Budući da su zabranjena masovna okupljanja, demonstracije, štrajkovi i revolucionarni marševi, Zagrepčani se snalaze kako znaju i umiju. Pa protiv despota iz Pogane Vlake, alias Mileta Fontane, demonstriraju lupanjem loncima i poklopcima sa svojih prozora i balkona, treći tjedan zaredom. Iako bi čovjek pomislio da je gradonačelnik nakon razornog zagrebačkog potresa postao osjetljiviji na nezadovoljstvo svojih sugrađana, s obzirom na to da mu se rejting opasno strmopizdio, pokazalo se da su to tek puste tlapnje. Jer Mile grabi dok Mile može i dok je još u sedlu. I premda kvartovi odzvanjaju bijesom očajnika, osobito onih koji ne mogu u svoje porušene stanove i ne znaju što će s njima biti, USKOK-ov optuženik na čelu Zagreba pravi se da ne čuje dobro:

“Ja nisam čuo nikakvo lupanje jer stalno delam. A tko dela, nema vremena za takve gluposti. Uostalom, nek’ ljudi lupaju, to je demokracija, a ja se moram baviti popravljanjem štete u Zagrebu”, izvalio je nedavno Mile i ostao živ. Vrlo živ.

Tko ga ne zna, skupo bi ga platio. Jer više od mjesec dana nakon razornog potresa raseljeni stanari prepušteni su sami sebi, pola grada još nije očišćeno, štetu i dalje uglavnom utvrđuju i saniraju volonteri – građevinari, alpinisti i visinski profesionalci – i ne zna se tko pije, a još manje tko plaća. Osobito se ne zna tko plaća građevinski materijal koji Mile dijeli kao Djed Mraz, valjda onima koji su bili dobri i nisu lupali loncima. Nije ni jasno prema kojim kriterijima i s čijim parama je materijal kupljen – iz uskrsnica zaposlenih u Holdingu ili iz donacija građana – a još manje kako se biraju dobavljači. Saznalo se jedino da je tvrtka Graditeljstvo, koja je najviše omastila brk i prodala Gradu drvnu građu za skoro 200.000 kuna bez natječaja, eto baš slučajno u vlasništvu vijećnika stranke BM 365 Pave Vukelića.

No zagrebački pastuh toliko je zaokupljen podjelom cigli, crijepa i morta, ponajviše u Sesvetama i Gornjoj Dubravi gdje je koncentrirano njegovo prirodno biračko tijelo, da se nije čak pojavio ni na sastanku s Vladom o Zakonu o obnovi. A na procjenu tima statičara na čelu s Josipom Atalićem, koji je u suradnji s talijanskim stručnjacima zaključio da se okvirno radi o šteti od 42 milijarde kuna, što je javnosti iznio Predrag Štromar, tek je odmahnuo rukom. I preporučio HNS-ovu ministru i potpredsjedniku Vlade, kojeg i inače očima ne može vidjeti, da se bavi svojim poslom i ne pača se u njegovo leno. Gdje će Mile osnovati svoje paralelno Povjerenstvo.

Točka na “i” svakako je bilo i premještanje karantene iz Tomislavca u privatni Hotel I, u vlasništvu Metropolis Tourista, tvrtke kojoj su na čelu izvjesni Mate Usorac i Mate Petrović, inače donatori Kolindine kampanje. Kakva je njihova tajna veza s Bandićem, tko je i zašto donio takvu odluku te koliko ćemo za to para iskeširati – pitanja su na koja javnost još uvijek nije dobila suvisli odgovor. Doista, čudesno je kako gradonačelnikov nesalomljivi poduzetnički duh ne posustaje ni u najtežim situacijama, u kojima bi se njegove službe trebale baviti odvozom šute, čišćenjem ulica ili pronalaženjem gradskih stanova za one koji se u svoje kuće neće tako skoro moći vratiti. I dok je grad i dalje u potpunom kaosu, Mile nije časio časa da iskoristi trenutak opće pomutnje i preda kino Europa na upravljanje KIC-u, i to, naravno, bez natječaja i bez najavljene rekonstrukcije. Ako je netko i povjerovao u prošlogodišnja bulažnjenja o zatvaranju kultnog kina i kulturnjačkog okupljališta zbog nužne obnove, takvih sada više nema.

