Cijela menažerija, životinjsko carstvo i filmski monstrumi spominjani su prošloga tjedna u međusobnoj paljbi predsjednika Republike i predsjednika Vlade na temu afere JANAF, koja je razotkrila sav svinjac koji vlada unutar represivnog sustava.

„Loviš King Konga, a upucaš kokoš! I preskočiš lava! Zašto? Koga si čekao?“ pjenio se Milanović zbog propusta nadležnih da uhapse Krešimira Peteka in flagranti s vrećicom u kojoj je navodno bilo 1,9 milijuna kuna mita za direktora JANAF-a Dragana Kovačevića. I tako se domognu onoga što se zove corpus delicti, umjesto da sljedećih 10 mjeseci troše novac poreznih obveznika na navodno pecanje većih riba. Da bi se u mrežu ulovili gradonačelnici Velike Gorice i Nove Gradiške. Bez čvrstih dokaza, uz mutna obećanja o mitu. Ne’š ti uspjeha!

Tko je kokoš, tko lav, a tko su King Kong, jednorog, magarci i tri reptila iz Zokinih dosjetki, pitao se puk vulgaris naviknut na cirkus u koji se pretvorila dnevna politika zaokupljena banalnim detaljima i međusobnim podmetanjem klipova umjesto bitnim. A bitna je sistemska korupcija koja caruje Rvackom posljednjih trideset godina, kao i maestralna nedjelotvornost službi koje bi se trebale baviti otkrivanjem i kažnjavanjem iste. Sve ostalo je folklor.

Na tom tragu, baš su se spektakularno izvrijeđali Bahat i Bahatiji – Zoka i Andrej, koji tvrdi da pojma ni o čemu nije imao jer se on i njegovi suradnici drže zakona. Da čovjek pukne od smijeha. To da premijer nema blage veze o istragama važnim, između ostalog, za nacionalnu sigurnost i gospodarstvo, pa treći put na čelo jednog od najvažnijih javnih poduzeća imenuje čovjeka pod mjerama, doista pokazuje da ili je namagarčen ili ne govori istinu. U tome se, teška srca, moramo složiti s visprenim predsjednikom Milanovićem, kojeg je ovoga tjedna baš krenulo. Zoranizmi su pljuštali u skladu s njegovim čuvenim karakterom, koji nije promijenio iako je promijenio brdo na kojem stoluje: „Mi sad imamo premijera koji ništa ne zna. Martin u Bruxelles, Martin iz Bruxellesa. S cugom v Zagreb, s cugom vun! Apsurdno je da ne zna’’, siktao je Zoka, uz preporuku da Plenkoviću daju kocku šećera kad se drugi put uzbudi i uspuše na „haklu“. Kao što se uspuhao nakon što je posprdno prokomentirao Milanovićeve napade na Vladu, DORH, USKOK, policiju, Davora Božinovića, Ranka Ostojića i suca Ivana Turudića, koji je također dokoličario uz pićence i tamburaše u Slovenskoj 9.

No ako je premijeru bila namjera dokazati da nema nevinih i da su svi, bez obzira na stranačku iskaznicu, skloni korupciji, onda je u tome maestralno poentirao. Možda mu zato i ne smeta što, kao i u svakoj spektakularnoj aferi dosad, podaci iz istrage, transkripti razgovora i sočni detalji cure u javnost bez kontrole. Pa se, eto, doznalo da je u 12 godina šefovanja JANAF-om sposobni Kovačević, kojeg su na tu poziciju kao premijeri imenovali prvo Milanović, a onda Plenković, stekao nemali broj nekretnina i pokretnina – od više stanova i vile s bazenom, do otprilike milijun eura zasad nepoznata porijekla, pronađenog u automobilu njegova poslovnog partnera i prijatelja. Treba li posebno spomenuti i crnu mramornu grobnicu u Aleji velikana na Mirogoju – do koje se inače dolazi zaslugama, a ne keširanjem četvrt milijuna kuna – kao tragikomični dodatak impresivnoj imovinskoj kartici uspješnog političkog poduzetnika iz redova HNS-a.

Vjerojatno je upravo to najviše narajcalo premijera, koji bombastično najavljuje još jednu senzacionalnu Strategiju borbe protiv korupcije. Ide mu na ruku i činjenica da su veliki dečki iz raznih političkih opcija bili uključeni u opskurna druženja u famoznom neregistriranom Klubu Slavonaca, a koji su navodno često posjećivale i uvozne kurve, pardon, eskort dame. Iako mu, ruku na srce, nije drago što su se u prostoru opremljenom brojačem novca, po vlastitom priznanju, druškali i neki njegovi ministri – Aladrović, Oleg Butković i Tomislav Ćorić, pa čak i Damir Krstičević. Odnosno, jednorog i tri reptila, kako je izjavio Milanović, ne bi li nadahnuto opravdao svoj boravak u navedenom prostoru dok su svi lokali bili zatvoreni zbog epidemije covida-19: „Što mislite, da je Plenković u to vrijeme išao doma moliti Očenaš?“ pitao se cinično predsjednik Republike.

