Dok se narod safta u vlastitom znoju, omamljen toplinskim valom koji je poharao Rvacku, zakuhavaju se kampanje deklariranih i još nedeklariranih predsjedničkih kandidata od kojih je većini zajednički cilj lov na glasove najdesnije desnice. I to svim sredstvima jer u politici, ljubavi i ratu sve je dozvoljeno, zar ne? Osobito na Balkanu. Pardon – zapadnom Balkanu.

Pa će se tako, kao što je na ovom mjestu već i najavljeno, neokrunjena kraljica Balkana Kolinda Grabar-Kitarović najvjerojatnije Thompsonom boriti protiv Škore. Za početak u Splitu. I još će ga organizatori debelo platiti, dočim će Škoro sam na sebi masno zaraditi, istovremeno zabavljajući narod i prikupljajući glasove. I dok su u Škorinu Facebook stožeru već ustoličeni magovi prljavog PR-a – kokainski diler i ustašofilna TV zvijezda, Velimir Bujanec i smaknuti savjetnik iz Ureda predsjednice, navodno dobar poznavatelj špijunskog podzemlja i vladar slavonskih lokalnih medija Mate Radeljić, u Kolindinu još smišljaju tko bi mogao voditi kampanju desnije od desnog. A da po mogućnosti ima neke veze sa Slavonijom, stožernom Škorinom izbornom jedinicom. Pa je tako uskrsnulo ime osječko-baranjskog župana Ivana Anušića koji u sprezi s Ivanom Penavom i Davorom Ivom Stierom valjda ispunjava navedene kriterije.

Dotle rvacka predsjednica nastavlja igrati svoju licemjernu dvostruku igru, oplakujući žrtve Holokausta u Izraelu, a koji su, usput rečeno, davno prije nje pohodili i Stipe Mesić i Ivo Josipović i ispričali se u Knessetu za sva zla zločinačke tvorevine NDH. No što se Kolinde tiče, to je već viđeni šou za inozemnu upotrebu, za američke i izraelske vlastodršce koji njeni birači ionako ne shvaćaju ozbiljno. Jer će već sutra promijeniti ploču i revati Thompsona, poznatog po poetskom pozdravu “Za dom spremni” na početku ‘’Čavoglava’’, kao i uspješnici “Jasenovac i Gradiška stara”, čiji stihovi, da podsjetimo, zvuče ovako: “Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara, Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure, U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila…”.

Iako Thompsonu u nekim civiliziranim zemljama otežavaju a ponekad i brane nastup, to nije ni najmanje sporno ni urbanom i visokoobrazovanom gradonačelniku Splita Andri Krstuloviću-Opari koji je upravo u pregovorima za njegov koncert na splitskoj rivi za Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti, ovoga i onoga. Zlu ne tribalo. Pa što se onda promijenilo od doba kada je Kolindinu kampanju vodio Karamarkov jastreb Milijan Brkić, nekada Vaso, neprikosnoveni gazda stranačke desnice iz susjedne ‘Ercegovine i idol dijaspore? Osim činjenice da Vaso ovoga puta neće raditi za Kolindu, već će svoje usluge, kako se iz tog miljea najavljuje, diskretno staviti na raspolaganje njenim zagriženim protivnicima iz Škorina tabora.

Budući da će Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a koju svim silama žele predstaviti kao stranku desnog centra, zanimljivo je kako su Andrej Plenković i navodno umjerena demokršćanska ekipa oko njega prigrlili ikonu rvackih ustašofila pod svoje. Spremni su oni zažmiriti na oba oka, praviti se gluhi i ćopavi, jer sve dok preotima glasove Škori, nema veze što je Thompson na ‘’crnoj listi’’ mnogih članica europske obitelji– od Austrije, preko Njemačke do Švicarske, Nizozemske, pa i susjedne Slovenije.

Kako će to objasniti uvaženoj gošći Ursuli von der Leyen, budućoj predsjednici Europske komisije koja je u svom inauguralnom govoru napravila sve kako bi zadobila povjerenje liberala, zelenih i socijaldemokrata, u silnom strahu od europskih populista i profašističkih ekstremista, s kojima Andrej šuruje, teško da ćemo ikada saznati.

U međuvremenu je podržavatelje najcrnje desnice u domovini duboko pogodila vijest da je došlo do raskola među Neovisnima za Hrvatsku i da se skladni politički brak između Zlatka Hasanbegovića i nerazdvojne mu partnerice Brune Esih raspao u paramparčad. Svim istinskim Rvatinama suza suzu stiže i ne mogu prežaliti tužnu sudbinu nakaradne stranke, osnovane kako bi se revidiralo povijest i rehabilitiralo NDH. Zato što je, antifašizam, ko’ što davno reče mali Haso, obična floskula. Što su zorno dokazivali vješajući zastavu čiji grb počinje bijelim poljem na prozore stranačkih prostorija, nazivajući Dan pobjede 8. svibnja Danom poraza Grada Zagreba i zatrvši ime Trga maršala Tita zauvijek.

