Zahvaljujući nadnaravnim moćima Mile već godinama maestralno raspolaže milijardama kuna iz ZAGREBAČKE KASE i zna kome ih i kada dijeliti, pa kako se onda ne bi snašao s Donaldom Trumpom, da je samo imao priliku. Nema sumnje da bi mu Mile časkom sredio nekolicinu demokratskih zastupnika

Prava je šteta da Miletu Fontani nisu prepustili dogovor oko kupnje vojnih aviona prilagođenih rvackim potrebama. Imam osjećaj da bi se on i Donald Trump puno bolje razumjeli no što su se razumjeli Damir Krstičević i Bibi Netanjahu. Iako Mile nije baš nešto vičan engleskom, a ni hebrejskom niti jednom drugom jeziku osim kajkavskom iz Pogane Vlake, njegov bi body language zacijelo bio efikasniji, a metode uvjerljivije.

DOKAZAO JE TO JOŠ JEDNIM političkim trofejem na domaćem terenu – HSS-ovim Mladenom Mađerom, koji je iz čiste ljubavi prema radu i solidarnosti pretrčao u njegove redove. I tako mu je saborski klub nabujao do trinaest članova, a uskoro bi ih se moglo naći i četrnaest, možda čak i šesnaest, jer Miletu je samo nebo granica. Zar dokaz tome nije i novčić iz pogače na pravoslavnom Badnjaku kojeg se dokopao uz Božju providnost i malu pomoć Milorada Pupovca. Eto, pare se same lijepe za njega, ni sam ne zna kako. Zahvaljujući nadnaravnim moćima Mile već godinama maestralno raspolaže milijardama kuna iz zagrebačke kase i zna kome ih i kada dijeliti, pa kako se onda ne bi snašao s Donaldom Trumpom, da je samo imao priliku. Osim što bi se njih dvojica sjajno razumjeli oko puno tema na koje ne treba trošiti previše teksta, nema sumnje da bi mu Mile časkom sredio nekolicinu demokratskih zastupnika, osigurao većinu u Kongresu i odblokirao federalni proračun, a možda bi pronašao i neki zgodan poslić u Gradskom poglavarstvu za Melaniju. Uostalom, ona bi se odlično uklopila u jato misica kojima se okružio zagrebački pastuh. I kao što mu do sada nisu doskočili ni USKOK ni DORH, a ni Krešo Beljak, ne bi mu mogli ništa ni CIA, ni FBI, ni američki Vrhovni sud jer Mile vjerojatno i tamo ima svoje ljude. Zemljake i vjernike. Kojima nudi isključivo ljubav i dobrotu.

ZA RAZLIKU OD NJEGA, Damir Krstičević osim što je nesuvisao u javnim nastupima dok mu misli vrludaju oko triju točaka – od domovinske sigurnosti preko čovjeka do solidarnosti – očito je i tragično loš trgovac. Još ako je u dealu s Izraelcima, na kojem je jahao mjesecima, želio nešto sitno ušićariti za sebe ili svoju bivšu firmu, to bi značilo da je sasvim beznadan slučaj. Zahvaljujući kojem smo umjesto pompozno najavljivane kupovine stoljeća koja je na sljedećih ohoho godina trebala osigurati rvacko nebo, završili u ćorsokaku, a Damir Krstičević pravi se i nemušt. I tvrdi da pojma nije imao kako Ameri postavljaju tamo neke svoje uvjete za prodaju doniranih F16-ica trećoj strani.

Iako su to dosta jasno rekli više puta, a čini se i napisali, do ministra ta informacija nekako nije doprla. Iako bi u svakoj normalnoj zemlji takav fijasko bio sasvim dovoljan razlog za ostavku ministra obrane, Hrvatska, kao što znamo, nije normalna zemlja, a ministri odlaze tek onda kada anemični premijer procijeni da bi se i njegova glava mogla naći na panju. „Hm, stvari ne izgledaju dobro, ali nema štete za državni proračun“, promrsio je Andrej u zemlji čudesa, koji se usavršio u relativiziranju svih sranja koja se oko njega događaju. Za sada je, satjeran u kut novinarskim pitanjima, Damir Krstičević zamuckujući najavio da će kao odgovorni vojni zapovjednik odstupiti ako to pomogne Hrvatskoj. Pomoglo bi joj sigurno, ali možemo se kladiti da tako lako odstupiti neće. Osobito zato što od njega to očekuje i beznadni Davor Bernardić Bero, najtvrdokorniji luzer među SDP-ejcima koji svoju ostavku ne bi ponudio ni da mu čupaju nokte. A kamoli zbog potonula rejtinga, raspadnute stranke ili tamo nekih aviona.

