A čujte, to što je Hrvatska Kostajnica poplavljena šest puta u devet mjeseci, to što je popustio privremeni nasip u Sisku kod naselja Galdovo, to što plivaju područja oko Karlovca, Duge Rese, Ogulina, Slunja, Vojnića, Barilovića. Tounja, Petrinje, to što gledamo uvijek iste priče iz Žažine ili Letovanića, i to što su stradale stotine kuća i hektari poljoprivrednog zemljišta, to molit ću lijepo, nije odgovornost države, već klimatskih promjena. Klimatske promjene su krive i za to što je Zrmanja srušila masno plaćenu rivu u Obrovcu, izgrađenu prije petnaest godina, koju je svečano otvorio tadašnji ministar mora, ovoga i onoga Božidar Kalmeta, nakon čega je tadašnji i sadašnji gradonačelnik iz redova HDZ-ta Ante Župan tvrdio da su njegovi sugrađani potpuno sigurni. Normalno, klimatske promjene krive su i za to da se maloprije spomenuti nasip u Sisku otaljavao dvije godine i zbog nekih uvrnutih razloga – od papirologije do birokracije nije bio dovršen, kao i za to da Hrvatske vode deset godina nisu izgradile montažni sustav obrane od poplave u Kostajnici, da se ne bi nagrdio pogled prema Uni.

E sad – koliko je do klimatskih promjena, a koliko do nečinjena države i boli u preponama za preventivu, zaključite sami. Ne treba, naime, biti neki posebni genij, ili vidoviti Milan, da bi se moglo procijeniti kako će prirodnih katastrofa, s obzirom na ekstremne vremenske uvjete kao rezultat klimatskih promjena – biti sve više. Naravno da ih država – ni Italija, ni Njemačka, ni Hrvatska, pa makar na vlasti bio svemoćni HDZ, ne može spriječiti, ali može ublažiti njihove posljedice. A baš su se klimatskih promjena premijer i njegovi ministri uhvatili ko’ pijani plota, iznervirani pitanjima tko je kriv za razarajući učinak vodenog vala.

Naime, prošloga tjedna Hrvatsku, baš kao i većinu susjednih zemalja, zadesiše gadne poplave koje su nanijele golemu materijalnu štetu i to baš onim županijama koje su već bile poharane potresom, a prije toga ratom od kojeg se nikada nisu oporavile. Jer vrag uvijek sere na istu hrpu, a nesreća nikad ne dolazi sama. Dakle u najsiromašnijim, zaboravljenim dijelovima Lijepe im njihove, iz kojih zbog maćehinskog odnosa državne vlasti stanovništvo odavno bježi glavom bez obzira.

Kao što je poznato, usprkos izdašnim europskim milijunima koji su na tanjuru i usprkos velikim obećanjima premijera i najnovijeg u nizu ministara graditeljstva, superefikasnog Branka Bačića, više od dvije godine na Baniji čekaju obnovu koja sigurno neće biti dovršena do lipnja ove godine, do kada možemo povlačiti pare iz Fonda solidarnosti. Odnosno, neće biti dovršena još ohoho vremena, a ni tada. Neki šaljivdžija među ministrima je čak blebnuo kako je dobro da nisu obnavljali jer bi sad šteta bila veća zbog uloženog kapitala.

Iako mnogi klimatološki, pa i hidrološki stručnjaci tvrde da se u slučaju ovakvih količina oborina ne može puno napraviti, golim okom je vidljivo da je Republika Hrvatska, kojom posljednja tri desetljeća s kraćim pauzama gazduje HDZ, potpuno zanemarila održavanje vodnih tokova rijeka, čišćenje i odmuljivanje dna, obnovu nasipa, dok izgradnje kanala kojima bi se odlijevao višak vode, ili bi se koristili za navodnjavanje u sušnim godinama, nema ni u naznakama. Imaju vladajući prečeg posla!

Ipak, metodom zdravog razuma nameće se pitanje – ako su u drevnoj Mezopotamiji i Egiptu prije četiri tisuće godina uspjeli razviti sustav upravljanja godišnjim poplavama i navodnjavanja, gradnjom kanala usred pustinje i time razviti svoje bogate civilizacije, kako to pobogu ne uspijeva Rvackoj koja je po rijekama i vodnom bogatstvu prva u EU-u, što Vlada voli isticati. I kako se prema tom bogatstvu odnosi? Zar im vodena kataklizma biblijskih razmjera koja je 2014. pogodila područje Gunje, za vrijeme vlade Zorana Milanovića, nije bila lekcija? I tada je bilo problema s retencijama i odvodnim kanalima, kao i s loše izvedenim nasipima, iz kojih je netko spretan mažnjavao građevinski materijal, a država je svečano obećala da će o tome ubuduće posebno početi brinuti. No izio vuk magare, promijenila se vlast, a Andrej Plenković valjda misli da ga Bog toliko voli da mu neće napakostiti potopom, kao što je svojevremeno Zokiju. Al’ očito ni Bog ne može protiv prirode, ma koliko mu A.P. srcu prirastao.

