Patuljci u crnom nisu samo problem ideologije, već i psihopatologije. Mogu razumjeti muške frustracije koje nastaju zbog manjka centimetara. Dolje ili gore, ili oboje

Za dom! Spremni!

Ivan Tepeš: Ne čujem dobro!

Za dom! Spremni!

Ivan Tepeš: Ne čujem dobro!

SPREMNI!!!

Ivan Tepeš: To je onaj domoljubni pozdrav s rukava branitelja HOS-a koji nema veze s onim ustaškim, je l’ da??

ZA DOM! SPREMNI!!!!

Ivan Tepeš: To sam i mislio!

Ako je suditi po reakcijama vladajućih političara, upravo bi se ovim zamišljenim dijalogom prosvjednika i Tepeša mogla ponajbolje opisati kulminacija profašističkog skupa na čijem je čelu bio potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš, koji je zbog govora mržnje odlučio tužiti donedavna premijera Zorana Milanovića prema članku 87, stavak 20. Kaznenog zakona, koji kaže: “Računalni program je skup računalnih podataka koji su u stanju prouzročiti da računalni sustav izvrši određenu funkciju.” Urnebesan je to epilog mračne epizode koja je logičan nastavak huškačke kampanje Tomislava Karamarka i njegove sljedbe u posljednje dvije godine. Od Vukovara do Savske 66. A sve je i prošlog utorka počelo iz šatora s pečenjarom ispred Ministarstva branitelja, koji je samo dan ranije blagoslovio Facebook fan, sisački biskup Košić, na početku najkraćeg mandata nesuđenog ministra branitelja Mije Crnoje. Čovjeka koji je radio sve u najboljoj namjeri. Za koga? Za sebe – rekao je Mijo čudeći se tako glupom pitanju novinara. Unatoč čuđenju, ipak je otperjao, nakon 48 sati odlučnog vijećanja Timova tima. A kad će otperjati mali Haso? Valjda kad, osim Povjerenstva za medije, ukine i Hrvatsko novinarsko društvo, PEN, B.A.B.E, GONG i ostale civilne udruge koje pokušavaju spasiti obraz ove zemlje već dugi niz godina. I eventualno kad većinu para dodijeli udruzi U ime obitelji, Družbi Braće hrvatskog zmaja ili možda sportsko-rekreativnom društvu crnokošuljaša HDSSB-a, koje će promovirati njemu bliske ideje. No unatoč silnim korupcijskim, moralnim, političko-ideološkim i inim skandalima koji su ih uzdrmali prije nego što su i počeli vladati, Orešković i Karamarko ostali su krajnje ležerni, pokazavši visoki prag tolerancije za nestašluke članova svoga tima. “Keep calm and govern on” iliti “Ostanite mirni i vladajte NA” rekao je Tim na Google Croatian, svom novom omiljenom jeziku, dok je Veliki Toma bio još opušteniji: “Pustimo kategoriju moralnog, nemoralnog. To je jako relativno. Pitam se koliko u ovom momentu građana živi u zoni prekršaja.” Šteta što Toma nije bio tako opušten i pun razumijevanja kada se radilo o tjedniku Nacional koji je objavio autorizirani intervju koji Tomi nije po volji. U kojoj je to zoni?

PROŠLOG UTORKA se nekoliko tisuća ljudi prelilo iz spomenutog šatora preko cijele Savske, da bi pod prozorima pretrome i prekomotne Agencije za elektroničke medije poveli pravednu borbu za ljudsko pravo na fašizam i slobodu govora mržnje, koje su godinama, bez ikakvih sankcija, širili pojedinci angažirani na jednoj lokalnoj zagrebačkoj televiziji. Tužno je bilo gledati doajenku hrvatskog novinarstva Mirjanu Rakić kako se pred kamerama ispričava bahatim vođama prosvjeda zbog, eto, “rigorozne” kazne propisane zakonom. “Znate, mi nemamo ništa protiv emisije, ali zakon je jasan – nažalost, za ovakve slučajeve nema blaže kazne od oduzimanja koncesije na tri dana”, mucala je polumrtva od straha. Onda joj je patuljasti predstavnik boraca za slobodu govora mržnje bacio na stol četničku kokardu, koju mu je navodno dala silovana žena iz Vukovara. Budući da sam upoznala veliki broj žena koje su nakon dvadeset godina šutnje i ignoriranja od strane države, u vrijeme mandata ministra Freda Matića konačno dobile zakonski status žrtve ratnog zločina silovanja, duboko sumnjam da ova više nego gadljiva gesta ima veze s istinom.