Gradonačelnik nema problema sa sluhom samo kad su u pitanju građani Zagreba, već i gradska opozicija. Koju je ‘ladno otpilio nakon što je zatražila hitnu sjednicu Gradske skupštine, i to uživo. Sada kada je zakonski ipak mora održati, učinit će to online, iako Sabor već odavno zasjeda, a relaksiranjem Vladinih mjera čak su i popovi došli na svoje jer su dopuštene i mise i vjerska okupljanja. No Bandić misli na zdravlje gradskih zastupnika više od Nacionalnog kriznog stožera, ne bi li spriječio neugodna pitanja na aktualnom satu i zamornu raspravu o tome kako su se on i njegovi jarani pokazali potpuno nesposobnima za ovladavanje izvanrednom situacijom u metropoli svih Rvata. I baš zato što ga tjednima nerviraju svojim glupavim zahtjevima, opalit će gradske zastupnike i političke stranke po džepu i kazniti ih smanjenjem naknada 50 posto. Dok će članovima Vijeća gradskih četvrti, prema kojima je uoči prethodnih izbora bio široke ruke, uzeti 30 posto. U međuvremenu je uskratio i isplatu programskih sredstava svim kulturnim ustanovama do 25. svibnja, a da perverzija bude još veća, odlučio je namaknuti nešto para i od mrtvih. Pa je baš u doba najveće krize masno povećao grobarinu za Gradska groblja. Nekima čak 100 posto. Morbidno da morbidnije ne može biti.

Valjda je sada i dobrohotnim bakicama jasno da se Mile dvadeset godina ponaša kao pijani milijarder i kocka se s našim parama, dok je gradska blagajna poharana njegovim sumnjivim investicijama. Između ostalog, plaćanjem vanjskih intelektualnih i ostalih usluga na koje je u 2018. godini otišlo pišljivih 15,5 milijuna kuna, kao i onima kojima će isplatiti gotovo 100 milijuna kuna više na anekse ugovora za rotor, žičaru i Spomenik domovini, dok je u Zagrebačkom holdingu uhljebio dodatnih 1500 ljudi, što porezni obveznici plaćaju 180 milijuna godišnje. A ti se apetiti odnekud moraju namiriti. Zato Bandić i kuka kako Grad nema novac za obnovu porušenih zgrada, kulturnih institucija, škola i vrtića, a kamoli privatnih stanova. Logično, jer sitničavi državni revizori razotkrili su i kako su se proračunske zalihe namijenjene za slučaj elementarne nepogode godinama dijelile šakom i kapom za financiranje manifestacija raznih udruga, koje su vako ili nako bliske gradonačelniku. A osim zaduženja od 1,9 milijardi kuna, u posljednjem izvješću pronađen je i manjak od 630 milijuna kuna koji su proizveli Mile i njegovi pajdaši u Gradskoj upravi. Srećom, smilovao se princ Charles i poslao Zagrepčanima donaciju, jer valjda je i do njega doprla vijest da je gradonačelnik razorniji od potresa.

Kako su revizorske brojke neumoljive, a ne plod mašte političkih neprijatelja, netko je Bandiću došapnuo da promijeni retoriku i prestane optuživati građane da su sami krivi za štetu nastalu potresom, kao i da pokuša manje vrijeđati novinare. No Mile sam protiv sebe ne može pa mu svako malo izleti neka nepodopština. ‘’Zakaj ste nervozni? Vama nema pomoći’’, tako se najčešće obraća novinarkama, koje i inače tretira kao da su maloumne i niža bića. A najviše ispali na mozak kada ga podsjete na njegove vlastite riječi. ‘’Znate što je Isus rekao kad su ga razapinjali? Nikad nisam rekao da su građani krivi za potres. Nemojte to činiti!” zavapio je zagrebački mučenik u jednom od biblijskih prizora na konferenciji za novinare, koje je tri tjedna prekasno počeo organizirati svakoga dana u podne.

Na to da je gradonačelnik gluh i ne čuje dobro, već smo se navikli, no očito i premijer ima sličnih problema pa se pravi mutav kada je u pitanju njegov protuprirodni politički blud s Miletovom strankom, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Jer lupanje loncima i poklopcima nije namijenjeno samo Bandiću, već i HDZ-tu, koji mu, kalkulirajući s datumom parlamentarnih izbora, i dalje drži štangu u Gradskoj skupštini.

Iako je na krilima pandemije koronavirusa vladajućima rejting opet poletio u nebo, šlepanje na popularnosti Kriznog stožera i Vilija Beroša neće dovijeka trajati. A onda će morati polagati račune za ono što su činili, kao i za ono što nisu. Osobito u Gradu Zagrebu, kojem hitno trebaju prijevremeni lokalni izbori. Što neće ići bez ruku HDZ-tovih vijećnika. Jer u sljedećih godinu dana katastrofa bi mogla biti višestruko veća od 42 milijarde kuna. Kome lupaju lonci? Tebi, Andreju!