Zar se opet mora dogoditi najgore da bi vladajućima došlo iz dupeta u glavu kako bi trebalo ulagati u preventivu i tu i tamo poslušati struku. Dosjetio se toga konačno i ministar od nutarnjih stvari Davor Božinović koji je prilikom obilaska potopljenog Obrovca izjavio kako u preventivu treba uključiti svu znanost koju imamo. Ajde?

Inače hrvatskim rijekama i vodama upravlja državna tvrtka Hrvatske vode koja se izdašno financira iz nekoliko obveznih nameta, a to su vodni doprinos, naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda. Pa kamo, odnosno bolje, kome idu te pare? Hm? Između ostalog – koncesionarima. Onima kojima se dodjeljuje dio poslova vrijednih milijune naših eura, uglavnom po babu i po stričevima. Naime, nerijetko su to tvrtke čiji su vlasnici rodijaci ili kumovi muftija iz Hrvatskih voda, o čemu je prije nekoliko godina opsežno pisao tjednik Nacional. Svaka sličnost s Hrvatskim šumama, državnom tvrtkom koja također upravlja prirodnim bogatstvom Republike Hrvatske i uglavnom služi za uhljebljivanje stranačkih podobnika je, dakako, slučajna.

No ma što da zadesilo Rvacku, najveći Europćanin među Rvatima, veliki vođa Vlade i HDZ-ta, Andrej Plenković nikako ne može zanemariti svoje međunarodne obveze. Oprostite, svijet ipak računa na njega jer je na pravoj strani povijesti. Zato je prvo odletio na Island, a tek se onda pozabavio i vlastitom državom. Nakon što je odradio summit Vijeća Europe na Islandu, gdje nije toćao noge u gejzirima, već je o temama bitnim za globalnu sigurnost općio sa šefovim država i vlada članica Vijeća Europe, A.P. se hrabro uputio među poplavljene. Iako je bio u sportskom izdanju, a ne u odijelu s kravatom, kao njegov omiljeni štićenik, beznadni ministar obrane Mario Banožić, gazda Markova trga nije se baš najbolje opremio za takve vremenske neprilike pa je umjesto gumenih čizama na nogama imao zgodne sportske cipelice u kojima se ne može gacati po blatu. Ah, Marko, crni Marko Miliću, glasnogovorniče Vlade i svoga ćaće sine, što se nisi sjetio da šefa pametnije savjetuješ?

A kad je već imao na nogama elegantnu obuću, morao se Plenki držati podalje od blata. A i od vode! Iako je baš došao pregledati blato i vodu. No zanemarimo takve nebitne detalje, važno je da je premijer, socijalno osjetljiv kakav već jest, dao pravu izjavu na pravom mjestu koja je pružila utjehu stradalima. Točnije, poručio im je da im i nije tako loše! Puno gore je, recimo, u Italiji. Googlajte narode, pa ćete vidjeti kako je tek njima! Mi smo mila majka!

I Plenkijev ljutiti rival s Pantovčaka, Zoki Milanović, obišao je poplavljene bez čizama, ali je hrabro skakutao. I tko sad može reći da im mozak slično ne radi? Obadvojica su tankoćutni i empatični ko balvani. Ko’ da su ispali iz istog diplomatskog legla Mate Granića iz Ministarstva vanjskih poslova. Sjetimo se samo kako je i Zoki, sada već davne 2014. također u ulozi premijera, bio taktičan kada je, vozikajući se u čamcu sa sunčanim naočalima kao ŠON KONERI (kao što reče pokojni Mile Bandić), poplavljenima u Gunji objašnjavao kako je i njemu pukla cijev u kupaonici.

Al iako su za sve, naravno, krive klimatske promjene, a ne oni koji ne održavaju i ne odmuljavaju rijeke, ne kopaju kanale, ne grade retencije, ukratko Hrvatske vode i njihovi kooperanti, da ne bi ispalo da država nije široke ruke, Plenki je promptno najavio pomoć poplavljenima. Kad je beg bio cicija? Naravno da mu lokalno stanovništvo ne vjeruje koliko je crno pod noktom. Nakon toliko godina naučili su lekciju i dobro znaju da vrijedi ona stara: uzdaj se u se i u svoje kljuse. I ona druga: iza HDZ-ta potop!