Eh, te brojke su vražja stvar! Radilo se o kilama, centimetrima, plaći, penziji – obično se svi šokiraju kada vide crno na bijelom kakvo je stvarno stanje stvari. Tako je i s posljednjim popisom stanovništva, na koji smo skoro i zaboravili s obzirom na to da je Državnom zavodu za statistiku trebalo gotovo godinu dana da objavi rezultate senzacionalnog prvog digitalnog popisivanja, koje je štekalo od samog početka.

„Jen dva, jen dva tri, idemo se zbrojiti!“ tako je zvučala promotivna pjesmica koja je 2021. pozivala građane Rvacke da se popišu. Rastezalo se to popisivanje, trajalo mjesecima, pa je bila korona, pa je ko za vraga krepala aplikacija Državnog zavoda za statistiku i mnogi su se popisivači našli u nebranom grožđu.

Nije ni čudo da su rezultati objavljeni dosta sramežljivo, tek na službenim stranicama spomenutog zavoda, bez neke pretjerane pompe, jer to što pokazuju rijetko koga je moglo razveseliti. Osim Ivana Penave, gradonačelnika Vukovara, kojeg je naprosto razgalila vijest da Srba u Vukovaru konačno ima manje od 30 posto, točnije, 29,73 posto, pa zbog toga gube pravo na dvojezičnost, odnosno ćirilicu. Umjesto da užasava činjenica da u Vukovaru, kao i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji, ima 20 posto manje stanovnika nego prije deset godina, Penava je izvan sebe od sreće što je konačno došao na svoje. Pa neće više morati glumiti tolerantnost i multikulturalnost u gradu u kojem srpskoj manjini nedostaje 0,3 posto stanovnika da ostvari svoja ustavna prava. Kako li se to samo lijepo posložilo! Što bi se reklo, svaka budala ima svoje veselje.

Iako je Vukovarsko-srijemska županija rekorder po padu broja stanovnika, ni u ostatku Rvacke nije ništa bolje. Točnije, ima nas mizernih 3.871.833, što znači da je Lijepa Njihova u odnosu na popis iz 2011. izgubila 413.056 ljudi, odnosno da nas je 9,64 posto manje. A u odnosu na 1991., kada je na popisu bilo 4.784.265 živih duša, fali nas gotovo milijun. Eto, to je nama naša borba dala. Čudo jedno kako su se u mrskoj Jugoslaviji ljudi množili, dok je iz neovisne nam i demokratske u posljednjih deset godina glavom bez obzira u inozemstvo pobjeglo, brat bratu, preko 200 tisuća ljudi, a svake godine broj umrlih sve više premašuje broj rođenih.

Popis je pokazao i mnoge druge poražavajuće brojke, no ništa nije toliko uzbudilo vladajuće strukture i rvacki kler kao činjenica da je broj katolika pao. Istina, i tu je bilo petljanja, pa nije bilo sasvim jasno je li 78,97 posto konačna brojka, ali to je svakako pad u odnosu na 86 posto, koliko ih je bilo prije deset godina. Konkretno, to znači da je pripadnika Katoličke Crkve 639.408 manje, pa je Bozanić u banani. Doduše, manje je i pravoslavaca i muslimana, što nikoga previše ne brine, ali je zato postotak onih koji su imali muda priznati da su ateisti porastao na nevjerojatnih pet posto.

Zamislite kakav je to udarac za Autokefalnu Crkvu u Rvata i vladajuću stranku, koja računa na to da su njeni birači uzoriti katolici čistih krvnih zrnaca, kojima se političke poruke uoči lokalnih, parlamentarnih i predsjedničkih izbora šalju s oltara.

Posebno se uzbudio načelnik Zmijavaca Mijo Šuto – dakako, iz HDZ-ta – jer prema najnovijem Popisu u njegovu bogobojaznom mjestu ima tek 35,79 posto katolika, u odnosu na 98 posto koliko ih je bilo prije deset godina. Nečuveno! Odmah je brižni i državotvorni HRT poslao tamo televizijsku ekipu da intervjuira lokalnog svećenika, koji se kleo da je crkva punija nego ikad. Dakle, nisu Zmijavčani prestali vjerovati, već su krivi popisivači i idiotski upitnici, što je, složit ćete se, izuzetno bitna vijest za sve televizijske pretplatnike.

No čak i da je sve to točno i da se narod nije najbolje snašao s pitanjima o vjeroispovijesti i pripadnosti Crkvi pa su se deklarirali kao kršćani, čemu takva halabuka u navodno sekularnoj državi u kojoj prije 30 godina nije bilo ni 30 posto katolika? A možda ni toliko. Odnosno, ako ih je i bilo, nisu se baš željeli izjašnjavati jer nije bilo oportuno. Znate kako je. Ako ste željeli napredovati u karijeri, a Bože moj, učlanili ste se u Komunističku partiju pa nije bilo zgodno da vas drugovi primijete u crkvi. Iako vam to baš nitko nije branio.

