Ako duguješ 60 MILIJARDI KUNA, onda ćeš uživati u blagodatima dvorca na 55 tisuća kvadrata. Ako ne izdaš račun za margaretu od 10 kuna, zatvorit će ti obrt i ugroziti egzistenciju. Hrvatsko pravosuđe pali se na krupne grešnike. Male nemilosrdno kažnjava, velikima oteže sudske procese do beskraja

Stara poslovica kaže da nema besplatnog ručka. Nema, naravno, ni besplatne podrške zagrebačkog pastuha Mileta Fontane vladi Andreja Plenkovića. Iako je dugo tvrdio da ništa ne traži, njegove bi ruke u Saboru mogle koštati državni proračun pišljivih pola milijarde kuna. Zar je to neki novac, u usporedbi s parama koje je zamračio Gazda Todorić ili onima koje ćemo pljunuti za rashodovane američke borbene avione, pitam ja vas? Mile se ionako kune da ništa ne uvjetuje premijeru, već samo apelira na Boga da prosvijetli pamet ministrici znanosti i obrazovanja kako bi odriješila kesu i podijelila besplatne udžbenike svoj osnovnoškolskoj djeci. Budući da je Bog u dobrim odnosima sa zagrebačkim gradonačelnikom koji je uvijek široke ruke prema Crkvi u ‘Rvata, zacijelo će uslišiti njegovu molbu – ili barem promijeniti ministricu. Budući da Blaženka Divjak dolazi iz redova HNS-a, koji je sa samo četiri zastupnika sjajno istrgovao visoke pozicije u Vladi, red je da i oni nešto plate. Uostalom, nije li ovo doba godine kada se povjerenje Vladi testira izglasavanjem proračuna, upravo idealno za novo političko trgovanje? A HNS-ovci nisu valjda ludi da zbog tamo nekih udžbenika ili Zakona o udomiteljstvu izađu iz nakaradne koalicije i izgube se zauvijek u bespućima povijesne zbiljnosti. To bi teško podnio njihov predsjednik Ivan Vrdoljak, s kojim u nagradnoj igri koju je sam inicirao možete osvojiti jednodnevno druženje. Nije sasvim jasno koje sve usluge to druženje podrazumijeva, dolaze li u obzir i nemoralne ponude, ali očito je da se Vrdoljak namjerava žrtvovati za vlast do kraja. Iako su aduti kojima raspolaže više nego skromni.

ZA RAZLIKU OD NJEGA, Mile Fontana ima više razloga za zadovoljstvo. Okupivši u Hrvatskom saboru protuprirodnu gomilicu od 11 zastupnika, koje je privukao svojim neodoljivim šarmom, vjerojatno i nepresušnim resursima Grada Zagreba, došao je u poziciju da ucjenjuje premijera kako mu je ćeif. I zaigrat će igru koja mu najbolje ide – a to je igra brojevima. Velikim brojevima. Točnije, proračunima. Kako državnim, tako i gradskim. Ti meni – ja tebi. Podržite vi mene pa ću i ja vas. Čist račun, duga ljubav. S 10,2 milijarde kuna u Gradu Zagrebu 2019. godine, Mile je car. Zašto bi se uopće gurao na neku poziciju u HDZ-tovoj raštimanoj vladi ili zašto bi želio biti premijer kada nitko u Hrvatskoj ne raspolaže toliko golemom sumom gotovo bez ikakve kontrole.

Dobro ‘ajde, moglo bi mu se dogoditi da 13. prosinca gradski proračun ne prođe pa se mora ići na nove izbore za Skupštinu Grada Zagreba – ali nije li to upravo ono za čim je duboko u sebi potajno žudio? Da se riješi Malog Hase i njegove ustašofilne strančice, koja je zapasala kulturne institucije u gradu. Možda je baš zato skresao pare za kulturu, obrazovanje, demografiju i bebe za sljedeću godinu. Kako bi iznervirao svoje nezgodne koalicijske partnere, natjerao ih da sruše proračun i eliminiraju sami sebe. Poznavajući Miletove nadnaravne političke moći, velika je vjerojatnost da će u tome i uspjeti.

Iako nije imao previše sluha za vapaje sindikata učitelja, koji od Vlade traže konačno povećanje svojih mizernih plaća, Bandić vjeruje u snagu obrazovanja, čak i kada slavi rođendan. „Dajte mi znanje, poklonit ću vaN imanje!“ uskliknuo je raspoloženi slavljenik koji prima donacije od pet kuna naviše za svoju rođendansku proslavu, pretvorenu u humanitarnu večeru. Odnosno, uzdignutu na razinu javne manifestacije u najboljoj maniri druga Tita. Zbog koje komunalni redari posebno reguliraju promet. Dakako, za badava. Pa tko bi ga odbio? Sljedeće godine očekujemo i slet sa štafetom. Takav je zagrebački gradonačelnik, nikada ne misli na sebe, već samo na potrebite. Zato mu u goste iz godine u godinu na ročkas u Skendericu dolazi šaroliko društvo – od Furija Radina do monsinjora Zlatka Korena, gdje mu iz čiste ljubavi i prijateljstva sviraju Ana Rucner i vokalno instrumentalni sastav Begini.

