Sve ono što je javnost slutila o ‘našem dečku’ s puno putra na glavi iz dosadašnje karijere, tijekom koje je bio kompromitiran vezama s raznim sumnjivim tipovima, Ivan Turudić je višestruko potvrdio svojom brutalnom arogancijom u Saboru
Nakon slučaja Josip i Josip – Škorić i Škarić, HDZ-tovih igrača koji su netom prije uhićenja dali ostavke na svoje pozicije iz nekog čudnog razloga, valjda zato što im je to prišapnuo unutarnji glas, postalo je jasnije zašto je veliki vođa Vlade i HDZ-ta toliko zajunio da se netom prije parlamentarnih izbora izglasaju novi državni odvjetnik Ivan Turudić, kao i izmjene Kaznenog zakona prema kojima curenje informacija iz istraga u medije postaje kazneno djelo. To jest, da se donese famozni lex AP. Pa naravno, zato da bi informacije umjesto među proklete novinare, mogle nesmetano curiti na drugu stranu. Prema onima protiv kojih se istrage provode, da se ljudi imaju vremena pripremiti, ukloniti dokaze i dati ostavke iz privatnih razloga. A to su, eto, nekako najčešće baš mangupi iz redova HDZ-ta, stranke koja je svojedobno osuđena kao zločinačka organizacija. Ali to je bilo prije doba AP-a, koji je preuzimajući kormilo svečano obećao da će mijenjati HDZ kako bi promijenio Rvacku. Aha! U međuvremenu, kao što je više puta na ovom mjestu konstatirano, HDZ je promijenio Andreja Plenkovića, a on je zato promijenio Kazneni zakon. Da ga spomenuti mangupi ne bi sramotili i da može komotno oprati ruke od svega i praviti se grbav, jer normalno, ni o čemu nije ništa znao.
Oprostite, pa nije AP vidoviti Milan da može pratiti sve marifetluke posrnulih HDZ-tovaca, kad ih ima toliko. Kako je, molit ću lijepo, mogao znati da je bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić navodno pogodovao svom bratiću, vlasniku tvrtke Osijek-Kotekst, i tamo nekoj poduzetnici Sandi Bajt i njenoj tvrtki Structivo, da dobiju posao na dionici Baćin Dol-Rešetari državne ceste vrijedan 6,4 milijuna eura. I da mu ovi, normalno, uzvrate uslugu kao pristojni ljudi. I ulože nešto para u obnovu njegove kuće i vozni park.
Ili, na primjer, kako je Plen Ki-mun, koji se bavi svjetskim temama, mogao slutiti da je vječni gradonačelnik Otoka Josip Šarić nekontrolirano peglao službenu karticu kako bi na račun gradskog proračuna žderao po finim restoranima, lokao probrana vina, spavao u luksuznim hotelima i špricao se skupim parfemima, na što je potrošio preko sto tisuća eura? Pa što je tu sporno? Čovjeku nitko nije rekao da se to ne smije.
Lukav ko prerijska lisica, AP je odlučio iskoristiti blagodati vlastitog zakona i okrenuti ga naopačke. Točnije, preko posrednika koji znaju o čemu se radi, primijeniti novu metodu i diskretno dojaviti onima koji su uhvaćeni s prstima u pekmezu da mu se maknu s grbače. A ne da mu preko noći hapse ministre pred kamerama dok on o tome pojma nema. Kao, naprimjer, zabludjelog Damira Horvata, bivšeg ministra graditeljstva, zbog čega je AP svojedobno ispalio na mozak. Pa je sijevajući obrvama i jedva susprežući pravedni gnjev, najavio da će nazvati tadašnju glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek i pitati je za zdravlje. „Zašto takva žurnost, to će netko morati objasniti!“ znakovito je zaprijetio. Eto, sad više ne mora prijetiti. Novi glavni državni odvjetnik pobrinuo se da neugodnih iznenađenja više nema. Kao i da mediji ne saznaju prije premijera tko će biti poslan u bajbok.
Iako je i maloumnima jasno o čemu se zapravo radi budući da se dobro uhljebljeni HDZ-tovci ne odriču svojih funkcija iz čistog mira, vladajući su se digli na zadnje noge kako bi dokazali suprotno. Pa su spremno prihvatili prijedlog o sazivanju tematske sjednice o curenju informacija iz izvida i istraga. Ne samo što su prihvatili, već su je i promptno sazvali iako je Nikola Grmoja, inicijator sjednice, predlagao da se održi za tjedan dana kako bi se institucijama dalo vremena za očitovanje. Čemu gubiti vrijeme? HDZ-tov potpredsjednik Odbora Nikola Mažar zaskočio je nepripremljenu opoziciju svojom benevolentnošću i tako se već drugoga jutra pred njima ukazaše i ministar pravosuđa Damir Habijan i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, u svoj raskoši svoje bahatosti. Ajme meni!
