Gledajte, nije lako biti ministar ni državni tajnik, a bome ni saborski zastupnik. Čovjek mora držati do sebe, neće se valjda klošariti, nositi odijela s Hrelića, voziti neki hrkljuš od auta, jesti bureke u pekari ili živjeti u nekoj potleušici. Narod naprosto očekuje da mu vlast na nešto sliči i živi u skladu s funkcijom, a to, bogami, košta. Nije ni čudo da su mnogi od njih posegnuli za dodatnim lukrativnim zaradama, postocima od podijeljenih europćanskih para i tko bi ga još znao čime. Morate ih razumjeti – nisu imali izbora. Ta što bi rekli susjedi i rodbina da vide kako ministar ili saborski zastupnik štede na sebi?

Iz vlastitog iskustva, oni najbolje znaju kako je teško održavati određeni lifestyle, iako, ruku na srce, ni do sada nisu bili loše plaćeni za rvacke prilike – oko dvije i pol do tri tisuće eura po glavi, uz sve dodatne privilegije. Naprimjer, vozače, plaćene ručkove i večere, izdašne dnevnice i državne stanove ako nekim slučajem nisu iz Zagreba. Usprkos svemu, jedva su ti mučenici i javni pregaoci spajali kraj s krajem, a posebno su se napatili oni saborski zastupnici (a ima ih ohoho!) koji pune četiri godine nisu ni zinuli. Ali su po partijskom naređenju dizali ruke i morali biti na svakom glasanju, molit ću lijepo. Zar vi mislite da je to bilo lako?

I zato je, kao nagradu za naporan rad i nemjerljive uspjehe koje su ostvarile njegove dosadašnje vlade, premijer AP napokon odriješio kesu i podigao plaće sebi i svim ostalim državnim dužnosnicima. Oprostite, ako je itko zaslužio, to su oni. Dugo su se susprezali od tog koraka i godinama samokažnjavali skromnim primanjima, ali nakon treće pobjede na parlamentarnim izborima i senzacionalnog rezultata na onim europskim, sve ograde su pale. Čemu da si više lažemo? Uostalom, vrijeme je da državni dužnosnici, od koji su mnogi ograničenih intelektualnih sposobnosti i upitnog obrazovanja, osjete i na vlastitom novčaniku zašto se isplati biti dobar vojnik partije i beskompromisno se baviti analnim alpinizmom.

„Smatramo da je nakon svih tih postignuća vrijeme da se i ovo pitanje stavi na dnevni red. Na početku trećeg mandata je situacija takva da nijedan ministar ne da nije na prvom mjestu po visini plaće u svojim institucijama, nego su neki 450. po redu, mislimo da takva situacija nije dobra“, objasnio je svoju odluku nezahvalnom narodu Veliki vođa Vlade i HDZ-ta AP.

Osim toga, budući da je ravno dvadeset i troje ministara otperjalo iz dviju prethodnih vlada zbog optužbi za sukob interesa ili korupciju, AP se dosjetio jadu i odlučio ubuduće pokušati spriječiti njihove porive za mažnjavanjem javnih para brutalnim povećanjem plaća od čak 60 posto. Ni manje ni više. Jer to je, kako reče, najbolja antikoruptivna mjera. Hm? Najavio je taj hrabri potez u sezoni kiselih krastavaca, kada je pola nacije na godišnjim odmorima, a druga polovina zaokupljena guljenjem turista i iznajmljivanjem apartmana za masne pare pa nemaju ni vremena ni živaca pratiti što im Vlada radi iza leđa.

To znači da će premijer imati plaću 5534 eura neto, što je za 2274 eura više nego do sada i 2,2 puta više od državnog prosjeka. Time će najveći Europćanin među Rvatima postati osmi najbolje plaćeni premijer u EU-u, pri čemu će prešišati kolege u Estoniji, Latviji, Litvi, Italiji, Grčkoj, Poljskoj, Sloveniji i Rumunjskoj. Što bi se reklo, ima se, može se! Iako je Hrvatska po prosječnoj plaći i dalje na dnu Europske unije, nakon Bugarske i Rumunjske. Pa što ima veze?

Istina, više od Plenkija zarađuje notorni mađarski diktator Viktor Orbán, čija bruto plaća iznosi 16 tisuća eura mjesečno, kao i slovački premijer Robert Fico s 11 tisuća i češki Petr Fiala s 10,8 tisuća eura bruto. I Šaka s Pantovčaka Zoki Milanović odsad će zarađivati najmanje 5804 eura neto, pa se zato valjda nije javno pobunio što mu rival s drugoga brda bez pitanja diže plaću iako je mu svojedobno prijetio smanjivanjem koeficijenta.