Mile nije široke ruke samo kada su fontane i znanje u pitanju, već i neumrli predsjednik Franjo. Za njegovu gigantsku megaskulpturu od sedam metara s postoljem odlučio je iskeširati 4,5 milijuna naših para jer mu je tako prišapnuo Bog, koji je njegov jedini šef. Pa nek’ se nađe netko s mudima iz HDZ-ta tko će imati hrabrosti usprotiviti se toj plemenitoj gesti. Kada je već maknuo Trg maršala Tita, morao je ostaviti nešto za povijest. Odlučio se za gromadu bronce, u stilu socrealističkog manirizma. Al’ glavno da je teška. Oko tonu.

VELIKIM BROJEVIMA desetljećima se igrao i Gazda Todorić, koji je nakon epopeje po Londonu i Remetincu sretno stigao u Kulmerove dvore, nahranio golubove, otišao do frizera i najavio svoju novu političku karijeru. Logično – jer je iz poučka Ćaće Sanadera i Mileta Fontane shvatio da je politički angažman najbolji štit protiv pravosuđa. I bajboka.

OSIM TOGA, SVE DOK NISI PRAVOMOĆNO OSUĐEN, a imaš dovoljno para, možeš se u Rvackoj kandidirati i za predsjednika Svemira. Dakako, uz malu pomoć prijatelja koji su za Todorića iskrcali jamčevinu od sedam i pol milijuna kuna u kešu. Eh, to su prijatelji! Da preokrenete naopačke sve ljude koje znam u životu, teško da biste iz njih izvukli i sto tisuća bilo čega. Tko mi je kriv kad se družim s luzerima!? Zato je Gazda znao kome treba biti prijatelj, a to su tako divni ljudi da žele ostati anonimni. Ako on nije sam sebi najbolji prijatelj. Kao što se svojedobno sumnjalo i na Mileta Fontanu, kada je za izlazak iz Remetinca trebalo skupiti svoticu od pišljiva dva milijuna eura. Je li se doista radilo o kreditu banke ili pozajmici samome sebi, nikada nećemo saznati. Ali koga to uopće danas i zanima?

Ukratko, ako duguješ 60 milijardi kuna, onda ćeš uživati u blagodatima dvorca na 55 tisuća kvadrata. Ako ne izdaš račun za margaretu od 10 kuna, zatvorit će ti obrt i ugroziti egzistenciju. Hrvatsko pravosuđe pali se na krupne grešnike. Male nemilosrdno kažnjava, velikima oteže sudske procese do beskraja. Dok svi ne zaborave zašto im se zapravo sudi. Kao, na primjer, bivšem predsjedniku uprave MOL-a Zsoltu Hernádyju, koji je vraćen na Interpolovu tjeralicu. Ta tko se više sjeća tih 10 milijuna eura mita za INU i gdje su oni sada. Robert Ježić alergičan je na to pitanje, zato mu se s tim glupostima nemojte više obraćati. I Hernádyja će, ako ustreba Plenkovićevoj politici, opet skinuti s tjeralice. Uostalom, i Plenki i Orbán samo su ljudi, dogovorit će se. Da se radi o 10 kuna, bilo bi teže.

Uslijed koalicijskih prepucavanja veliku zaradu grupe Borg, čiji su članovi trpali 250 tisuća kuna tjedno za svoje savjetodavne usluge u slučaju Agrokor, čini se da su svi zaboravili. Osim Gazde Todorića. No što je to u odnosu na 800 milijuna kuna jamstava za brodogradnju, koje će Vlada na kraju oteti poreznim obveznicima, ili na 7,5 milijardi kuna duga u zdravstvu ili devet milijardi eura, koliko smo propustili uzeti iz europskih fondova? Takvim banalnostima trenutačno se nema vremena baviti anemični Plenković, zaokupljen višim ciljevima u Bruxellesu. Kao što je, na primjer, rastava Velike Britanije i Europske unije, teška 39 milijardi funti. Tome čak ni Gazda Todorić ne može konkurirati pa čemu da se onda nervira.

ZATO MILE I JAŠI NA BESPLATNIM UDŽBENICIMA, svjestan da će ga voljeti roditelji diljem Lijepe Naše, ako opet poželi postati predsjednik Republike. Šteta bi bilo onih 24,7 milijuna kuna, koje je za kampanju 2009. skupio iz džepova nepoznatih mecena. Nakon što je državi ostao dužan 18 milijuna kuna poreza i nakon što mu je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa odrapilo kaznu od 40 tisuća kuna te nakon što se nije pojavio na suđenju za aferu Agram, tešku 25 milijuna kuna, Mile ne brine brigu, već i dalje dijeli šakom i kapom. Odabranima. Jer zna da je u politici sve u brojevima. Velikim brojevima.