Nakon što su sada već bivši ministar Vili Beroš i njegovi jataci iz zločinačke organizacije strpani u istražni bajbok, a Ivan Turudić očekivano odlučio da nadležnost nad cijelim slučajem ima DORH, a ne EPPO, glavni državni odvjetnik promptno je aktivirao lex AP, odnosno, pokrenuo „izvide curenja informacija u medije zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje iz članka 307.a Kaznenog zakona“, čime se bavi Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu. Ni manje ni više.

Sada je valjda i onima s dva neurona u glavi jasno zašto je AP toliko želio da „naš dečko“ Ture Bure, kako ga posprdno zove neobuzdani predsjednik Zoran Milanović, postane šef DORH-a. Pa zato da koliko-toliko pokuša kontrolirati štetu nakon nestašluka kamarile na vlasti, kojoj su omiljeni sportovi korupcija i pljačka javnog novca gdje god da se našla. Ali i da pokuša eliminirati Tamaru Laptoš, koja mu je zatajila istragu nad sada već smijenjenim ministrom zdravstva. A je li se pritom Turudić oteo kontroli AP-a, to je već drugo pitanje.

Treba li posebno podsjećati da je lex AP donesen preko koljena, baš pred parlamentarne izbore, zbog čega je HND organizirao prosvjed na najbolje čuvanom parkiralištu u državi – Markovu trgu, kao i u Splitu, upozoravajući domaću i međunarodnu javnost da se radi o zakonu opasnih namjera. Dobro su to shvatili i oni koji nisu novinari pa su se skupu pridružili brojni građani, kao i predstavnici opozicije s transparentima „AP, odlazi!“ Među njima i pripadnici Imovinsko-domovinskog pokreta, koji su u međuvremenu istrgovali politički brak iz interesa pa su morali naglo promijeniti mišljenje. Odnosno, znakovito su zašutjeli o ovom slučaju i ne bi se šteli mešati.

Mjesec dana kasnije organizirane su i demonstracije protiv imenovanja Ivana Turudića glavnim državnim odvjetnikom, što je bez presedana u europskim zemljama gdje se ljudi masovno bune zbog smanjenja plaća i socijalnih prava ili, naprimjer, kasnijeg odlaska u mirovinu. No ma koliko su se prosvjednici na Markovu trgu derali, što bi se reklo, uzalud su krečili. Jer „naš dečko“ Ivan Turudić je usprkos kontroverzama iz svoje biografije zasjeo u fotelju, a Plenković je ponovo pobijedio na izborima. Treći put, molit ću lijepo, bez obzira na sve korupcijske marifetluke svojih odabranika – s kojima on, dakako, nema ništa.

Dakle, bilo je samo pitanje vremena da počne primjenjivati famozni članak 307.a čiji je cilj zaštita posrnulih članova vladajuće stranke, a ne javnog interesa. Nije li to svojim izjavama nedavno neizravno potvrdio upravo Ivan Turudić, kojemu su, zamislite, presumpcija nevinosti i zaštita pravosudnog postupka na prvom mjestu. Drugim riječima, prioritet pravosuđa je zaštita prava osumnjičenih za kriminalna djela, a interes javnosti ‘ko j…!

Velikog vođu AP-a, ali i glavnog državnog odvjetnika poznatog po tome što se dok je bio sudac na nadležnom sudu, vozikao s notornim Zdravkom Mamićem, bjeguncem od hrvatskog pravosuđa, i razmjenjivao nježne poruke s također optuženom svrgnutom kraljicom Knina Josipom Pleslić ex Čulina ex Rimac, najviše je razjarila činjenica da su mediji objavili poruke iz grupe „Petrači&Pozder“ na WhatsAppu, koje su otkrile da takozvani kontroverzni poduzetnici povezani s regionalnim podzemljem, rvackog ministra zdravstva zovu Mali. Otkud ta eksplozija informacija u javnosti, pitao se u pravedničkom gnjevu poštenjačina AP.

Jer da, recimo, te sočne poruke nisu osvanule na portalima i u novinama, narod bi valjda vjerovao da je smijenjeni heroj korone Vili Beroš nevin ko Djevica Marija i čist ko suza, dok je cijela afera oko korupcije prilikom nabave višestruko preplaćenih mikroskopskih robota, na kojoj su ravnatelji klinika i ministar zdravstva osobno omastili brk, zapravo namještaljka maliciozne opozicije.

A novinari bi, logično, o HDZ-ovim kapitalcima uhvaćenim s prstima u pekmezu, što je redovita pojava posljednjih triju desetljeća, trebali pisati tek nakon što se podigne optužnica. Kako nas iskustvo uči, to znači nakon ohohoho godina, a možda ni tada. Kada se više nitko i ne sjeća za što je tko optužen budući da u Rvackoj zemlji Nedođiji jedna afera zamjenjuje drugu brzinom svjetlosti. Ukratko, da nema prokletih piskarala i izdajničkih medija udruženih u osovinu zla, a naročito onih koji im dostavljaju eksplozivne informacije, narod bi lijepo mogao živjeti u neznanju. Blago siromasima duhom, njihovo je carstvo nebesko, zar ne?

