E, pa jadna ti je zemlja koja ovisi o broju turističkih noćenja i automobila koji su prošli kroz naplatne kućice i granične prijelaze ili putnika koji su sletjeli na aerodrome. Otkad znam za sebe, a to znači ohohoho, manijakalno prebrojavamo i zbrajamo ljude i aute, a onda se hvalimo postocima u odnosu na lani. Na tom tragu svakog vikenda vijesti nacionalnih televizija počinju javljanjem s Lučkog ili iz trajektnih luka i idiotskim razgovorima s ljudima u pregrijanim vozilima koje ispituju koliko su čekali i jesu li nervozni. Kao da kolektivno patimo od opsesivno-kompulzivnog poremećaja pa moramo nešto brojiti ne bismo li svako malo izbacili neku senzacionalnu statistiku.

Naši turistički eksperti i politički muftije kojima je to u opisu radnog mjesta, najviše se vole uspoređivati s rekordnom 2019. godinom. Do tada smo isto tako brojili, samo što smo količinu turista koji su preplavili jadransku obalu uglavnom uspoređivali s posljednjim predratnim godinama. Jer, naime, sve do 2019. godine nismo uspjeli doseći brojke kao u mrskoj Jugoslaviji, u koju su turisti hrlili sa svih strana svijeta iako nije bilo ni blizu toliko betoniziranih apartmanskih naselja i kriminalno privatiziranih hotelskih kompleksa. No to je već druga priča…

Tako je i veliki vođa Plen Ki-mun, onako preplanuo i odmoren kakvim se ukazao na prvoj sjednici Vlade, ozareno konstatirao da je dosadašnji tijek turističke sezone bio naprosto sjajan budući da je od početka godine do sada prebrojen 14,1 milijun dolazaka turista i 74,5 milijuna noćenja, što znači porast od osam i tri posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. I to nije sve! Pohvalio se Plenki i predsezonom, koja je, kako reče, bila jedna od najboljih, što se pozitivno reflektiralo i na kontinent gdje su županije u odnosu na prošlu godinu ostvarile poraste od 16 i 15 posto, s 800 tisuća dolazaka i 1,7 milijuna noćenja.

Fascinantno! Na njega se nadovezala i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, konstatacijom da je jako zadovoljna jer je u kolovozu do sada jednako dolazaka turista kao u kolovozu 2019., dok ih je u srpnju bilo dva posto više. Jupi! Jesmo li mi normalni? Pa koga pri zdravoj pameti briga koliko je ljudi i koliko noći prespavalo u Hrvatskoj ili koliko ih je svojim ispušnim plinovima zagadilo autoceste i ostale kopnene i zračne puteve? Valjda bi nas jedino trebalo zanimati koliko su para ostavili oni koji su kod nas prespavali, odnosno, koliku je korist od toga imalo rvacko gospodarstvo, nezdravo ovisno o tom nesigurnom sektoru uslužnih djelatnosti. Naime, udio turizma u BDP-u je 20 posto, po čemu Hrvatska nije samo europski već i svjetski rekorder. Jer, kao što je poznato, u posljednjih 30 godina industriju smo uspješno potamanili, poljoprivredu također, dok je otprilike 200 autohtonih Rvatina podobnih zbog bliskosti s HDZ-om, prema recepturi neumrlog predsjednika Franje, pokralo i privatiziralo državu pa nam nema druge nego guliti naivne turiste koji su čuli da je jadranska obala raj na zemlji. Hoće li to misliti i sljedeće godine, e, to je već pitanje.

Naime, kako to obično biva nakon velikih kriza, mnogi su se turistički poduzetnici pomamili i bezobrazno dignuli cijene, ne samo privatnog smještaja već i svega ostalog – od kuglice sladoleda za četiri eura do hotela koji su poskupjeli dvostruko više od inflacije. A upravo se na inflaciju i porast troškova svega i svačega svi vade. Zbog toga su nas, usprkos senzacionalnom uspjehu ove turističke sezone o kojem baja samozadovoljni prodavač magle, premijer AP, mnogi tradicionalni turisti ove godine preskočili. A kako je zaključio Boris Žgomba, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija, sljedeće godine mogli bi nas preskočiti još i više. Jer glas o nezasitnosti Rvata proširio se daleko izvan naših granica. Pa ljudi radije odlaze tamo gdje je jednako vruće, ali bitno jeftinije. Na primjer, u Grčku, Tursku ili Portugal.

