Najveći Europćanin među Rvatima, Veliki vođa HDZ-ta i rvacke vlade AP, demokratski predvodnik regiona koji niže uspjeh za uspjehom čak i na petak trinaesti, od otvaranja druge cijevi tunela Učka do najboljeg kreditnog rejtinga u povijesti Rvacke, dobio je žestoku šamarčinu od europske organizacije koja se zove Media Freedom Rapid Response iliti Brzi odgovor na slobodu medija. MFRR je savez predvođen Europskim centrom za slobodu tiska i medija (ECPMF), a uključuje ARTICLE 19 Europe, Europsku federaciju novinara (EFJ), Free Press Unlimited (FPU), Međunarodni institut za tisak (IPI) i CCI/ Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBC Transeuropa). Projekt je započeo 2020. godine, a sufinancira ga Europska komisija. Ista ona Europska komisija kojoj je na čelu Ursula von der Leyen čiji je AP najveći miljenik. Hm? Baš nezgodno.

U svom najnovijem izvješću MFRR navodi: „Stanje slobode medija u Hrvatskoj je zabrinjavajuće – premijer Andrej Plenković diskreditira novinare, a od sedam ovogodišnjih zabilježenih slučajeva kršenja slobode medija, pet su počinili članovi Vlade ili drugi dužnosnici, napadajući medije zbog njihova kritičkog izvještavanja o premijeru i njegovoj stranci.“ Prokletnici iz MFRR-a naveli su i da je tjednik Nacional objavio snimku internog sastanka HDZ-ta na kojem Veliki vođa Plen Ki-mun u stilu svog sjevernokorejskog kolege Kim Jong-una optužuje N1, Telegram i Nacional da su dio urote protiv njega i stranke i crta im mete na čelo Ima još. Spomenute su i Plenkijeve optužbe za zlonamjerno izvještavanje i korupciju na račun novinarke Jutarnjeg lista, zato što ga se usudila pitati o prepisci posrnule kninske kraljice Josipe Pleslić nekada Rimac, a prije toga Čulina, i tadašnjeg suca, a danas glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, kao i o njihovim čestim susretima u vrijeme dok se protiv fatalne Josipe vodio proces. Nečuveno! Dodaje se i kako je uljuđeni demokrat AP verbalno vrijeđao novinarku televizije N1 kako bi izbjegao odgovoriti na njezina pitanja. I to nije sve!

MFRR-u nisu promakle ni nepodopštine koalicijskih partnera HDZ-ta iz Domovinskog pokreta, koji su zahvaljujući političkoj trgovini nakon posljednjih parlamentarnih izbora zasjeli na vlast i pokazali zabrinjavajuće tendencije ka gušenju slobode govora. Tako se ističe da je uzoriti europarlamentarac Stjepan Nikola Bartulica, koji je u međuvremenu otperjao iz DP-a, optužio novinara Andreja Dimitrijevića za medijsko zlostavljanje i zastrašivanje zbog navodnog neovlaštenog fotografiranja njegova automobila, u kojem su se mogla vidjeti i njegova djeca, u sklopu istrage o nekretninama koje Bartulica nije prijavio u svojoj imovinskoj kartici.

MFRR-ovci su iščačkali i da je predsjednik DP-a Ivan Penava svojedobno izvalio kako bi njegova stranka podržala koalicijsku vladu na čelu s HDZ-tom samo ako bi ukinula financiranje tjednika Novosti, s čijim se kritičkim pisanjem vukovarski gradonačelnik duboko u svojoj domoljubnoj duši ne slaže. Nakon tog incidenta Novosti su bile na meti prijetećih poruka. A onda su, zluradi kakvi već jesu, MFRR-ovci naveli i kampanje organiziranog blaćenja Faktografa i Klimatskog portala. Podsjetili su i na SMS-prijetnje bombom upućene redakciji Nacionala, a nisu zaboravili ni famozni „lex AP“ te su upozorili da amandman Kaznenog zakona kojim curenje informacija iz istraga u medije postaje kazneno djelo, dodatno narušava slobodu medija.

Bogami, gadne optužbe, koje bi samo da je Hrvatska nekim slučajem još uvijek kandidatkinja za članstvo u EU-u, poprilično uznemirile vladajuće. Jer bi, naime, u tom slučaju put u europćansku obitelj bio blokiran. Pa bi morali pojesti govno i hitno promijeniti praksu. Kao što je to svojedobno činio Ćaća Sanader kada god bi ga mediji tužakali po europama. No budući da smo zemlja članica, kao i Mađarska, Slovačka, Rumunjska i Malta, gdje se događaju slične stvari, Ursulinog pajdu Plenkija zabole uvo. Čemu da gubi noći kad ionako zna da sankcija nema. Odnosno, teoretski ih ima, ali su na jako dugom štapu pa dok se, naprimjer, oko aktivacije članka 7. temeljnog ugovora Europske unije, kojim se oduzima pravo glasa zemlji članici u Vijeću EU-a, dogovori svih 27 šefova država i vlada, izio vuk magare.

