Osim što je nenadmašan prodavač magle, manipulator svjetskog stila i sugestivni glumac, rvacki premijer AP je i izuzetno spretan trgovac. Dokazao je to i prošloga tjedna kada je, zahvaljujući svom nadnaravnom talentu, uspio kupiti socijalni mir za 60, 80 i 100 eura po glavi zaposlenih u javnim i državnim službama, plus regres od 300 eura. Taman za jedan dan praznika na rvackoj obali. I to nije sve!

Po sistemu divide et impera iliti podijeli pa vladaj, premijer je uspješno posvađao sindikate, primajući ih odvojeno u svojim odajama kako bi parama poreznih obveznika pacificirao sve nezadovoljnike koji bi mu svojim zahtjevima možebitno pokvarili idilu. Tako da u sljedećoj superizbornoj godini svi oni veselo mašu repom, ne rovare, ne deru se i, logično, daju mu svoj glas. Pod geslom: HDZ krade, ali i nama dade! A Bože moj, nismo od jučer, sve to doživjeli smo nebrojeno puta jer drevni je običaj da se, osim obećanja, narodu dijele pare kada se buni protiv vlasti, a osobito uoči izbora. Ali ovakva besramnost i lakoća trgovanja rijetko su viđene.

A s takvim darom rađaju se rijetki! Jedan od njih je i Plenkijev pajdo iz Europske pučke stranke, srpski vožd Aleksandar Vučić Vučko. I on se protiv desetaka tisuća prosvjednika, koji se tjednima slijevaju ulicama Beograda tražeći njegovu ostavku, bori istim metodama. I nećete vjerovati – uz najavu prijevremenih izbora, Vučko daje ista obećanja. Povećanje penzija i plaća u javnom sektoru, osobito u obrazovanju i zdravstvu, bla bla bla, smanjenje cijena električne energije i, što je najvažnije, jeftiniji kruh „Sava“ za sve! Iako prosvjednici od njega to uopće ne traže. Naime, nakon masakra djece i mladih u Beogradu i Mladenovcima početkom svibnja, loš životni standard i skupi kruh „Sava“ uopće nisu bili okidač za izljev nezadovoljstva, već bolesna atmosfera u društvu, promoviranje nasilja, govor mržnje, kontrola režimskih medija i gaženje demokracije. Al’ jebo ideale! Sve će to zaboraviti masa koja živi na rubu siromaštva, takozvana glasačka mašinerija svakog populista. Jer para vrti gdje burgija neće, kaže stara narodna. E sad, jesu li Srbi jednako glupi kao Rvati da mu i povjeruju, to ćemo tek vidjeti.

No vratimo se mi u svoje dvorište, u kojem su se uzjogunili razni sindikati jer većina onih sretnika koji rade, uslijed inflacije, recesije, energetske krize i divljanja cijena ne može preživjeti od svojih crkavica. Doduše, ne mogu ni penzići koji već desetljećima kopaju po smeću, ali njihovu pobunu tako i onako nema tko povesti. Naime, Silvano Hrelja, bivši predsjednik Stranke umirovljenika koji je u Sabor ušao na listi lijeve opozicije, prebjegao je u redove vladajućih i tako ga je Plenki na vrijeme skinuo s grbače.

Dakle, ostaju oni koji rade za državu i koji bi mogli Vladi zagorčati život ako uskrate svoje usluge i stvarno krenu u štrajk. Iako autoritativni premijer ne prestaje ispirati mozak naciji senzacionalnim ekonomskim uspjesima i socijalnim mjerama svoje vlade, zbog kojih nam je bolje no što smo sami primijetili, mnogima je ipak prekipjelo. I traže povišice, jer ako ih ne uspiju iskamčiti sada kada Vlada kreće u predizbornu kupovinu glasova, prošo voz, što bi rekla braća Srbi.

Nakon što je svojim sugestivnim obećanjima nedavno hipnotizirao pobunjene liječnike, medicinske sestre i ostalo medicinsko osoblje, Kralj Sunce, to jest voljeni vođa Vlade i HDZ-ta Plen Ki-mun, prošloga tjedna svojom je prisutnošću na pregovorima obasjao predstavnike sindikata javnih i državnih službi koji su, a što bi drugo, nego tražili više koeficijente i veće plaće. Budući da se o tome nikako nisu mogli dogovoriti s uskogrudnim i škrtim ministrima, normalno da se premijer i ovoga puta ukazao kao deus ex machina i udijelio im svoju milost.

Nakon ugodnog druškanja sa sindikalnim vođama, Plenki je svečano objavio da su postigli dogovor o isplati privremenog dodatka na plaće zbog kojeg će plaće za 219.000 službenika rasti od 60 do 100 eura. Obuzet predizbornom providnošću, odlučio je jednokratno odriješiti kesu i podijeliti 430 milijuna naših eura od 1. srpnja tekuće godine, kako bi javnim i državnim službenicima začepio usta. Maestralno! Samo, otkud mu odjednom te pare?