Dvadeset četiri sata kasnije dogodio se i vrhunac cinizma u Hrvatskom saboru, čiji potpredsjednik nije dobro čuo više puta ponovljeni ustaški pozdrav! U tom visokom domu premijer Tim Orešković s puno sućuti je govorio o Danu sjećanja na žrtve Holokausta, koje ne smiju biti zaboravljene. O Ivanu Tepešu ni riječi, ni prije ni poslije. Jer ni Tim ne čuje dobro, ili ne razumije – ne samo jezik, nego i poruke, što je još gore! A što se tiče patuljaka u crnom, to više nije samo problem ideologije, već i psihopatologije. Budući da i sama imam tek nešto više od pola metra, mogu razumjeti te silne muške frustracije koje redovito nastaju zbog manjka centimetara. Dolje ili gore, ili oboje. Priznajem – ni meni nije lako, no muškarcima u toj situaciji sigurno je još gore. Pa taj svoj bijes na vlastiti nerast moraju negdje iskaliti, obući neku uniformu i postati zadrigli vođe neke sekte, opskurnog pokreta, radikalne stranke ili barem biti voditelji na televiziji. Najpoznatiji među patuljcima, poput Karla Velikog, Napoleona i Hitlera, ostavili su uglavnom tragičan trag u ljudskoj povijesti. Ovi naši današnji, neoriginalniji od slavnih prethodnika, odigrali su zato značajnu ulogu u dovođenju na vlast Velikog Tome i Timova tima i sada se s pravom osjećaju osnaženo i zaštićeno u svom divljanju. Kao jučer se sjećam simboličnog početka kampanje Predsjednice Kolinde, gostovanjem kod Velimira Bujaneca. Jesu li na takav ulični scenarij računali HDZ-ejci dok su ozareni dolazili u njegove emisije i fotografirali se u srdačnom zagrljaju? Treba li predsjednici, koja je samo dan nakon proustaških demonstracija u Savskoj tronuta palila svijeće za žrtve Holokausta u Auschwitzu, ta crtica u političkoj biografiji? Jer ako je nije zasmetalo otvoreno širenje ustaške ideologije spomenutog urednika, kao ženu i majku možda ju je ipak mogla zasmetati činjenica da razgovara s pravomoćno osuđenim dilerom kokaina (devet mjeseci zatvora, uvjetno tri godine) koji je drogom plaćao seksualne usluge prostitutki jedva nešto starijoj od njene i moje kćeri. Ili ju je na to trebala upozoriti SOA, kao i u slučaju rođendanske proslave u organizaciji razgaljenog Zdravka Mamića? Je li tom prilikom Maminjo rastrgao košulju i spremio čarape u gaće, nisam informirana, ali SOA koja ga je pratila sigurno jest. No predsjednica, kao Alisa u zemlji čudesa, nije znala za što se sve omraženog vlasnika Dinama sumnjiči i optužuje, pa je dobrohotno prihvaćala njegove donacije za predizbornu kampanju. I za svoj rođendan.

NORMALNO DA SADA TREBA smijeniti Dragana Lozančića, jer nije dovoljno kontrolirao predsjedničinu sklonost polusvijetu, kao i brojnim osumnjičenim, optuženim i osuđivanim spodobama, koje je iz zahvalnosti pozvala na svoju inauguraciju! Sa sjetom se opet prisjećam Ćaće Sanadera koji je, umjesto takvih likova, imao svog pukovnika Čondića u kolicima dok je 2002. među crnokošuljašima na splitskoj rivi urlao kako ne damo Haagu naše generale. Koje je samo koju godinu kasnije promptno, kao avionsku pošiljku, poslao baš tamo, uz sve počasti. No praktičan kakav jest, Ćaća se Čondića riješio istog trena kad se domogao premijerske fotelje, a sam se prometnuo u vrhunskog zagovaratelja euroatlantskih integracija, kao i širitelja međunacionalne tolerancije, osobito sa srpskom manjinom.

Timu, Tomi i Boži očito će se biti nešto teže riješiti opskurnih vođa proustaških demonstracija, ali i šatora iz Savske 66. A i sumnjam da će ikada postati poželjni za bilo kakvu funkciju u Europskoj komisiji. Jer upravo je uz blagoslov tete Angele, pripadnice bratskih europskih pučana, bez puno rasprave ugašen portal Altermedia Deutschland koji je promovirao rasizam, antisemitizam, homofobiju i ksenofobiju. Portal koji je u Njemačkoj radio sve ono što omiljeni televizijski voditelji i urednici u službi nove vlasti neometano rade u Hrvatskoj. A sa Zlatkom Hasanbegovićem samo mogu dobiti novi uzlet. Toma Karamarko, naravno, i za njega ima samo riječi razumijevanja, budući da kao “perspektivni znanstvenik ima pravo na svoje opservacije i kvalifikacije nekih povijesnih razdoblja”. Možda i ima, ali ne kao ministar kulture Republike Hrvatske. A po onome – tko s vragom tikve sadi, o glavu mu pucaju – doći će sve na naplatu! Ako ne prije – onda na sljedećim izborima. Imamo li toliko vremena?