Nakon što je osigurao glasove sudaca, liječnika, medicinskih sestara, a onda i kupio socijalni mir među 219 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama, kojima je od 1. srpnja velikodušno dao privremeni dodatak na plaće od 60, 80 i 100 eura, plus regres od 300 eura, te nakon osmotjednog štrajka slomio pravosudne namještenike i službenike s 12 posto dodatka na plaće – što je, brat bratu, povišica od 60 do 80 eura iako su tražili 400 – vrijeme je da Veliki vođa Vlade i HDZ-ta Plen Ki-mun, uoči superizborne 2024. godine, pokori i penzionere. Zar oni nisu najveće glasačko tijelo, kojem možeš prodavati bureke? Jer toliko su poniženi i osiromašeni da su zahvalni za svaku mrvicu koju im, kao „deus ex machina“, Plenki velikodušno podijeli iz proračuna koji se inače puni našim parama.

I zato je senzacionalna vijest prošloga tjedna glasila da je od 1. srpnja Vlada povećala mirovine 8,42 posto, što je najveća stopa usklađivanja mirovina od 1. siječnja 1999. Vau! Time će penzići po glavi dobiti senzacionalnih 38 eura više dok će prosječna neto penzionerska crkavica nakon tog usklađivanja iznositi još senzacionalnijih 508 eura. A sve to za 2023. godinu predstavlja povećanje od 60 eura samo po osnovi usklađivanja mirovina. Što su, by the way, odavno požderale inflacija i cijene svega i svačega koje su odletjele u nebo.

Ako niste znali, zahvaljujući nevjerojatnoj socijalnoj osjetljivosti ove vlade, u njenom su mandatu prosječne penzije povećane 44, a najniže 51 posto, a proveden je i niz drugih mjera usmjerenih k olakšanju situacije umirovljenicima, na što je također podsjetio premijer, samozatajan kakav već jest. Naprimjer, omogućeno je korištenje dijela obiteljske mirovine od 27 posto, povećana je bonifikacija za kasnije umirovljenje s prijašnjih 0,34 na 0,45 posto za svaki mjesec odlaska u mirovinu nakon propisane starosne dobi, ukinute su krizne mjere koje su na snazi posljednjih petnaest godina, a obuhvaćale su preko 100 tisuća umirovljenika. Bla bla bla…

Oni nezahvalnici koji kopaju po smeću i skupljaju plastične boce možda nisu primijetili ni da je Vlada provela cjelovitu mirovinsku reformu donošenjem šest mirovinskih zakona koji su stupili na snagu 1. siječnja 2019., a prošloga tjedna usvojene su i izmjene Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe kojima se iznos famozne nacionalne naknade povećava na 150 eura i pojednostavljuju se uvjeti za ostvarivanje prava. Zvuči fenomenalno! Pitanje je samo: što se točno može sa 150 eura mjesečno? Obrisat’ rit!

I to nije sve! Ne budi lijen, premijer je podsjetio i na pet posebnih intervencija u kriznim okolnostima, ukupne vrijednosti oko 300 milijuna eura, koje uključuju isplate jednokratnog novčanog primanja za 700 tisuća hrvatskih umirovljenika – te za kovid, te za inflaciju, te ovo i ono.

Osim navedenog, brižni je Andrej najavio i novi paket mjera na jesen, taman uoči predizborne kampanje, a koji će ciljano voditi računa o umirovljenicima, osobito najugroženijima. Kad se to čuje ovako zbrojeno u interpretaciji zlatoustog Andreja, naprosto čudi da više ljudi ne dolazi sretno umrijeti u Rvackoj. Drugim riječima, tko ga ne zna, skupo bi ga platio. Jer rvacka surova realnost govori da je više od 35 posto stanovnika Lijepe im Njihove starije od 65 godina, izloženo riziku od siromaštva.

I zato je odlazak u takozvanu zasluženu mirovinu noćna mora većine rvackih zaposlenika koji su prešli pedesetu. Jer za razliku od Europćana treće dobi, koji po završetku radnog vijeka proživljavaju drugu mladost, putuju i lagodno žive po mediteranskim oazama, prosječnog Rvata očekuje vegetiranje na već spomenutoj crkavici od koje nitko normalan ne može preživjeti. Neka nam velikodušni premijer, koji svojim nabiflanim postocima maže oči naciji dijeleći pare ko da su mu ćaćine, a ne naše, objasni kako se to točno uz penziju od 508 eura spaja kraj s krajem, plaćaju računi za struju, vodu, plin i kupuje hrana, koja je skuplja nego u ostatku Europe? Osim da se objese zubi o klin? Bilo bi mu za dušu da sam provede taj eksperiment na barem mjesec dana, odijelo bi mu vjerojatno bolje stajalo, a i lakše bi svezao kravatu.

