Autori ‘Igre prijestolja’ ni na HALUCINOGENIM DROGAMA ne bi došli do tako napetog scenarističkog predloška kakva je makljaža za vlast u Hrvatskoj

Je l’ može da Toma da ostavku i ode iz Vlade? MOŽE!!! A da maknete Hasanbegovića, Šustara i Nakića? MOŽE!!! A da se odreknete ustaštva i potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša? MOŽE!!! A da Milorad Pupovac postane potpredsjednik Vlade i postavi ćirilićne ploče u Vukovaru? MA MOŽE! Sve MOŽE, uslijed hvatanja za posljednju slamku prije potopa i nepredvidivog kolovrata preokreta stavova najzadriglijih članova Domoljubne koalicije, predvođenih Perom Ćorićem i njegovim AS-ovima iz HSP-a, kao i Ladislavom Ilčićem iz Hrasta. Koji je postao toliko tolerantan da bi sada pristao i na koalicijske partnere koji masturbiraju. Zapravo me čudi što gospodin Ilčić nije bio na čelu kolone Gay Pridea u Zagrebu, kako bi dokazao svoju fleksibilnost u prilagođavanju novim političkim okolnostima koje bi stale pod parolu: spašavaj se ‘ko MOŽE!

AUTORI ‘IGRE PRIJESTOLJA’ ni na halucinogenim drogama ne bi došli do tako napetog scenarističkog predloška kakva je makljaža za vlast posljednjih nekoliko dana na hrvatskoj političkoj sceni, s dramatičnim obratima iz sata u sat. Zato predlažemo HBO-u da umjesto u Dubrovniku, kamere postavi na Markov trg, uz garanciju da bi gledanost takvih epizoda nadmašila sve rekorde. I to bez golotinje, eksplicitnog seksa i ekstremnog nasilja. Za sada. Kada se počnu strastveno guziti Petar Ćorić s Radimirom Čačićem ili Mile Horvat s Domagojem Miloševićem, uz ritualno giljotiniranje Tome Karamarka, Turistička zajednica grada Zagreba mogla bi početi naplaćivati ulaznice na setu!

DOISTA, TREBALO JE IMATI ŽIVACA za teatar apsurda koji se događao prošloga tjedna na sjednici nepostojeće Vlade! ”Draougo mi vaus je sveu vidjeouti”, rekao je opušteni premijer Tim koji i bez droga djeluje kao da je potpuno odlijepio od stvarnosti. Dotle su mu slijeva i s desna sjedila dvojica potpredsjednika bez međusobne komunikacije osim ubojitim pogledima i prijetećom mimikom koja je odražavala sve njihove podsvjesne nagone, dok su se napetost i nelagoda mogle rezati nožem. Toma Karamarko, kao čudnovati kljunaš, izbečio je oči i odsutno zurio u neku daleku točku, a u međuvremenu se igrao svojim pametnim telefonom, ne znajući kamo bi od dosade. Najapsurdnije je što su se, nakon dugo vremena, ministri sastali u punom broju i donijeli rekordan broj odluka koje su frcale k’o po traci, bez suvišnih rasprava i suvišnih zašto. Ukratko – Vlada je najefikasnija kada nitko ni s kim ne razgovara, odnosno kada je uopće nema.

No budući da je akceleraciju događaja i lov na 76 glasova za sve te opozive, raspuštanja i imenovanja novog mandatara, postalo prenaporno pratiti, najbolje je poslušati mudri savjet slučajnog premijera koji se sasvim oteo kontroli svojih nalogodavaca i preporučio nam ”oupouštanje uz nougomet”. Opuštanje je dobro počelo, uz ovacije hrvatskoj nogometnoj velesili u prvih 25 minuta Dnevnika i bildanje euforičnog domoljublja nakon Turske. Veličanstveno! Što će samo biti kad nam u nekom trenutku reprezentacija popuši poraz i izleti iz Pariza sa svojim seksi odijelima i pripadajućim kravatama? Za koga onda da navijamo, kada se više nećemo osjećati tako veličanstveno? Možda za Mađarsku? To bi bio logičan izbor ako u Saboru ne uspiju smaknuti Velikog Tomu zbog čije se, da prostite, guzice i spašavanja od opoziva i stvorila ova sprdačina od preslagivanja i agonije nepostojeće vlasti s koje nitko ne želi sjašiti. Čak ni nakon vapaja Glasa Koncila koji je, na opće čuđenje, poručio HDZ-u da se okani rušenja premijera i smanji doživljaj, u interesu domovine im i nam. U tom respektabilnom časopisu, kao i na Kaptolu, gospođa Orešković očito ima daleko veći utjecaj od gospođe Karamarko, budući da je ona išla na zornice, a potonja bome nije. I sad je kasno da se kaje! Nakon što ga se i Crkva odrekla, Veliki Toma se sasvim pokunjio i više od sebe ne pušta glasa, već je delegirao Ivana Domagoja Zvonimira Trpimira Zdeslava Miloševića da bude njegov trbuhozborac. Ne znam samo u kojem je to trenutku Ivan Domagoj i tako dalje, postao Tomin apologeta, budući da je poznato kako ga svojedobno nije mogao nacrtanog smisliti ni u bunilu. Je l’ moguće da mjesto glavnog tajnika HDZ-a toliko poremeti um i sustav vrijednosti, da se čovjek ne sjeća ni što je jučer govorio, a kamoli što stvarno misli o vodstvu stranke?

