‘Ovdje možete naći izdajnike hrvatskog naroda, molimo Vas pretražite ili unesite podatke koji nedostaju, da ih MI, NAROD možemo pronaći i suditi im po Božjem i Prirodnom zakonu, Hvala Vam svima, Slobodnim Ljudima!” Tako glasi prezentacija stranice „Hrvatski izdajnici“, čiji je logo zlokobna omča za vješanje i koja je lansirana u cyberspace 19. studenoga s domenom registriranom u Rusiji. A izdajnici su, dakako, svi koji se u borbi protiv epidemije zalažu za covid-potvrde i cijepljenje.

Eh, da se slučajno bahati premijer Plenković nije našao na popisu hrvatskih izdajnika, s hrpom svojih ministara i članova Nacionalnog stožera civilne zaštite – od Davora Božinovića preko Krunoslava Capaka do Alemke Markotić i Vilija Beroša – tko zna bi li DORH, SOA i policija provodili izvide “u cilju utvrđivanja elemenata kaznenog djela za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti”.

Jer javnih poziva na linč nepodobnih bilo je u posljednjih nekoliko desetljeća sijaset, još od mračnih devedesetih – kada, doduše, društvene mreže nisu postojale pa nisu ni mogle doprijeti do tako širokih masa. Umjesto njih činili su to državotvorni mediji i opskurni tjednici financirani iz još opskurnijih izvora. Razlika je u tome što su tadašnje potjernice raspisivane u korist vladajućeg HDZ-ta, dok se ove suvremene okreću protiv njih samih.

Što je logična posljedica sustavnog nedjelovanja i toleriranja govora mržnje prema drugima i drugačijima, prema pripadnicima nacionalnih, seksualnih i svih ostalih manjina, prema migrantima i predstavnicima opozicije, prema antifašistima i protivnicima zabrane abortusa, što je anemični Andrej sve donedavno mirno puštao, praveći se slijep i gluh. Ali sada kad su on i njegova kamarila postali meta, mam se druga slika kaže.

To što se na listi našlo šaroliko društvo – od Ive Sanadera, Jadranke Kosor, i Miroslava Škore do predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka, znanstvenika Ivana Đikića, pulmologa Velimira Sriće, bivšeg predsjednika Republike Stipe Mesića ili aktualnog Zorana Milanovića – vladajuću stranku, a ni sigurnosne službe inače ne bi previše smetalo. Dapače, vjerojatno bi se naslađivali mukom i nelagodom prozvanih izdajnika. Ovako ih je stranica koja poziva rvacke rodoljube da unesu „njihova imena i imena bliskih srodnika, adrese (kuće, vikendice, imanja), brojeve telefona, e-mailove, sve što znate ili ste spremni podijeliti s Hrvatskim Narodom”, ipak malo uzbunila.

Nemalo iznenađen i uvređen činjenicom da je i sam među nominiranima, bio je Gazda s Pantovčaka, koji je u posljednje vrijeme činio sve kako bi se svidio protivnicima covid-potvrda. Em je dao podršku Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i njenom pozivu na pravo izbora, em je s puno razumijevanja popratio demonstracije za slobodu necijepljenja na Trgu Josipa bana i odmahnuo rukom na nasilje prosvjednika prema novinarima. Dapače, izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojima bi se, kao i u većini civiliziranih zemalja, trebalo regulirati covid-potvrde, nazvao je zulumom i smiješnom devijacijom, uz prijetnju da će eventualne inspektore koji dođu kontrolirati njegov Ured dočekati s vojskom. I otkud on sad na popisu rvackih izdajnika kada se toliko trudio da ne bude? A dao je sve od sebe da se dodvori desničarskim jastrebovima, Mostovim radikalima i Željki Markić. Kako to da ga nisu prepoznali kao jednog od svojih? Baš čudno.

Naime, kao što se neki od nas dobro sjećaju, u doba Tuđmanova autokratskog režima najčešće su na sličnim popisima bila imena mrskih jugonostalgičara, srbofila, bivših komunjara, zelenih, žutih, crvenih i crnih vragova, prodanih za Judine škude. Bili su to mahom građanski aktivisti, novinari, nezavisni intelektualci i, dakako, predstavnici ljevice i opozicije. Javni linč protiv takvih poticao je osobno neumrli predsjednik Franjo, a njegovi egzekutori prozivali su s rvacke katedrale duha ljude imenom i prezimenom i doslovce im crtali mete na čela.

Slična praksa nastavila se desetljećima, a posljedica toga bila je da su brojni kolege, poput Dušana Miljuša ili Drage Hedla, brutalno pretučeni zbog onoga što su pisali. Uostalom, još prije nekoliko tjedana upravo je Dragi Hedlu prilikom privođenja Gabrijele Žalac nimalo suptilno prijetio njezin zakoniti suprug. Je li ga uhapsilo? Nije.