Kako otkud? Pa zahvaljujući gospodarskom rastu, ako niste znali! Rvacka je, kako reče premijer, među četiri najbrže rastuća gospodarstva u Europi, naš BDP je 13 posto veći nego 2019., a državna blagajna (zahvaljujući inflaciji, ali taj nevažni detalj nije spomenuo) obilato se napunila pa su prihodi od poreza oko milijardu eura veći no što je bilo planirano.

Dakle, država se nakrcala s dodatnih milijardu eura guleći vlastite građane i sada te pare velikodušno dijeli onima za koje procjenjuje da bi mogli raditi probleme. Objašnjavajući socijalnu osjetljivost Vlade, mudri faraon Plen Ki-mun iskoristio je svoje fascinantno znanje latinskog, što onima koji čame u kontejnerima na Baniji, nezaposlenima, poljoprivrednicima čija gospodarstva propadaju jer nemaju kome prodati urod ili službenicima koji rmbaju po sudovima za 600 eura mjesečno, puno znači. A krilatica glasi bis dat, qui cito dat, više daje tko brzo daje. I tako je Plenki, lukav ko prerijska lisica, našim parama, koje je brzo dao, kupio 219 tisuća državnih i javnih zaposlenika. Zapravo, jeftino je i prošao. Zasad.

S druge strane, žderu ga predstavnici Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika u pravosuđu, jer ne pristaju na uvjete koje im je do sada ponudio ministar Malenica i traže 400 eura po glavi i ni centa manje. U trenucima dok se piše ovaj tekst, opet su se sastali s ministrom, koji, priznat ćete, ima svoje limite.

Budući da je štrajku pristupilo oko 3500 potplaćenih pravosudnih namještenika i službenika, zbog čega je nastao popriličan kaos u ionako sporom i nakaradnom pravosudnom sustavu, sve nam se vidi da im, po uhodanom scenariju, slijedi razgovor s omnipotentnim Plenkijem, koji će na kraju zacijelo odriješiti kesu. Zato se i okružio patuljcima u Vladi, kako bi ih javno mogao šamarati i dokazivati njihovu nesposobnost. Jer Veliki vođa je samo jedan i njegova je zadnja. Zato je rejting HDZ-ta postojan i ne miče se ispod 30 posto. Normalno kad je im je gazda široke ruke. Za razliku od jalove opozicije.

Kakva šteta što je, usprkos svim tim fenomenalnim uspjesima posljednjih dviju HDZ-tovih vlada, rekordnom porastu BDP-a i najvećoj zaposlenosti od stoljeća sedmog, Rvacka i dalje na začelju Europske unije, a gore od nas ili tu negdje standardno su Rumunjska i Bugarska. Iako je Lijepa Njihova pravi Eldorado, iz nekog čudnog razloga, od 2016. godine, otkad je AP u sedlu, iz države je glavom bez obzira pobjeglo 200 tisuća ljudi. I to uglavnom mladih, obrazovanih i fertilnih, koji svojim radom pune proračune i rađaju djecu u Njemačkoj, Irskoj, Austriji Kanadi, Švedskoj i ostalim zemljama koje nemaju tako fascinantno uspješnu vlast i streloviti rast BDP-a poput nas. Kakvi nezahvalnici!

Treba li tome dodati i spektakularni fijasko Vladina programa privlačenja povratnika iz inozemstva, kreativno nazvanog „Biram Hrvatsku“, na koji su se od početka godine javila tek 184 zainteresirana, od čega je odobreno 136 zahtjeva. Pa tko je lud da se vraća u zemlju premreženu HDZ-tovim uhljebima i zarobljenu korupcijom, u kojoj je prosječna plaća niža od socijalne pomoći u zemljama u koje su se odselili? I u kojoj premijer kupuje socijalni mir sa 100 eura po glavi.

E sad, to što premijer trguje, to nikoga ne čudi. Ali da sindikalni vođe padaju na tako prozirne trikove, to je već zabrinjavajuće. U Francuskoj, Njemačkoj, Italiji ili nekoj drugoj kapitalističkoj državi demokratske tradicije, u kojoj se svaka vlast s pravom boji sindikata ko vrag tamjana, to im ne bi prošlo. Tamo bi se milijuni sindikalnih članova valjali po bulevarima i trgovima i blokirali državu. No Rvacka nije Francuska pa je vrsni pregovarač Plenki na vrijeme krenuo u trgovinu. Kako suptilno! Pa neće valjda dijeliti keš na biralištima ko Erdoğan. Ipak je on europćanski miljenik.