I zato rvacki penzići, zahvaljujući humanom zakonu koji im to omogućuje, a koji je također donijela Plenkovićeva vlada, nastavljaju raditi sve dok ne zalegnu ili otegnu papke. Nije li to američki model neoliberalnog kapitalizma, odnosno – darvinizma? Od penzija preživljavaju samo najjači, a oni koji se nisu bili sposobni obogatiti tijekom svojih najproduktivnijih godina, nek’ crknu na cesti ili u ubožnici. Tko ih jebe! Kakva socijalna država, kakva međugeneracijska solidarnost, kakvi bakrači.

Nema više mrskog socijalizma, drage Rvatine. Kapitalizam ste tražili, kapitalizam ste dobili, u najbrutalnijoj varijanti.

Uostalom, danas kusamo rezultate razorne i nakaradne politike HDZ-ta od početka devedesetih, koja je do kocena potaracala rvacko gospodarstvo, još otkad su neumrli predsjednik Franjo i njegova kamarila preuzeli vlast. Pa dok su neki ginuli na prvim crtama bojišnice, drugi su krali i grabili. A upravo je ta prva generacija HDZ-ovaca i njihovih rodijaka i kumova – dakle, stranački i ideološki prethodnici demokršćanskog Europćanina na čelu Vlade AP-a – u prvih deset godina rvacke državnosti otjerala stotine tisuća radno sposobnih građana u prijevremene mirovine, zbog čega do danas imamo najmlađu umirovljeničku populaciju u EU-u i šire.

Branitelje koji su u najboljim godinama pacificirani privilegiranim mirovinama te su zato masovno padali u depresije i odavali se kocki, alkoholu i mlaćenju žena umjesto da su radili i osjećali se korisnima, da i ne spominjemo. Naravno da se sve to dogodilo nakon što su im odabrani HDZ-tovi tajkuni ciljano uništili radna mjesta, oteli tvornice, hotele, institute i sve što se pokrasti dalo i zatim, po prokušanom receptu, preprodali zemljišta za milijunske svote pa u njima dan danas uživaju potomci ratnih profitera i prvobitne kriminalne privatizacije svega i svačega.

Zato se i omjer zaposlenih i umirovljenika, koji je 1980. u mrskoj Jugoslaviji iznosio 4:1, već 1990. srozao na 3:1, pa 1995. na 1,81:1, a danas iznosi 1,29:1. Što je treći najgori omjer u EU-u, čiji je prosjek 1,63:1. Gore su od nas jedino Rumunjska i, nećete vjerovati, Francuska. A sudeći prema tendencijama beganije mladih obitelji u perspektivnije države, gdje će moći zaraditi pristojne penzije od kojih će po povratku u domovinu živjeti kao begovi, kao i uslijed demografske katastrofe, bit će još i gore. Odnosno, neće imati tko raditi ni zaraditi za penzije.

I zato badava Plenkijeve senzacionalne brojke i slova, kao i slatkorječiva obećanja. Kao i u svemu, tako je i po penzijama Rvacka na dnu Europske unije, a bez povećanja proizvodnje i znatnog povećanja broja zaposlenih, i to po mogućnosti građana Republike Hrvatske, a ne Filipinaca i Nepalaca, spasa za sadašnje i buduće penzionere nema. Bit će nezgodno kada ih bude više nego onih koji rade, što i nije tako daleko. Jer, prema projekcijama, 2070. taj će omjer biti 1:1.

I dok traje lov na glasove penzića – kojima će, nema sumnje, famoznim usklađivanjem mirovina i povećanjima od 38 eura po glavi ispirati mozak u izbornoj godini – lukav ko prerijska lisica, Plenki ih je, primijenivši staru metodu „divide et impera“, uspio podijeliti. I usisati u redove vladajuće većine razne umirovljeničke stranke, tipujući na njihove sitnosopstveničke interese, kupujući ih sitnim privilegijama i mrvicama iz proračuna. Pa se sada u njihovo ime nema tko ozbiljnije pobuniti i razotkriti svu farsu HDZ-ove socijalne politike. Koja to nije. Jer kako je, naprimjer, moguće da ima para za Crkvu, za pokrivanje dugova javnih pouzeća iz kojih su po stranačkoj liniji pokradene milijarde, za penzije branitelja HVO-a iz susjedne države, a za pristojne penzije domaćih umirovljenika vulgaris nema?

Eh, kad bi rvacki penzići bili organizirani kao, naprimjer, slovenski pa tu i tamo demonstrirali na ograđenom Markovu trgu, možda bi to u ovoj predizbornoj godini imalo nekog efekta. Ovako, izio vuk magare. Na njima je samo da glasaju i po mogućnosti umru što prije.