Dok njemačka i austrijska vlada već mjesecima pripremaju građane na različite restrikcije – od vode preko struje do plina, dok se gasi javna rasvjeta po Berlinu, Rimu, Parizu i ostalim velikim europskim gradovima, dok britanski vlastodršci planiraju nagrađivati domaćinstva koja isključuju kućanske uređaje tijekom vršnih sati, rvacka Vlada ne zamara se takvim glupostima.

A zašto i bi kad je, molit ću lijepo, nakon teškog i mukotrpnog crnčenja cijele godine bila na zasluženom dvotjednom raspustu. „Da budemo otvoreni, mjere za nadolazeću jesen i energetsku krizu još nemamo, sad smo još na godišnjem!“ ‘ladno je prošloga tjedna izjavio anemični gazda Markova trga, poznat po tome da ima živce ko’ konope. Eh, da nam je biti malo u njegovoj glavi, pa da se i mi odmorimo – da parafraziramo poznatu izjavu Sandre Benčić, saborske zastupnice zeleno-lijeve platforme Možemo! iz jednog od žešćih okršaja s Plenkovićem, koji joj i inače prilično diže tlak.

Kakva energetska kriza, inflacija, nestašice ovoga i onoga i teška zima! E pa stvarno je naporna ta opozicija koja iz puke zlobe i dokolice usred ljeta zahtijeva nekakve hitne mjere, a od njih je još nepristojnija novinarska gamad koja se usuđuje uznemiravati premijera glupim pitanjima, dok se čovjek opušta. Umjesto da su fascinirani rekordnom turističkom sezonom i famoznim brojem noćenja koji je nadmašio sva očekivanja i umjesto da se lupaju nogama u dupe od sreće zbog 12 milijardi eura koje ćemo navodno izmusti od domaćih, a osobito stranih gostiju, dežurni katastrofičari i maliciozni neprijatelji svega rvackog maltretiraju šefa HDZ-ta i Vlade najavama nadolazeće kataklizme. Svašta!

Uostalom, je li narod uopće svjestan koliko su se Jandroković od protivnika zvani Njonjo, Plenki i brojni ministri naradili proteklih tjedana, dok su se, na primjer pržili na 38 stupnjeva na Danu pobjede u Kninu i smišljali svoje epohalne govore, dok su se naslikavali na proslavi dana grada Imotskog ili se gužvali natiskani jedan do drugoga na Sinjskoj alci, u društvu mrskog im neprijatelja Zorana Milanovića? I još su se morali praviti se da ga ne primjećuju. A koliko su tek energije potrošili na opravdavanje nesposobnog vodstva Zrakoplovno tehničkog centra i neispravnih kanadera koji uzalud čekaju remont dok je Dalmacija u plamenu. Pa treba to izdržati!

Valjda su nakon toliko uloženog napora i truda premijer i njegovi odabranici zaslužili da se dva tjedna brčkaju u moru i kuhaju punjene paprike, ko’ sav normalan svet. Pa i oni su samo ljudi. Doduše – ljetovanje smo im uglavnom platili mi, kao i prijevoz i popratno osiguranje, al’ za to smo si sami krivi. Mogli smo birati sposobnije i poštenije, pa nismo. Sad je kasno da se kajemo. Utješna vijest je da materijal za paprike Andrej uglavnom kupuje i plaća sam. Barem je tako bilo prošlih godina, što je svakako pozitivno utjecalo na njegov osobni rejting. No ipak, nakon ležerne izjave o Vladi na godišnjem odmoru, neki se genijalni HDZ-tov mag PR-a dosjetio da mu to možda i nije bilo najpametnije. Pa su brže-bolje organizirali sjednicu Vlade kako bi dokazali da su dorasli ovom dramatičnom trenutku.

I eto, čim su se vratili, onako prpošni i preplanuli, odmah su obećali da će Vlada donijeti stratešku odluku o povećanju kapaciteta LNG terminala u Omišlju na 6,1 milijardu kubnih metara plina godišnje i izgraditi drugu cijev na dionici Zlobin-Bosiljevo, što će Rvacku učiniti regionalnim energetskim hubom. Senzacionalna je to vijest, nema sumnje, ali ni jedno ni drugo ne može biti ostvareno u roku od dva mjeseca, a bogami ni dvije godine. A što ćemo do tada, osobito ove jeseni i zime, nije sasvim jasno.

Naime, iako je i slaboumnima poznato da uskoro počinje sezona grijanja koje se Europćani već sada groze i spremaju na najgore, iako gradonačelnici, župani i ostali predstavnici lokalne vlasti panično traže rješenja i vape za pomoći države, konkretnog odgovora, a ni plana nema na vidiku. Odnosno, plan je kao Jeti. Svi u Vladi o tome pričaju, ali ga nitko nije još vidio.