No, sve prave ljubavi su nesretne, pa je tako i žar između Brune i Hase ugasnuo i to zbog sasvim prizemnih razloga koji nemaju veze ni s velikim idejama, ni s vjerom u bolju prošlost, već s najobičnijim častohlepljem i bespoštednom grabežom za vlast. Što se, eto, događa i najplemenitijim domoljubima. Poneseni najnižim strastima pođapaše se Bruna i Haso i međusobno se ogadiše, održavši dva stranačka sabora u dva grada istovremeno, na radost medija i Andreja Plenkovića. Koji je previše anemičan da bi sam smislio taj pakleni plan ne bi li uništio otpadnike s HDZ-tove liste, preobraćene u njegove najljuće neprijatelje.

Podijeli, pa vladaj, govorili su stari Rimljani, no iako je položio Rimsko pravo, sumnjam da je Plenki imao nešto s ratom taština među Neovisnima. Presudila im bitka za moć, političke ambicije, potop na europskim izborima, a navodno i nesloga oko podrške predsjedničkim kandidatima. Jer Bruna se obećala Kolindi, a Haso Škori. I tako je njihovo političko čedo, stranka koju su zajednički začeli, a koja još uvijek ima njihova dva imena u nazivu, postalo nahoče, o čijoj bi sudbini trebao odlučivati Upravni sud. Što Haso koji ne vjeruje mrskoj HDZ-tovoj vlasti, iako je ostao upamćen kao njihov razorni ministar kulture, neće dopustiti. Jer njemu mogu suditi samo Bog i Hrvati! Nije baš posve jasno koji bog, jel’ Alah ili Isus, ali ako je to svojedobno bilo svejedno Anti Paveliću, što ne bi Zlatku Hasanbegoviću i njegovim pristašama.

Nije li urnebesno smiješno da se Bruna i Haso, ta dva politička goluba koji su se kleli u borbu protiv klijentelizma, antifašizma i partitokracije, počerupaše oko toga tko je predsjednik šačici besprizornih ustašofila, a koji, sve da se popnu na trepavice ne mogu bez Ruže Tomašić prijeći izborni prag. Ni na europskim, a bogami ni na parlamentarnim izborima. Ma koliko se puhali i arlaukali na Hodovima za život i Bleiburškim dernecima.

Zato i čudi otkud tolika jagma za njihovu sljedbu, za čiju se naklonost tuku i Kolinda u zemlji čudesa, i Mislav Kolakušić, a osobito šaljivi narodni pjevač, doktor Miroslav Škoro. Umjesto da se naslađuje općim rasapom među ekstremistima, do kojeg je došlo zbog notorne rvacke nesloge i jala jer su i suri desničari samo ljudi, Andrej Plenković, onako odmjeren i civiliziran, odlučio se dodvoravati eto baš tom biračkom tijelu. Briga ga za demokršćanski centar i europske vrijednosti kad je počela makljaža za tron na Pantovčaku. Koji za njega, baš kao i za Hamleta kojeg je, silom prilika, odgledao u Dubrovniku, znači biti ili ne biti u HDZ-tu.

Zašto su konzervativni nacionalisti s fašistoidnim poremećajem, zatucani i ruralni tako atraktivno biračko tijelo, što ih čini toliko privlačnim rvackim političarima, teško je dokučiti. No bit će da je razlog tome uvjerenje kako su oni u većini. A kao što znamo silovanje demokracije, odnosno diktatura većine nad manjinom, do koje su u Saboru došli najordinarnijom političkom trgovinom, gadljivim pretrčavanjem i korupcijom, specifikum je ove HDZ-tove vlasti na čelu s neodlučnim Andrejem Plenkovićem. Koji dakako nema ništa s tim. Ali ga ni najmanje ne smeta da mu jedva sklepanu većinu održava Tomislav Saucha, osumnjičen za krađu javnog novca, optuženi ratni zločinac Branimir Glavaš i dvanaest, na različite načine upecanih ruku u klubu Milana Bandića. I s njegovim blagoslovom nameću svoj korumpirani nacionalistički primitivluk cijeloj naciji. Dok obrazovani, multikulturni i pogaženi nemaju za koga glasati. Osobito ako će se i Milanović u svojoj predsjedničkoj kampanji baciti u lov na desnicu, kojoj se već jednom nastojao uvući u dupe sramotnim sastankom s Josipom Klemmom. Što ga je koštalo izbora. Ako nastavi tvrdoglavo po svome i ne ispriča se konačno zbog vlastitih grešaka, dede ustaše i Srbije kao šake jada, njegovi birači bi opet mogli ostati doma. A na Pantovčaku će i dalje carevati desničarska estrada. Ženska ili muška, ionako je svejedno. Isti drek, drugo pakovanje.