Sve ono što je javnost slutila o „našem dečku“ s puno putra na glavi iz dosadašnje karijere, tijekom koje je bio kompromitiran vezama s raznim sumnjivim tipovima, Ivan Turudić je višestruko potvrdio svojom brutalnom arogancijom i primitivlukom u obraćanju članovima spomenutog odbora, s gnušanjem odbacujući insinuacije da je on „duboko grlo“ koje je dojavilo HDZ-tovim dužnosnicima da će ih hapsiti.
„Mene vaša pravila ne vežu! Vi meni niste nadređeni. Ja nisam saborski zastupnik već glavni državni odvjetnik! Nemojte me prekidati, nemate kontrolu nada mnom!“ urlao je Ture Bure, kako ga posprdno zove Šaka s Pantovčaka. Takvu je paljbu odmah na početku sjednice Ture Bure sasuo na Nikolu Grmoju, predsjednika Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora. Onog Sabora koji ga je izglasao i koji je kao najviše zakonodavno tijelo u državi iznad njega.
Ukratko, u svom nastupnom ukazanju naš dečko iskazao se u punom sjaju i nakon sat vremena zapalio na drugi događaj. Prezaposlen kakav već jest, nema vremena za nekakve glupave tematske sjednice i glupave saborske zastupnike koji čak ne znaju ni hrvatski. Jer, zamislite, umjesto da kažu uhititi, oni kažu uhapsiti. Nečuveno! Njegove osjetljive uši to naprosto ne mogu podnijeti.
S druge strane, indikativno je da se od početka Turudićevog mandata hapse HDZ-tovci, kao pokazni primjer da za njega nema nedodirljivih. Ali, ruku na srce, ova dvojica Josipa su sitna boranija za krađe i korupciju biblijskih razmjera u koje su bili umočene najbliže Plenkijeve suradnice, poput Gabike Žalac, ili Josipe Rimac, koje su u svojoj osebujnoj korespondenciji spominjale inicijale A.P., i kojima suđenje nikako da počne i rasteže se kao žvakaća dok ne ode u zastaru. Odnosno, dok traju pravna prepucavanja o tome jesu li poruke u kojima se spominje A.P. zakonit ili nezakonit dokaz. Kakvi manevri!
Ništa se ne događa niti sa istragom oko zlatne Nine Obuljen Koržinek, koja tvrdi da nije imala pojma o kriminalu s europćanskim parama na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, kojem je Ministarstvo kulture i medija dalo 19 milijuna kuna bez natječaja, i zbog čega ju je Ured Europskog tužitelja ispitao kao svjedoka. U slučaju da je javnost u Rvata, koja pati od kronične amnezije, zaboravila, njen bliski suradnik Davor Trupković uhićen je zbog sumnje na primanje mita i omogućavanju krađe više od milijun eura na projektu 3D snimanja kulturne baštine Ministarstva kulture i Geodetskog fakulteta.
A zlatna Nina o tome pojma nije imala, dapače, ostala je iznenađena i uvređena kada je saznala da su pare pokradene, dok se 3D snimanja mogu lijepo baciti u smeće. Pa su se plaćala ponovo privatnim tvrtkama i to otprilike osam puta manje. Kao, na primjer, u slučaju zgrade u vlasništvu HAZU. Dok Geodetski mora vratiti pola milijuna eura Europskoj uniji. Ali, koga to više briga. Mir, mir, mir, nitko nije kriv. „Nina je suho zlato“ – tako je govorio A.P, braneći svoju miljenicu od prokletih novinara i još pokvarenije opozicije. Pitanje je samo hoće li na tome ostati.
Jer, navedenom neugodnom pričom po premijera i ministricu kulture i medija bavio se Ured Europskog javnog tužitelja, iako je A.P. rukama i nogama nastojao dokazati da je slučaj u nadležnosti USKOK-a i DORH-a, tvrdeći da su pokradene pare iz rvackog proračuna, a ne iz europskih fondova. Ali, avaj, Laura Kovesi jasno mu je dala na znanje da se okani ćorava posla i prestane miješati u rad europćanskih institucija.
E, tu je novi državni odvjetnik, Ivan Turudić u problemu. Jer, iako je svojedobno izjavio kako je EPPO u Hrvatskoj nepotreban, neće ga se moći riješiti. Što znači da, kada opet dođu na red istrage protiv HDZ-tovih kapitalaca, a to će se gotovo sigurno dogoditi, neće biti nikoga da im prišapne kako bi bilo dobro da podnesu ostavku iz privatnih razloga. I ma koliko se trudili okrenuti Lex A.P. naopačke i usmjeriti curenja informacija prema onima na koje se istrage odnose, s EPPO-om im to neće proći. Džaba im naš dečko.
Komentari