Što se tiče električne energije, čija nestašica također prijeti, dok cijene lete u nebo i prema najavama HEP-a letjet će još i više, a Bože moj, ni time se ministri na godišnjem nisu stigli pozabaviti. Znate kako je, vrućine su bile velike, fjaka ih je ulovila i nisu mogli baš na sve misliti, dok im je mozak bio na paši.

Treba li, uza sve navedeno, posebno podsjećati i na to da su ne samo u Europi, već i u Rvackoj, zbog nezapamćene suše rijeke presahnule, Bundeka nema, Savu se, baš kao i Dravu može prehodati, a ni Dunav ne stoji najbolje, pa mnogi stručnjaci s pravom strepe od nestašice vode. Dakle – kriza nije u nekoj dalekoj budućnosti i nema isključivo veze s ruskom najezdom na Ukrajinu i europskim sankcijama prema ruskom plinu i nafti, već i s dramatičnim klimatskim promjenama s kojima se ove godine suočavamo brutalnije nego ikada.

No da ne bismo griješili dušu Vlada se, nekoliko desetaka godina nakon ostatka Europe, dosjetila i da bi u zemlji koja ima toliko sunčanih sati kao Rvacka, trebalo poticati korištenje solarnih panela na privatnim kućama i javnim zgradama. Pa su svečano obećali da će ukinuti PDV za njihovu ugradnju. Ali! Ali naravno, tek kada to izglasa Sabor. Problem je, dakako, da se narodni zastupnici vraćaju na svoja radna mjesta tek sredinom rujna, što je za brzinsku ugradnju solara ponešto kasno. No priznat ćete, saborskim pregaocima više nego ikome treba odmor. Oni se ubiše od posla na sjednicama na kojima ih uglavnom nema, pa su zaslužili da umjesto dva tjedna, planduju dva mjeseca.

I dok veliki vođa Andrej i njegov Centralni komitet posebnim uredbama velikodušno snižavaju cijene naftnih derivata, jer bi inače gospodarstvo potpuno kolabiralo, ne pada im na pamet da, nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda Ćaći Sanaderu koji je za 10 milja eura dogovorenog mita od strane Zsolta Hernadija predao MOL-u upravljačka prava nad Inom, taj sporazum ponište. Ili možda od Mađara zatraže izručenje Hernadija Rvackoj u skladu s europskim uhidbenim nalogom. Pa da država uslijed svjetske energetske krize preuzme kontrolu nad Inom, što bi bilo dosta logično.

A čujte, znate kako je. Andrej se ne bi štel zameriti svom pajdi, mađarskom viktatoru, Viktoru Orbanu, jer mu valjda drži štangu oko nekih lobiranja za buduće pozicije unutar EU-a. Osim toga, čovjek eto, baš ljetuje na Hvaru. Gdje se ugodno druži sa Zoranom Milanovićem koji se intimno divi njegovoj čvrstoj ruci i beskompromisnoj obrani mađarskih nacionalnih interesa. Ako treba, i u suradnji s Putinom.

Uostalom, zašto se mi uopće brinemo kad nam je predsjednik Vlade, u ovim teškim i izazovnim vremenima, na mjesto ministra gospodarstva i održivog razvoja, u čijem je portfelju i energetika, posadio svog osobnog miljenika, izv.prof. dr.sc. Davora Filipovića, koji nikako nije Damir. A čije su znanje i iskustvo na tom području upravo raskošni.

Dakle – u sigurnim smo rukama. Pa kad nam izv.prof.dr.sc Filipović, koji se u tragikomičnoj kampanji za gradonačelnika Zagreba proslavio izjavom kako će u metropoli svih Rvata izgraditi tvornicu cjepiva protiv raka, obeća da će sve biti u redu i da će Vlada, samo što nije, donijeti mjere kojima će zaštititi standard svakog građanina Republike Rvacke i osigurati nam dovoljno energije, tko mu ne bi vjerovao.

Osobito nakon što je prije kojih mjesec dana izašao s inovativnim paketom preporuka za uštede energije poput onih da pedalirate bicikl ili idete pješke umjesto da se vozikate autom, gasite svjetla u sobi kada niste u njoj, ili da perete veš po noći. Nema sumnje, čovjek je duboko upućen u materiju i zna što radi. I zato, dragi Rvati, mirno spavajte. Neka Nijemci, čiji vlastodršci stvarno ne znaju uživati na godišnjem, paničare i boje se recesije, iako imaju najjače gospodarstvo u Europi. A naši će pomalo. Kud ste navalili na Plenkovića, neće kriza uteć! – rekli bi Dalmatinci.