Budući da imam dovoljno godina, svakome od onih koji tvrde da se u crkvu za vrijeme pokojne države nije smjelo ići, da je bilo zabranjeno slaviti Božiće i Uskrse, kuhati bakalar, farbati jaja, pohoditi vjeronauk, pjevati na ponoćkama ili kititi bor, mogu hladno reći da laže ko pas. Jer sve smo to radili zbog građanske tradicije, koja nikada nije zamrla. Barem kod onih koji se nisu dodvoravali vlasti.

No nakon promjene režima i dolaska neumrlog predsjednika Franje i njegove stranke opasnih namjera na čelo države – dakako, uz blagoslov Crkve – naglo je porastao broj katolika, zlu ne trebalo. Ukratko, oportunizmu u Rvata nikad kraja. Kakav prilagodljiv i licemjeran narod!

Pa gdje ste bili, dragi katolici, dok je stranka koja se poziva na kršćanski moral nesmiljeno grabila društveno vlasništvo, kriminalno privatizirala pola države i potaracala tvornice, hotele, Inu, ukratko – cjelokupno gospodarstvo, gore nego što su ga potaracali Slobodan Milošević i njegovi četnici? Što se niste, u ime Boga i Deset božjih zapovijedi – od kojih je jedna od najvažnijih: ne ukradi! – pobunili protiv takve prakse i pljačke na najvišim razinama, koja nas je i dovela tu gdje jesmo. Među najkorumpiranije i najsiromašnije zemlje članice Europske unije, u kojoj narod najmanje vjeruje u institucije, osobito pravosuđe. Al’ važno da vjeruje u Boga.

Suvišno je ponovo spominjati kako je najveći postotak bivših komunjara početkom devedesetih prešao ravno u HDZ i od zakletih se ateista pretvorio u agresivne praktične vjernike, koji su pod hitno završili ubrzane tečaje vjeronauka i potajno se krstili u zrelim godinama. A neki i ponovo vjenčavali.

Prvi među njima bio je upravo neumrli Franjo, komunistički komesar i Titov general čija djeca su rođena u Beogradu, gdje sasvim sigurno nisu primila svete sakramente krštenja u Katoličkoj Crkvi. Legenda kaže da su Franju savjetnici od posebnog povjerenja učili kako se prekrstiti i ponašati na misama, jer je čovjek zaboravio na te stvari u svojoj višedesetljetnoj partijskoj i vojnoj karijeri. Da bi se onda u poznoj dobi, osim s ustaškom emigracijom u Kanadi, slizao i s Vatikanom i zbog sitnosopstveničkih i inih, navodno državnih interesa, godine 1997. potpisao vatikanske sporazume kakve nema nijedna europska država i kojih se do danas nismo uspjeli riješiti.

Da ne griješimo dušu, nekako nam se čini da je među novokomponovanim vjernicima i gazda Vlade i HDZ-ta Andrej Plenković, bivši komunistički gojenac, kako mu tepa njegov ljuti protivnik s drugog brda Zoran Milanović, također komunistički gojenac. A koji se, pored svih svojih mana, ipak nije naglo preobratio u lizača oltara.

Treba li posebno spominjati i da su najgrlatiji vjernici među HDZ-tovcima, s najdebljim križinama na vratu, upravo oni koji su se čudesno obogatili u jednako čudesno kratkom vremenu, baš kao i njihovi rodijaci, valjda uz pomoć Majke Božje i Duha Presvetoga. Kao i da se u obiteljske vrijednosti najviše kunu uzoriti vojnici partije s nekoliko brakova iza sebe ili pak dokazani preljubnici koji su zakonite supruge pred Bogom zamijenili mlađim modelom ljubavnica i posijali novu generaciju djece.

No sad kad smo se konačno zbrojili, možemo konstatirati da i nije sve tako crno! Iako smo u deset godina izgubili skoro pola milijuna ljudi, HDZ-tovce zacijelo veseli podatak da smo etnički gotovo potpuno monolitni. Samo da je živ, predsjednik Tuđman, koji je svojedobno urlao kako je sretan što mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja, bio bi naprosto oduševljen! Jer u državi koja izumire živi senzacionalnih 91,63 posto čistih Rvata. Nema veze što ćemo uskoro nestati, važno je da smo se riješili manjina! A postotak katolika ispravit će Državni zavod za statistiku. Zna se kako se to radi.