Ovako se AP uz pomoć našeg dečka poslužio onom starom antičkom „ubijte glasnika!“ Dakle, nema veze što vojnici iz redova njegove partije pljačkaju javni novac iz ionako poharanog zdravstvenog sustava, već je problem tko je preko medija javnosti dostavio informacije o gorkoj istini.

Osim što se cijela opozicija digla na zadnje noge, oglasio se i predsjednik Republike Zoran Milanović, priopćenjem u kojem piše:

„Umjesto da istražuje korumpirane ministre udružene u lopovsku organizaciju, Turudić istražuje one koji otkrivaju korupciju. Iako nikada nisam koristio ustavni institut pomilovanja, neka se ne brinu – pomilovat ću svakoga tko bude osuđen zbog Lex AP-a.“

Sad nam je odmah lakše. Prava je šteta što se Šaka s Pantovčaka nije malo više bavio medijskim slobodama posljednje četiri godine svoga mandata, tijekom kojih je i sam znao gadno opatrnuti po novinarima kad god mu se nije sviđalo ono što su ga pitali.

Na sve je, očekivano, reagiralo i Hrvatsko novinarsko društvo, pozivom svim novinarkama i novinarima da im se jave ako se bilo kako nađu na udaru takozvanog lex AP, koji je, kako rekoše, uveden s isključivim ciljem ušutkavanja kritičkih glasova i otvorena je prijetnja istraživačkom novinarstvu, a naročito povjerljivim novinarskim izvorima. Zanimljivo je da europske institucije koje su na vrijeme obaviještene o donošenju tog opasnog zakona, nisu reagirale. Je li moguće da Ursulin libling AP uživa poziciju nedodirljivosti i da za njega vrijede dvostruki standardi dok god po Bruxellesu prodaje maglu i govori što europćanski glavonje žele čuti? Pa gdje su ta Europa i njene temeljne vrijednosti, sloboda medija i zaštita zviždača?

Jer nisu ugroženi samo novinari, za koje se premijer kune da neće završiti iza rešetaka ni na spravama za mučenje iako mogu očekivati pozive na informativne razgovore, dok bi im se, onako usput, mogli oduzeti mobiteli, laptopi i eventualno kompromitirajući dokumenti. Od primjene lex AP trebaju još više strepiti njihovi izvori. Oni koji su im otkucali informacije zbog kojih je HDZ sada u problemu, i to iz redova EPPO-a ili USKOK-a, na koje je Ture Bure posebno bijesan. A najviše na Tamaru Laptoš, šeficu hrvatskog Ureda europskog javnog tužitelja, koja mu je poseban trn u oku iz više razloga i koju bi rado ukinuo. Isto kao i Veliki vođa Plen Ki-mun. E, za takve krtice trebalo bi izmisliti posebno okrutne kazne, recimo, potapanje u ledenoj vodi ili čupanje noktiju, kako im ništa slično više ne bi palo na pamet.

Zbog odluke o nadležnosti Uskoka, a ne EPPO-a nad Malim Vilijem i njegovom zdravstvenom bandom, nije ispalila na mozak samo Tamara Laptoš već i europska tužiteljica, opaka Rumunjka Laura Kövesi koja je Rvacku prijavila Europskoj komisiji zbog kršenja vladavine prava. U svom pismu navela je sve Turudićeve grijehe, između ostalog i da je svoju odluku temeljio isključivo na tumačenju Uskoka i nije dao priliku EPPO-u da izrazi svoje stajalište, čime je narušio nepristranost rješavanja sukoba. O čemu bi trebala odlučivati sudska instanca, a ne zainteresirana strana. Osim toga, tvrde da Uskok nije prijavio istragu o projektu financiranom iz sredstava EU-a, čime je prekršio svoje obveze iz Uredbe o EPPO-u.

No ma koliko da se igrali miša i mačke i ma koliko naš dečko pokušavao relativizirati svoj sukob s EPPO-om, kojem 90 posto građana Hrvatske vjeruje više nego domaćem pravosuđu, nemoguće je oprati mozak naciji i izbrisati činjenicu da je u zdravstveni sustav ušla mafija, i to uz pomoć HDZ-tova ministra zdravstva i uglednih liječnika iz njihovih redova. Badava im lex AP, koji se, by the way, ne bi trebao primjenjivati ako se radi o javnom interesu. Pa ako pljačka u zdravstvenom sustavu, u koji svi zaposleni uplaćuju iz svog džepa, nije javni interes, a što onda jest?