Eh, težak je zadatak pred novom gradskom upravom u Zagrebu, koja se u najkraćem roku mora riješiti smeća – što figurativno, što doslovno. Jer rvacka metropola je u posljednjih 20 godina vladavine Mileta Bandića – što figurativno, što doslovno – pretvorena u Kraljevstvo smeća. Zato morski psi oko Tomaševića i ekipe jedva čekaju da se ovi poskliznu i dokažu kako nisu dorasli prljavim poslovima kojima su se bavili njihovi prethodnici, odnosno, da nisu sposobni prionuti raščišćavanju kloake koju su zatekli

No nije li većina odraslih stanovnika Rvacke gledala svojedobno „Sopranose“, megapopularnu seriju o pripadnicima newyorške mafije talijanskih korijena, na čelu s kraljem smeća Tonyjem Sopranom. Koliko se sjećamo, za smeće je Tony mario kao za lanjski snijeg, a puno su ga više zanimali neki drugi poslići koji su se odnosili na različite vrste kriminala, uključujući i betoniranje suparnika na morskom dnu. A pritom je, dakako, bio uredan građanin, brižan otac obitelji i pristojan susjed koji je državi redovito plaćao porez.

Očito nije slučajno da se mafiozi diljem svijeta bave smećem. I totalnim je lajbekima jasno da je to lukrativan biznis, koji ne samo što donosi goleme zarade na prodaji metala, stakla, papira i plastike, već i pruža raskošne mogućnosti za pranje golemih količina para, zarađenih tko zna kako. Osobito ako se prikupljanjem spomenutih korisnih sirovina bavi komunalno gradsko poduzeće Čistoća, a privatne tvrtke ih razvrstavaju, prodaju i ostvaruju masne profite.

Ilustracije radi, prema javnim podacima koje su sami objavili, konsolidirani prihodi grupacije C.I.O.S. specijalizirane za otpad u zadnjih 10 godina u vascelom regionu iznose gotovo dvadeset milijardi kuna, a samo u 2020. godini dosegnuli su 1,8 milijardi. Ukupna ulaganja u reciklažne centre, najmodernije tehnologije, sortirnice, kompostanu, postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada, bla bla bla, premašila su iznos od 1,4 milijarde kuna. A uz ukupno 1200 zaposlenih, hrvatske članice te grupacije prošle godine su u inozemstvo prodale sekundarnih sirovina u vrijednosti većoj od 856 milijuna.

Prava šteta da umjesto njih na sirovinama nije zarađivao Grad Zagreb, koji ima godišnji proračun od 13 milijardi kuna i mogao je bez pretjeranog odricanja posljednjih 20 godina u sve navedeno i sam uložiti. Da je bilo političke volje, kao što nije.

I kod nas se, naime, tipovi sumnjive prošlosti, koji su legalno ishodili sve dozvole i certifikate, džapaju za monopol nad zbrinjavanjem otpada u glavnom gradu svih Rvata, u čemu im je sve donedavno objeručke pomagao pokojni gradski šerif Mile Bandić. Premda je još 2001. obećao da će se samospaliti ako ne zatvori Jakuševac, sve do svoje iznenadne i šokantne smrti nije to učinio. Iako je Jakuševac u međuvremenu više puta gorio. Dok je pobunu Jakuševčana Mile gasio izdašnom nadoknadom za smrad. Dakako, na naš račun.

Ali je zato dao sve od sebe kako bi od Zagreba stvorio Kraljevstvo smeća, koje potpuno ovisi o uslugama C.I.O.S. Grupe Petra Pripuza, jer mu u suprotnom prijeti napuljski scenarij davljenja u gomilama krupnog otpada i divljih deponija koje nema tko zbrinuti. Time se više godina bavila pravosudna trakavica u aferi Agram, koja još uvijek traje. Kao što je poznato, Mile je otišao na vječna lovišta nevin i neosuđen, a smeće je ostalo, kako unutar gradskih institucija tako i izvan njih. Uostalom, bila je javna tajna da je Bandić s braćom Pripuz godinama pleo mrežu kompleksnih poslovno-privatnih odnosa, uglavnom na štetu Grada i gradskog proračuna. Poznato je i da su se u svojim intimnim razgovorima međusobno iz milja oslovljavali s „Kondore“ i „Leoparde“. „Kondor“ je bio Bandićeva šifra za Petra Pripuza, koji je pokojnika oslovljavao s „Leoparde“. No, po svemu sudeći, pokojni Mile nije bio samo njihov „tužni potrčko“, kako ga je nazivao Pripuzov kum Miroslav Kutle, već vjerojatno i skriveni poslovni partner. Zato mu i nije bilo u interesu da ikada pronađe konačno rješenje za gradsko smeće.

