Uh, majku mu, baš nezgodno! One-Man-Show velikog vođe Plen-Ki-Muna na summitu Ukrajina-Jugoistočna Europa u Dubrovniku, gdje je bio domaćin ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, ukrao je četnik-početnik, srpski vožd Aleksandar Vučić-Vučko koji se ukazao u zadnji tren. I, ne lezi vraže, iskoristio priliku da pljune na Plenkijevu tezu kako je Dubrovnik bio žrtva srpske agresije na Hrvatsku jer to “Srbija vidi sto posto drugačije”.

Normalno, kad je po Vučkovu mišljenju Dubrovnik ionako ‘’vekovni’’ srpski teritorij. Baš kao što su Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica unutar srpske zemlje, kako je lijepo objasnio u svom čuvenom govoru u Glini 1995., gdje je nastupao kao Šešeljev potrčko i zagovaratelj Velike Srbije.

U skladu s onom da vuk dlaku mijenja, a ćud nikada, Vučko je malo promijenio retoriku za potrebe Bruxellesa, gdje se, u statusu pridruženog člana Europskih pučana, kojima pripada i sestrinski HDZ, prodaje kao proeuropćanski lider Zapadnog Balkana, no ćud i mišljenje, kao što smo imali prilike čuti, nije ni za pedalj. Pa što bi se onda ispričavao Hrvatima, kad je uvjeren da velikosrpske agresije na Hrvatsku nikada nije ni bilo jer su samo uzimali svoje?

Baš kao što niti njegova odanost prema Putinu Groznom nije izblijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu. Pa zato u famoznu Deklaraciju s dubrovačkog summita i nije ušla rečenica o nametanju sankcija Rusiji. A jok! Zahvaljujući licemjerju Europske unije i Andreja Plenkovića, koji trpe Vučka takvog kakav jest, iako sjedi na dva stolca između Moskve i Bruxellesa, taj je dio izbačen. Jer bolje je Vučka, barem teoretski, imati na svojoj strani, nego na onoj drugoj. I kakve sad veze imaju s tim njegova trabunjanja o povijesti rata u ‘’regionu’’, ili možda gaženje demokracije, zatiranje medijskih sloboda i vladavine prava u Srbiji?

Dakle, Vučka trpe, ali ne i Zorana Milanovića koji je odbio potpisati odluku o sudjelovanju hrvatskih časnika u NATO-ovoj misiji potpore Ukrajini u Njemačkoj, uz obrazloženje kako je to direktno uplitanje NATO-a u rat s Rusijom i dovođenje u opasnost Hrvatske. Za što, ruku na srce, nema dokaza. No sada bi za takvu odluku Vlade trebalo skupiti dvije trećine glasova u Saboru, što se neće dogoditi, zbog čega premijer kipti od pravednog bijesa. I proziva lijevu i desnu koaliciju za sramoćenje vlastite države.

Jer, naime, kako reče A.P., oni bezglavo slijede Zokija koji nas želi svrstati uz Rusiju, Bjelorusiju i Srbiju dok, samo zahvaljujući Vladi i njenoj politici, Rvacka nije izolirana, kao što je izoliran Milanović. Koji je, ‘’by the way’’, tako izoliran, u isto vrijeme s predsjednicima Bugarske, Estonije, Grčke, Italije, Latvije, Mađarske, Slovačke i Slovenije boravio na sastanku skupine Arraiolos u Krakowu, gdje mu je domaćin bio poljski predsjednik.

U cijeloj priči najzanimljivija je pozicija Domovinskog pokreta koji se našao u nebranom grožđu. To je tako kad uđeš u kurvanjski politički brak iz računa, pa moraš pogaziti sve na čemu si gradio svoju ultradesnu nacionalističku platformu. Zato je Tomislav Josić, bivši šatoraš i predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, poznat po čekićanju ploča ispisanih ćirilicom u Vukovaru, morao progutati govno. Jedino što mu je preostalo bilo je da odlučno izjavi kako on nikada ne bi zvao Vučića u Dubrovnik. Al’, eto, nitko ga nije ništa pitao. Baš čudno, a na vlasti je, s HDZ-tom.

Doduše, sve se to o Vučku znalo oduvijek i moglo očekivati, no zbog viših ciljeva, to jest deklarativne podrške zemalja jugoistočne Europe Ukrajini, u čemu prednjači pravednik A.P., doajen među Europskim pučanima, Vučko je na summit pozvan, a hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović nije. Zašto? Pa zato, kako je promptno objasnio jedan od Plenkijevih najodanijih trbuhozboraca, Gordan Grlić Radman, jer bi svojim prisustvom „pokvario vrijednosti za koje se summit zalagao“.

Reče čovjek koji je, par mjeseci prije ruske invazije na Ukrajinu, otkrio toplu poetsku dušu svog ruskog kolege Sergeja Lavrova kojem je bio domaćin u Hrvatskoj. „Naš susret smo počeli tako što sam čitao Sergeju rusku poeziju na ruskom“, ponosno je tada objasnio najveći pjesnik među svjetskim ministrima od vanjskih stvari. Ako vam nije jasno, on je koristio poeziju u diplomatske svrhe, kako bi odvratio Putina od agresije. Kakav strateg!