A čujte, mora se priznati da je AP morao napokon pokleknuti, između ostalog i zato što je to tražio koalicijski partner u političkom braku iz interesa DP, stranka koja se navodno bori za malog čovjeka, socijalnu pravdu i domoljublje, kojih su im puna usta. Osobito su bili glasni još dok su bili u opoziciji i optuživali HDZ za lopovluk i klijentelizam iako su mnogi njihovi članovi i financijeri itekako dobro potkoženi i odavno imaju unosne dealove s državom. Ali sada su vlast, a vlast je slast i kao što reče vukovarski Ivan Penava, ne može general biti manje plaćen od vojnika. Gdje to ima, pitam ja vas?

Nezgodno je samo što ova povišica obuhvaća i saborske zastupnike iz opozicije i mrskog im predsjednika Republike, pa i smijenjenog ministra Banožića koji je svojedobno usmrtio čovjeka u prometnoj nesreći i nakon toga aktivirao famoznih 6 plus 6 mjeseci plaćenog nerada. Ali što ćete, premijer, širokogrudan kakav već jest, morao je dati i njima jer jednostavno više nije mogao gledati kako se njegovi ministri, državni tajnici i saborski zastupnici muče s golim preživljavanjem.

Doduše, oči bode činjenica da su direktori javnih i državnih poduzeća plaćeni peterostruko od premijera i predsjednika Republike, bez ikakva suvislog obrazloženja osim da su se dobro uhljebili po stranačkoj liniji. Možda bi vladajućima bilo pametnije da su njima zavrnuli pipu, a sebi, ako su već morali, povisili primanja za neki pristojniji postotak. A ne odmah u glavu 60 posto!

Šteta što takvo povećanje AP nije odredio i za sve ostale državne i javne službenike koji su lani morali beskrajno štrajkati i izaći na ulice za bijednih 12 posto, koliko im je nakon mukotrpnog natezanja napokon odobreno. A onda su nekako, u ratama, navukli na 32 posto, što je izraženo u brojkama i dalje sramotno nisko. I profesori, i policajci, i medicinske sestre, i sudski zapisničari i dalje rade za kikiriki, a o ubogim penzionerima da i ne govorimo. Njima su HDZ-tovci prije izbora obećavali brda i doline, a nakon što su im onako naivni i povodljivi povjerovali i dali svoj glas, dobili su ćorak.

Normalno da su se sada prvi digli na zadnje noge i prozvali Vladu zbog bahatluka. Sindikat umirovljenika Hrvatske objavio je i priopćenje u kojem je konstatirano da se dužnosnicima dižu plaće „podlo, usred ljeta, nebu pod oblake“, pri čemu vladajuće očito zabole uvo za to što je prosječni udio mirovine u prosječnoj plaći pao na mizernih 35,6 posto. Pa ljudi koji su odradili 35 ili 40 godina radnog staža i dalje kopaju po smeću dok im AP prodaje bureke o socijalnoj osjetljivosti i pravdi.

Ne budi lijeni, iz SUH-a su socijalno osjetljivog premijera podsjetili i na činjenicu da je linija siromaštva za 2023. godinu iznosila 493,6 eura mjesečno, dok je prosječna umirovljenička crkavica u svibnju ove godine iznosila 534,8 eura. Pa hajde ti živi s tim! Inače, stopa siromašnih među starijima od 65 godina lani je bila 34,8 posto, žena 38,8 posto, a starih u samačkim domaćinstvima čak 60 posto. Ta nije li Rvacka zemlja Nedođija u koju bi se svaki gastarbajter volio vratiti?!

Ali ako nisu plaće i penzije, neka su barem dužnosnici zbrinuti na europskoj razini. Iako je ta ista Europska unija, kroz usta Europske komisije, izrazila zabrinutost zbog prevelikih rashoda Vlade Andreja Plenkovića, koji se malo predizborno zaigrao. No tko mari za takve glupe izvještaje kad je uvjerljivi pobjednik i miljenik Ursule von der Leyen!

Problem je i u tome što su u prvoj polovici 2024. navodno potrošene 2/3 ovogodišnjeg proračuna, zbog čega se rebalansom moraju smanjiti rashodi za 1,56 milijardi eura odnosno 5,5 posto, pa nesretni ministar Primorac muku muči s odlukom gdje rezati. I kud su sad navalili dosadni penzići? Zar da se štedi na državnim dužnosnicima? Kad su oni u pitanju, ima se, može se!