Dapače, bivši gradski gazda ni 470 dana nakon potresa nije želio pronaći ni lokaciju za odlagalište građevinskog otpada, koji se također počeo gomilati po ulicama, dočim je njegova pročelnica Mirka Jozić prijateljski savjetovala šefu Fonda za obnovu Damiru Vanđeliću da taj problem riješi u dogovoru s privatnom tvrtkom. Dalo se naslutiti da je i ta tvrtka u vlasništvu poštenog brata Pripuza.

Sve su to poznate činjenice o kojima su mediji odavno izvijestili javnost, a bile su ih valjda svjesne i institucije koje su se posljednjih godinu dana intenzivno bavile snimanjem tisuća sati Miletovih razgovora s brojnim krakovima svoje razgranate koruptivne hobotnice pa, eto, nisu reagirale i nisu hapsile. Zašto? Pitajte HDZ.

I eto, ne slučajno, baš je prije nekoliko tjedana istekao dvogodišnji ugovor za zbrinjavanje glomaznog otpada vrijedan sto milijuna kuna s tvrtkom CE-ZA-R, koja je dio C.I.O.S. Grupe, pa je grad ostao bez deponija. Naravno da se tijekom pustih godina Miletova mandata takav gradski deponij mogao izgraditi, dok su se za pare kojima je, na primjer, višestruko preplaćena sljemenska žičara, mogli kupiti moderna oprema i tehnologija. Ali namjera je očito bila dovesti grad pred zid i prisiliti gradske očeve i majke da automatski produže ugovor s C.I.O.S.-om, jer se nema kamo. Dok građani s pravom ispaljuju na mozak.

Sve se to u prvim danima mandata sručilo na glavu Tomislava Tomaševića, novog gradonačelnika koji se veći dio svoje aktivističke karijere borio upravo protiv smećarske mafije. Dočekao ga je i novi natječaj, raspisan krajem 2020. godine, na koji se, eto, javila i tvrtka CE-ZA-R, jer, dakako, ispunjava sve uvjete. I, gle čuda, ponudila da će besplatno zbrinjavati otpad dok natječaj ne završi. Sva sreća, ma koliko mlad i zelen bio, Tomašević uslugu nije prihvatio, iako se bez konkretnog rješenja našao u nebranom grožđu.

E, tu su ga čekali, jer upravo je na kritici takvog sustava i takvog načina upravljanja gradom i dobio izbore. I obećao da će gradska komunalna poduzeća ubuduće sama odrađivati ključne funkcije zbog kojih i postoje, umjesto da po Banditićevom receptu „outsorsaju“ sve što mogu. Zato je i poništio 100 milijuna vrijedan natječaj i dogovorio privremeno zbrinjavanje glomaznog otpada s tvrtkom Unija Nova iz Sesvetskog Kraljevca, koja je, doduše, lani sudjelovala u natječaju za biootpad s tvrtkom CE-ZA-R. Dakle, od veza s Pripuzom ne možeš pobjeći ma koliko se trudio.

Ali nisu ga čekali samo Miletovi povlašteni kooperanti ni politički neprijatelji iz HDZ-ta i krajnje desnice. Teško se oteti dojmu da ga je čekao i SDP, koji, doduše, nema nekih pametnih prijedloga na tu temu, ali se ipak teško miri s ulogom junior partnera u gradskoj vlasti. Čak se i iz SDP-a izbačeni Gordan Maras, koji i dalje želi postati šef zagrebačke organizacije, prijetio kako njegova stranka neće biti pudlica Tomislava Tomaševića i njegove platforme Možemo!

Kao što je najavljeno, privremeno rješenje u Sesvetskom Kraljevcu trebalo bi trajati 75 dana, dok Grad ne nabavi dvije drobilice za otpad. Ovo posljednje izazvalo je salve ironičnih javnih komentara iz C.I.O.S. Grupe, kojoj navodno zagrebačko smeće donosi tek jedan posto prihoda. Pitanje je samo zašto se onda toliko žile da zadrže monopol. U svojoj nadmenoj zlobi čak su i ponudili posao novom gradonačelniku: „Ako se njegovo rješenje pokaže dobrim, zaposlit ćemo ga kao konzultanta za problematiku gospodarenja otpadom.“

Ukratko, Tomislav Tomašević i njegova ekipa našli su se na putu opasnim momcima, a nadajmo se da su toga svjesne i famozne pravosudne institucije i represivni aparat, poznati po tome što reagiraju onda kada glavni akteri više nisu na političkoj sceni, odnosno, u slučaju Mileta Banditića, post mortem. Zna se da mnoge države imaju mafiju, ali ipak rijetko gdje mafija ima državu. Ako to žele spriječiti, mogli bi se Kraljevstvom smeća jednom pozabaviti dok ne bude prekasno.