„Niti ga se zvalo, niti je pokazao inicijativu da dolazi“, tako je izostanak formalne pozivnice predsjedniku Republike u Dubrovnik komentirao samouvjereni gazda Vlade i HDZ-ta, A.P.. S druge strane, da je pozivnica stigla, Šaka s Pantovčaka kaže da bi se vjerojatno dogovorili da ne dođe. Ali eto, pozivnicu mu nije poslalo, pa se nisu mogli ni dogovoriti.

U žaru obrane lika i djela velikog vođe Plen-Ki-Muna, bivši splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara se zaletio i skoro izazvao ozbiljan diplomatski skandal izjavivši da Milanović nije pozvan jer je tako izričito tražio ukrajinski predsjednik Zelenski. A onda je uslijedilo blijedo objašnjenje ministra Božinovića kako na summitima, a ovo je već treći u ovakvom formatu, uvijek sudjeluje tek jedan predstavnik svake države. To je normalno rvacki premijer osobno, kao osvjedočeni prijatelj Ukrajine. Dok je Zoki međunarodno prepoznati rusofil, točnije putinofil.

Što misli Volodimir Zelenski, nismo saznali, jer ga o tome nitko ništa nije ni pitao. Uostalom, čovjek je došao u Dubrovnik kumiti i moliti za podršku svojoj napaćenoj zemlji koja se gotovo tri godine junački odupire brutalnom napadu višestruko snažnijeg agresora, što je bio i glavni cilj njegove 36-satne turneje po europskim prijestolnicama, gdje predstavlja svoj plan pobjede. Nakon Dubrovnika, bio je kod Pape u Rimu, a nakon toga u Berlinu, Londonu, Parizu i sjedištu NATO-a u Bruxellesu, pokušavajući iskamčiti dodatnu vojnu pomoć prije predsjedničkih izbora u SAD-u. Jer ako nekim nesretnim slučajem Trump pobijedi, piši kući propalo je!

Ali vratimo se mi u Dubrovnik, gdje je valjda Zelenski trebao biti glavna zvijezda, no umjesto njega u centru pažnje našao se srpski vožd i predizborna predsjednička kampanja u Rvata, u koju su se spremno uključili svi Plenkijevi pobočnici. Naravno, nakon blama s Vučkom, odmah se krenulo u kontrolu štete pa su i ostali viđeniji vojnici vladajuće partije dobili zadatak da popeglaju stvar u javnosti. A onda se otišlo i korak dalje.

Vanjskoposlovni Gordan Grlić Radman preuzeo je na svoja snažna pleća težak zadatak da glupom narodu u 48-minutnom dozlaboga dosadnom obraćanju objasni kako je između Zokija i Vučka, zapravo Zoki ‘’bad gay’’, koji širi rusku propagandu, a tko zna, možda je i na Putinovu platnom spisku pa mu kešira rublje za kampanju, plakate i skupove. Koji mu, ‘’by the way’’, ne trebaju jer je aktualni predsjednik, pa ionako jezdi Rvackom.

Ni Draganu Primorcu, nezavisnom predsjedničkom kandidatu kojeg podržavaju vladajući, nije bilo lako. Zato je vješto izmigoljio u odgovoru na pitanje što misli o dolasku Vučića u Dubrovnik, iskoristivši priliku da svog protukandidata Zorana Milanovića optuži za svrstavanje na stranu Rusije i ponašanje suprotno od svih saveznika, dok se dokazi o tome skupljaju. Kako originalno.

Na to se nadovezao i dubrovački gradonačelnik Mato Franković koji inače nije u nekoj ljubavi s A.P.-om , ali je morao ispuniti naređenja magova HDZ-tova PR-a, iako nije djelovao previše uvjeren u ono što je izvalio: „Odgovorno tvrdimo da postoje vrlo jasne indicije da kampanju Zorana Milanovića financiraju Rusija i ruski kapital.“ Hm?

Teške su to optužbe, a dokaza nigdje. Kao što, doduše, ni Zoki nema dokaza da bi hrvatski časnici iz Wiesbadena bili poslani u Ukrajinu da se tamo bore. No dokaza da je Vučko Putinov miljenik kojeg poziva u Kremlj, dodjeljuje mu ordenje i čestita na izbornim pobjedama, dok Srbija trguje s Rusijom, ima koliko hoćeš.

Zato je valjda i bio pozvan u Dubrovnik, a Zoki nije.

Al’ rvacki narod nije baš toliko glup da proguta HDZ-tove tvrdnje kako je predsjednik Republike Hrvatske Putinov plaćenik, dok im je Vučko u Dubrovniku ukrao šou. Koliko god neobuzdan i nedosljedan bio, što je više njihovih obmana i laži, to im je Zoki miliji i draži.