrpu ljubavnica – ipak se možemo pohvaliti činjenicom da među najvećim moralizatorima i braniteljima obiteljskih vrijednosti ima i najviše razvedenih ili onih koji su godinama varali svoje supruge i istovremeno se zalagali za zaštitu života od začeća. Dakako, to je njihova privatna stvar po kojoj nitko nema pravo čačkati sve dok se oni zakonima koje predlažu ne miješaju u tuđe živote. Da ne kopamo previše po prljavom vešu bivših i sadašnjih zastupnika u Hrvatskom saboru, nekako nam se sama nameću imena upravo najtvrđih HDZ-tovaca. Od Tomislava Karamarka, preko Milijana Brkića-Vase do Josipa Đakića-Jope, koji su javno priznali da su se rastali i sreću pronašli negdje drugdje.

Ali dokle god se deklariraju kao veliki Rvatine i mrze sve što je srpsko, osim, dakako, cajki, narod im sve oprašta. I Miletu Fontani, koji je prije par dana viđen kako mladoj gradskoj zastupnici iz svoje stranke za rođendan bira bunde u krznariji, i to bez maske, oprostit će Autokefalna Crkva u Rvata jer joj velikodušno dijeli šakom i kapom. Oprostit će mu i nabujale troškove za najskuplju žičaru u svemiru, i predizbornu rasprodaju Gredelja, Zagrepčanke i Paromlina, i zaštopanu kanalizaciju, i sve afere za koje je tužen USKOK-u.

A kako i ne bi kad je upravo iskeširao pola milijuna naših kuna za Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu. Neće valjda davati potresom pogođenima u centru Zagreba! Uostalom, kad je Mile bio cicija? Što ima veze ako čovjek usred korone otkida na Cecu na Dan pada Vukovara?

Možda se netko sjeća one stare Brenine: “Mile voli disko, disko, a ja kolo šumadijsko! Da budemo blisko, blisko, harmonika svira disko!” Kao i sve ostalo, naš Mile Fontana i ovo je majstorski okrenuo naopačke, i to u svoju korist. Uostalom, tko će se toga više sjećati do lokalnih izbora?