I konačno, je li se nešto dogodilo nakon izglasavanja famoznog Medijskog akta u Europskom parlamentu, kojim se zemlje članice obvezuju štititi neovisnost medija od vlasti te političkog, ekonomskog i privatnog utjecaja? Baš ništa. Što se AP-a tiče, još jedno mrtvo slovo na papiru.

Naravno da u izvješću MFRR-a nije nabrojeno sve ono što inače svake godine u svom Izvješću o vladavini prava u zemljama članicama objavljuje Europska komisija. A to su, recimo, netransparentnost vlasništva nad medijima, politički utjecaj vlasti na famozne nezavisne regulatore kao što je Vijeće za elektroničke medije, u kojem sjede HDZ-tovi poslušnici i dijele koncesije za najatraktivnije frekvencije podobnim tajkunima i sumnjivim poduzetnicima povezanim s regionalnim podzemljem, zatim sukob interesa i nedostatak uređivačke neovisnosti takozvane javne televizije, čitaj – Vladino kadroviranje i određivanje tema na HRT-u, koji je već godinama agitprop Markova trga. Redovito se upozorava i na sumnjivu podjelu javnih para za državno oglašavanje na lokalnim i regionalnim medijima, zbog čega su smijenjeni beznadni ministar gospodarstva Davor koji nije Damir Filipović i njegov savjetnik Jurica Lovrinčević. On je, naime, ulovljen s prstima u pekmezu u siječnju 2024. u aferi Mreža, koju je također razotkrio tjednik Nacional. A tu su i notorne SLAPP tužbe s ciljem financijskog uništavanja medija i cenzure s pozicija moći, u čemu je Rvacka neslavni europski rekorder.

Sve se to zna, kako u Hrvatskoj tako i u Bruxellesu, ali zbog pragmatičnog licemjerja i simuliranja zajedništva, osobito u sigurnosnoj situaciji u kakvoj se EU nalazi posljednjih nekoliko godina nakon pandemije i ruske agresije na Ukrajinu, sloboda medija kao temeljna europska vrijednost postala je zadnja rupa na svirali.

Doduše, nominalno su svi jako zabrinuti zbog hibridnih ratova i plasiranja lažnih informacija, ali to se uglavnom odnosi na rusku propagandu. A to što se događa sa slobodom javne riječi unutar EU-a, više-manje. I zato i nema nekih prevelikih akcija protiv iliberalnih demokracija koje su se udomaćile mahom u novim zemljama članicama, gdje autoritarni vladari koriste iste metode – poput rigidne kontrole javnih televizija, zavrtanja pipe i uništavanja nezavisnih medija i lukrativnih dogovora s velikim medijskim korporacijama. A na svaki vapaj novinara i predstavnika organizacija civilnog društva o zatiranju medijskih sloboda u njihovim zemljama, postoji uvijek spreman odgovor: u Mađarskoj je gore! A tek u Srbiji? Ili Rusiji? Iranu?

Problem je, dakako, u tome što mediji nisu tema ni opoziciji, koja se već godinama bavi sama sobom. Valjda se podrazumijeva da mediji rade njen posao razotkrivajući prljave rabote i korupciju vladajućih, pri čemu im se prijeti, tuži, sudi i oduzima pravo na rad dok se veliki opozicijski borci za demokraciju zabavljaju hvatanjem boljih pozicija, što u stranci, što u Saboru, što u Europskom parlamentu. Još je veći problem što je javnost otupjela nakon godina zaglupljivanja i od HRT-a i od društvenih mreža, pa ni ne zna zbog čega se uopće novinari bune. AP im je valjda toliko oprao mozak samohvalom i nabrajanjem senzacionalnih uspjeha svojih vlada, da su mu na kraju povjerovali iako žive najlošije u EU-u.

Ukratko, da nam je tko rekao da ćemo zažaliti za mračnim devedesetima i vladavinom neumrlog predsjednika Franje, rekli bismo mu da je skrenuo s uma. Nažalost, gotovo četvrt stoljeća kasnije tamo smo gdje smo i bili, samo više nema Europe kojoj bismo se mogli žaliti. Točnije, ima je, ali je potpuno bezuba i licemjerna.

Osim toga, naša mala prćija od zemlje i nije neka stavka kojom bi se zamarali europćanski glavonje, koji i sami imaju putra na glavi, sve dok trenutačno najdugovječniji premijer na summitima Europskog vijeća blagoglagolji što oni žele čuti. Uostalom, zar nije najvažnije da je AP nominalno na pravoj strani povijesti, što je, hrabar kao lav, opet dokazao svojim iznenadnim posjetom Kijevu. A što se tiče šamarčine MFRR-a, preživjet će on to! Čovjek je osvojio i treći mandat na čelu rvacke vlade i tko mu što može. Neka cvate tisuću cvjetova autokracije sve dok je unutar europćanske obitelji!