ZAGREBAČKOM GRADONAČELNIKU takav se trgovački blam zacijelo ne bi mogao dogoditi, iako ni njegovi javni nastupi nisu pretjerano suvisli, kao uostalom ni Trumpovi. Mile je puno diskretniji u svojim dogovorima i ne ostavlja trag novca pa se zato i može čudom čuditi pitanjima o USKOK-ovoj istrazi o korupciji prebjega koji se guraju u njegovo toplo dupe. Nema Mile vremena za takve gluposti dok navija na Snježnoj kraljici i dijeli mir i dobro na misi u pravoslavnoj crkvi. Jer on voli sve ljude, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, i svi su uvijek dobrodošli u njegov klub.

U svakoj normalnoj zemlji i premijer bi osjetio barem trunčicu odgovornosti zbog propalog megaprojekta, još jednog u nizu neostvarenih obećanja, no ne i Andrej Plenković. On se uglavnom pravi kao da gafovi njegovih ministara nemaju blage veze s njim, kao ni Miletova trgovina saborskim zastupnicima kojim podebljava vladajuću većinu. Ukratko, Plenki uvijek ima nekoga koji za njega obavlja prljave poslove. Zlu ne trebalo. A on kao Poncije Pilat pere ruke. Iako je prvi uvjet za ulet u Miletov klub, osim bezmjerne ljubavi za Hrvatsku i malog čovjeka, zakletva na podršku i vjernost premijeru, Andrej o tome nema pojma. Sugestivno, kako samo on to umije, uspavljujućim glasom lijepo je objasnio naciji kako su labilni zastupnici briga predsjednika stranaka iz kojih bježe, i to zato što su frustrirani i žele se ostvariti negdje drugdje. Na primjer, kod Mileta Fontane, gdje cvate tisuću cvjetova. Budući da je saborski mandat neotuđiv, nema te sile koja bi ih mogla spriječiti u traženju vlastite političke sreće. Da je, na primjer, 13 HDZ-tovaca prebjeglo u SDP, što je ravno znanstvenoj fantastici, vjerojatno bi anemični premijer s malo više strasti branio obvezu izabranih prema listi na kojoj su ušli u Sabor. Sjetimo se samo one zanimljive rasprave s Brunom Esih, koja je, kako reče, bila njegova velika greška. Andrejev grijeh, Andrejev grijeh, Andrejev preveliki grijeh. Kao i Zlatko Hasanbegović, mastermind ustašofilnih radikala koji namjeravaju kandidirati Brunu na predsjedničkim izborima, iz osvete Kolindi. Bit će to baš zabavna kampanja, u kojoj će se dvije plavuše natjecati u domoljublju i hrvatovanju. Možda padne i poneko valjanje u blatu. Jedva čekamo!

BY THE WAY, sada kada razočarana desnica uzvraća udarac i na Pantovčaku vjerojatno strepe od svega na što su spremni ti divni ljudi s kojima se naša vrhovna zapovjednica intimno družila posljednje četiri godine. Naime, poznato je da momci s kojima je pila šampanjac i cuclala škampe u sitnim noćnim satima i nisu baš sasvim bezazleni, a i nisu veslo sisali. Možda se zato Predsjednica tradicionalno ni ove godine nije pojavila na proslavi pravoslavnog Badnjaka. Jer tko zna kakav bi još prljavi veš izvukli u javnost, što bi jako razveselilo njene političke oponente unutar i izvan HDZ-ta.

U tjednu u kojem Europa gori, a građani nezadovoljni standardom, slobodom medija, stanjem demokracije, korumpiranošću vlasti i pravosuđa marširaju ulicama metropola, dvjesto tisuća rvackih sarmi puta tri otišlo je na skijališta diljem Slovenije, Austrije, Francuske i Italije. Čemu da se nerviraju ili možda demonstriraju, kad od toga ionako nikakve vajde? Zato ni premijer ne gubi živce zbog neodržanih obećanja. Nije valjda lud da se drži obećanja k’o pijan plota. Nerviraju ga tek prokleti novinari koji opet prenapuhuju probleme – od aviona do političke korupcije – dok on uživa na Snježnoj kraljici, u pratnji prvog hrvatskog muža Jakova Kitarovića. Jakove, izdrži! Uostalom, ni Mile Fontana nije ni započeo sljemensku žičaru, nije izgradio novi most, nije riješio odlagalište otpada i nije se zbog toga samozapalio, nije… nije, ali tko se toga uopće sjeća? Podijelio je pare Crkvi i nada se da Bog nije zlopamtilo. I da će se jednoga dana i on pridružiti Stranci BM 365 tamo na nebu jer Miletu je, kako rekosmo, samo nebo granica