Kada je Milorad Pupovac u svom pismu tadašnjoj predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović upozorio na atmosferu netolerancije, zbog čega je “više javnih osoba, novinara, glumaca, režisera, vjerskih vođa, političara i aktivista za ljudska prava doživjelo prijetnje i izljeve govora mržnje”, ona je mrtva-ladna konstatirala da mnogi od njih svojim djelovanjem provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, pa bi im bilo pametnije paziti što pišu.

Ili da se prisjetimo najnovijeg slučaja Borisa Dežulovića koji je, nakon kolumne naslovljene “Jebo vas Vukovar” u kojoj kritizira lešinarenje vlasti nad gradom-herojem, primio stotine najgorih uvreda i prijetnji pravih Rvatina. Je li itko od njih pronađen? Naravno da nije.

No kada se radi o Andrejevoj koži i koži njegovih najbližih odabranika, ne samo zbog liste hrvatskih izdajnika, već i zbog antivakserskih demonstracija „za slobodu“, e onda represivni sustav djeluje efikasno. Točnije, provodi se spektakularna akcija krim-policije u pet gradova i zbog javnog poticanja na terorizam privodi se organizatore sve u šesnaest.

Da se razumijemo, sasvim sigurno je riječ o opasnoj manipulaciji neukim pukom koji se protivi covid-potvrdama i ekstremističkoj zloupotrebi dezinformacija o cijepljenju i pandemiji. Što se zatim preusmjerava u nasilje protiv neistomišljenika, uz pozive na pohod na Zagreb. To je bilo zorno prikazano prilikom postrojavanja dviju tisuća napaljenih crnokošuljaša na Trgu Josipa bana, spremnih da brane društvo od stožerokracije. I sasvim sigurno da članovi udruge Pravednik – Marko Francišković, vlasnik podebljeg policijskog i psihijatarskog dosjea, kao i Natko Kovačević i njima slični – ne trebaju biti mesije u javnom prostoru i sudjelovati u organiziranju paravojski koje će rušiti ustavni poredak. I da zbog toga trebaju snositi odgovornost. Pitanje je samo zašto takve i prije nisu hapsili.

I kako nam je samo uspjelo da takvi samozvani gurui uspješno zaluđuju mase i imaju tisuće sljedbenika spremnih postati hranitelji, iscjelitelji i vitezovi, kao dio obrambenog lanca protiv zdravstvenog sustava i institucija kao takvih? Nije ni čudo da su na valu protupandemijskog ludila zajahali i smjerni članovi Domovinskog pokreta, Hrvatski suverenisti, kao i mostovljani koji upravo skupljaju potpise za referendum protiv covid-potvrda i Vlade.

Problem je u tome što su se bujanci i slični huškači oteli kontroli, a njihove usluge, kojima su se obligatno koristili HDZ-tovi dužnosnici, uključujući i bivšu predsjednicu Republike Kolindu Nacionale, sada su preuzeli opasni momci s ekstremne desnice. Oni su uvijek visoko motivirani i odlično organizirani, što je Plenkiju puno veća opasnost od onih slijeva. Koji su i inače rasuti teret.

Pitanje je i što je radila famozna Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti na čelu s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom, koja je točno prije godinu dana, nakon terorističkog napada nesretnog mladića ispranog mozga Danijela Bezuka na Markov trg, dobila zadatak predložiti mjere za sprečavanje radikalizacije.

I što je u međuvremenu napravio premijer, koji se tom prilikom usrao u gaće jer je shvatio da je možda upravo on bio meta, pa je priznavši da Hrvatska ima ozbiljan problem s ekstremizmom, nadahnuto zborio:

“Za dobrobit hrvatskog društva i jačanje tolerancije potrebno nam je jedinstvo u osudi tog napada i u borbi protiv svake radikalizacije i nasilja.“

Je li njegova vlada možda donijela zakon o zabrani korištenja ustaškog pozdrava u javnosti, je li pravosuđe počelo učinkovitije kažnjavati obiteljske nasilnike, koliko je napadača na pripadnike nacionalnih i seksualnih manjina osuđeno zbog zločina iz mržnje? Je li učiteljica Bernarda Jug iz Đelekovca, koja sa svog profila na Facebooku vatreno poziva protivnike cijepljenja da dopisuju imena izdajnika, dobila otkaz?

Naravno da nije. I naravno da uz ovakav obrazovni sustav, ovakav HRT i ovakvo pravosuđe Vlada ni ubuduće neće napraviti ništa, uz sve velike riječi o prevenciji terorizma.

Srećom, hakeri su pametniji od kreatora stranice „Hrvatski izdajnici“ i brži od SOA-e, pa su posjetitelje željne prijavljivanja imena nepoćudnih počeli preusmjeravati na porno-gej stranicu. A tamo izdajnika ko u priči! Ne samo rvackih!