Molio Očenaše ili ne, Plenković u svemu ispada pravi svetac – pere ruke i pušta famozne neovisne institucije da rade svoj posao. Istovremeno ga neizmjerno veseli činjenica da je Zoka predmet sprdnje po društvenim mrežama zato što je, navodno, u Slovensku 9 skoknuo po spizu od prijatelja, da se ne baci. Šparni naš predsjednik Republike, brinuo se da ne ostane gladan! I to baš u doba lockdowna. Kud baš tamo?

Kakva zabava za ubogu rvacku javnost, umornu od prepucavanja političara i afera koje jedna drugu sustižu, dakako, bez sudskog epiloga. Oni koji ostaju bez posla i svoje mukom zarađene crkavice, izgladnjeli penzioneri, beznadna i nezaposlena mladež, potplaćeni profesori i intelektualci, mogu se samo ispovraćati na ono što je odavno postala rvacka stvarnost koja više nikoga ne iznenađuje. Još od neumrlog Franje – koji je dan prije stupanja na snagu Zakona o zabrani prodaje državnih vila kupio neotkupljivo, to jest nacionaliziranu židovsku vilu u Nazorovoj, dok su mu sin, kći i unučad preko noći postali čudesno uspješni poduzetnici – preko Kutline privatizacije svega i svačega, do Ćaće Sanadera, afere Fimi media i netransparentnih poslića s Hernadyjem oko Ine, Nadana Vidoševića i njegovih polarnih medvjeda ili Gazde Todorića i propalog Agrokorova carstva – uvijek isto. Budući da su oguglali na korupciju i pomirili se s činjenicom da je neiskorjenjiva, rvacki kmetovi, navikli na to da ih stoljećima guli neki Franjo Tahi, ne dižu bunu, ne izlaze na ulice, ne bune se, ne traže smjene ministara ili ostavku Vlade.

Umjesto toga ostrašćeni Rvatine, imuni na pljačku državne imovine, korumpirane lokalne šerife i namještanje natječaja, prosvjeduju protiv instalacije crvene zvijezde petokrake na riječkom neboderu u sklopu programa Europske prijestolnice kulture. Više od otimačine i bijednog života razjarilo ih je umjetničko djelo Nemanje Cvijanovića, u spomen na 2800 poginulih partizana i antifašista u bitci za Rijeku, zahvaljujući kojoj je Rijeka danas dio Hrvatske. Isto kao i Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar, Dalmacija i otoci koje je veliki poglavnik Ante Pavelić od silnog domoljublja prodao Italiji.

I tako, šamar lijevo – šamar desno, a Krešimir Petek, gubernator Ivanić Grada koji je bio i povod za istragu jer je, po svemu sudeći, masno potplaćivao lokalne i državne moćnike ne bi li dobivao milijunske poslove s državom, ostao je nekako u drugom planu. Tko zna, možda je to nekome i bio cilj?

Odnos DORH-a, USKOK-a, pravosuđa i obnašatelja vlasti, tko je znao a tko nije znao za mjere, tko je nervozan a tko zaražen bjesnoćom, tko je bio a tko nije u Slovenskoj 9, u „muzeju korupcije“ sada već smijenjenog Kovačevića – te su teme potpuno zasjenile unutarstranačke izbore u SDP-u, koji malo koga uzbuđuju. Između ostalog i zato što nitko od kandidata, pa ni Peđa Grbin i Željko Kolar koji su se domogli drugog kruga, ne ostavlja dojam da bi se na mjestu predsjednika vlade znao bolje postaviti u navedenoj situaciji, a ne bi imali ni toliko mašte da mogu konkurirati međusobnom gađenju Plenkovića i Milanovića. I nijedan od njih nije King Kong. Ipak, jedno je sigurno. Ni Grbin ni Kolar nisu bili među odabranima u Slovenskoj 9. Hoće li im to pomoći ili odmoći na sljedećim lokalnim i parlamentarnim izborima, teško je procijeniti jer Rvati poslovično vole grešnike. Jedan takav je na čelu Zagreba već 20 godina.

A sarkastična isprika građanima, ministrima i predsjedniku Vlade kojeg je Zoka nakon svega pozvao na razgovor, samo je dolila ulje na vatru. Tko je u cijeloj priči ispao magarac, jesu li namagarčeni ministri, predstavnici vlasti ili narod koji bespomoćno njače u kaljuži koja se naziva pravnom državom, živući neće saznati. S obzirom na sporost pravosuđa, bit će opet: izio vuk magare!