Koliko je turizam nesiguran sektor i koliko je imbecilno ovisiti o njemu u tolikoj mjeri, najbolje dokazuju klimatske promjene i ekstremni vremenski uvjeti koji pogađaju cijeli svijet, kao što su nam svojedobno pokazale i godine korone. Tada su se Dalmatinci i ostali žitelji turističkih oaza odjednom sjetili da imaju vinograde i polja pa su ih nakon višedesetljetne pauze opet počeli obrađivati, čak i loviti ribu, s obzirom na to da su hoteli i restorani zjapili prazni. Nevjerojatno, ali istinito, čak su i snizili cijene usluga i smještaja koji su iznenada postali dostupni i prosječnim građanima Republike Hrvatske, koji si inače sa svojom prosječnom plaćom ne mogu priuštiti ni tri dana boravka na vlastitoj obali. Osim ako imaju vikendicu izgrađenu u mračnom socijalizmu koju su im ostavili roditelji. No čim su ukinute pandemijske mjere, turistički predatori brzo su na to zaboravili pa su se s još većim žarom vratili starim navadama. To jest, silovanju prirodnih resursa i pumpanju masovnog turizma u trima ljetnim mjesecima do granica izdržljivosti.

A sve kako bi se iznajmljivači apartmana, vlasnici kafića i restorana, koncesionari aquaparkova po plažama ili organizatori dnevnih izleta brodom ostatak godine mogli izležavati i pričati kako su se naradili. Zato se, dakako, onih devet mjeseci dok ostali nesretnici na kontinentu u znoju lica svoga rmbaju za crkavice, moraju odmarati. Iako su, budimo iskreni, konobarili, kuhali, čistili, ukratko – najteže poslove za njih obavljali Nepalci, Filipinci, Bosanci, Sjevernomakedonci i Srbi, budući da je pronalazak sezonske radne snage, osobito one kvalificirane, postao problem broj jedan. Rvati su si umislili da su po definiciji rentijeri i gazde pa ne žele uzalud prolijevati znoj kada to može netko umjesto njih.

Toliko o konceptu produljenja sezone i razvoju održivog turizma tijekom cijele godine, o čemu bajaju generacije ministara i genijalnih stratega turističkog razvoja Rvacke, uključujući i najnoviju Plenkijevu ministricu Nikolinu Brnjac. No desetljećima se ništa promijenilo nije osim što je broj kreveta i apartmana odletio u nebo, zbog čega su gradske jezgre mnogih turističkih gradova potpuno ispražnjene od lokalnog stanovništva i pretvorene u kulise tijekom zimskih mjeseci. A mladi ljudi odlaze preko granice glavom bez obzira, jer si zbog prenapuhanih cijena nekretnina ne mogu priuštiti stan za život. K tome su, od silne jagme za brzom zaradom, mnogi djedovinu rasprodali strancima pa sada na iznajmljivanju bezbrojnih i preskupih apartmana zarađuju, naprimjer, Mađari, Austrijanci ili Nijemci. Bravo za Europsku uniju! Treba li posebno spominjati da famozno povezivanje zelene i plave Hrvatske, odnosno, uspostavljanje sustava u kojem bi domaći poljoprivrednici i ribari prodavali domaću hranu i ulov domaćim restoranima i hotelima, do dana današnjeg nije zaživjelo. Upravo suprotno, uvozi se sve i svašta dok hrvatski proizvođači propadaju. Zanimljivo, u spomenutoj mrskoj Jugoslaviji mogla se, umjesto patagonijskih liganja, pojesti i jadranska riba.

I dok mi opsesivno brojimo noćenja i uspoređujemo ih s lanjskim statistikama, do sada nam nitko nije objasnio koliko točno turista priželjkuju rvacki gospodarski magovi. Milijardu? Dvije? Koliko bi se točno gostiju trebalo cvrljiti po prenatrpanim plažama, gužvati na trajektima ili stajati u redovima za sladoled, koliko bi ih trebalo opterećivati neadekvatno riješenu infrastrukturu, kanalizacije, vodovode i parkinge u turističkim središtima i što bi bilo dovoljno da zadovolji apetite predatora u turizmu i rvacke političare? Zar nismo već dovoljno potaracali vlastitu obalu i uništili nekada netaknute vale i mala primorska mjesta koja više ne sliče na sebe?

I zar u doba kada je, zbog evidentnih klimatskih promjena, najviše ugrožen upravo Mediteran koji se najviše zagrijava, nismo u stanju ništa pametnije smisliti kako bismo spasili vlastito gospodarstvo i prirodne resurse koje nam je Bog, tko zna zašto, dao? Što će se dogoditi ako zbog tropskih vrućina turisti pohrle prema Finskoj, Norveškoj i Švedskoj, a mi ostanemo kratkih rukava? Što će tada biti s preizgrađenom obalom i hoćemo li i dalje brojiti noćenja? Bilo bi nam za dušu da konačno počnemo nešto proizvoditi i koristiti vlastite intelektualne potencijale umjesto što smo se pretvorili u zemlju iznajmljivača i konobara. Hebo vas broj noćenja!