No unatoč svim tim jadima, hodajući politički mrtvac Toma Karamarko pokazao je zavidnu žilavost, izložen udarcima slijeva i zdesna, iznutra i izvana, od svojih odmetnutih europarlamentaraca do ogranka HDZ-a u Varaždinu. Vlaju Šeksa koji javno zaziva njegovu ostavku da i ne spominjemo! Njega bi Toma rado otrovao, samo da smije. Ne samo alkoholom! Dodatno ga, nema sumnje, izluđuje gugutanje Kolinde i Tima, koji se tajno sastaju po grmlju Pantovčaka i strasno si šapuću sigurnosno-špijunske pikanterije iz Karamarkova donedavna lena. Da će dvoje ljudi koje je osobno izmislio i instalirao otvoreno šurovati protiv njega, to nije mogao zamisliti ni u najcrnjim snovima, a u posljednje vrijeme bilo ih je poprilično. Šizofrena situacija u bivšoj stranci, kao i na Markovu trgu, osobito ide na ruku našoj multitalentiranoj predsjednici koja povremeno zaboravlja da je državnica i svoje sklonosti prema estradi ne može sputati. Pa je tako u dramatičnim trenucima preslagivanja saborske većine i Vlade koja se strovaljuje u ponor, grleno zapjevala nogometno navijačku pjesmu i zaplesala u novom studiju – a kojeg drugog negoli Narodnog radija, kojem po svim svojim sklonostima, kao i glazbenom ukusu, intimno i pripada. Iskoristila je MOMENTUM kako bi razgaljenoj publici objasnila da, kao uvjerena pobornica antifašizma, najviše voli slušati Thompsona, deklariranog ustašofila iz Čavoglava kome je nastup u većini civiliziranih europskih zemalja strogo zabranjen. Eto, to je ta naša moralna i politička vertikala, naša Evita Peron koja zna u pravom trenutku pružiti nadu i oslonac poljuljanoj naciji koja gubi vjeru u državne institucije. A što u cijeloj toj cirkusijadi radi Zdravko Marić, koji se kao žrtveno janje našao na spisku za još jednog nestranačkog mandatara, s čijim imenom HDZ-etovci mame labilne manjince i besprizorne pojedince kojima je ovo ionako zadnja epizoda u Saboru, morat će uskoro ispričati svom psihijatru. Jer nema sumnje da će kod njega završiti. Samo da to ne bude Božo Petrov.

A KAD SMO VEĆ SPOMINJALI Gay Pride, od straha da bi mu netko mogao vikati ”Zoka, pederu!” i ove godine predsjednik SDP-a nije koračao u koloni u koju je poslao oveću delegaciju vojnika svoje partije. Bez obzira na Zokinu uvriježenu bol u preponama, kada se radi o civilnom društvu i pravima seksualnih manjina, stranački drugovi dobili su zadatak da se pokažu i mašu transparentima. Uz časne iznimke, većini je to bilo prvo gej iskustvo u funkciji nadolazeće predizborne kampanje. Kada i ako opet zasjednu na vlast, na sličnim skupovima nećemo ih zasigurno viđati dulje vrijeme. Umjesto njih sljedeće godine mogao bi marširati Ivan Domagoj Zvonimir Mislav Trpimir Zdeslav Milošević koji, po svemu sudeći, neće najbolje proći na budućim izborima u vlastitoj stranci. U kojoj je napredovao u lošem trenutku, upravo kad je gazda na zalazu. Baš kao i Vlada čiji sumrak u igri prijestolja očekujemo ovoga tjedna. GOOOL!