Apeliram na CIA–u, FBI I INTERPOL da ne pokreću proces protiv tehničkog ministra Hasanbegovića, jer je njegova izjava da je ubio Kennedyja bila cinizam. Sarkazam. Satira

Iako je to rekao u kamere nekoliko nacionalnih televizija, ovim putem apeliram na CIA-u, FBI, Interpol i ostale američke i svjetske tajne službe i policije da ne pokreću proces protiv tehničkog ministra Hasanbegovića, jer je njegova izjava da je ubio Kennedyja bila zapravo cinizam. Sarkazam. Satira. Haso voli da se šali! Iako se ponekad čini da se ne razumije u humor, naš srećom bivši ministar kulture zapravo je izuzetno duhovit čovjek pa zato i baca takve doskočice, kako bi zabavio javnost i novinare. A zapravo je tek komentirao film emitiran na televiziji ARTE “Desno, dva, tri” u kojem, barem u onom dijelu koji se tiče Hrvatske, igra gotovo glavnu ulogu! Čovjek nas je doista proslavio Europom, a i šire, no skroman kakav jest, nije se zbog toga želio previše hvaliti u domaćim medijima. Kako bi do kraja svog tehničkog mandata pojačao dojam, predlažem mu da promptno osnuje gulag u kojem će, osim Ante Tomića i mene, držati i svih onih pet tisuća kulturnjaka koji su potpisali peticiju protiv njega, a možda i neke nobelovce s peticije koju je objavio francuski Liberation. Da ne bi pao u zaborav! S istim ciljem očekujem da će nakon otkrivanja spomenika Miri Barešiću posjetiti i veselo društvo u Čavoglavama, koje će zacijelo i ove godine na Dan pobjede upriličiti pravo narodno paraveselje uz slike Ante Pavelića i prigodne pjesme kojima se veliča Juru i Bobana i naše autohtono ustaštvo. Uz blagoslov Marka Perkovića Thompsona, omiljenog pjevača naše predsjednice Kolinde. I, naravno, Josipu Rimac, koja bi mogla ponoviti nezaboravni lanjski govor, jer ipak su joj spriječili obraćanje u Kninu.

BILA BI PRAVA ŠTETA da se tehnički Haso malo ne opusti u Čavoglavama, nakon naporne sezone u kojoj je toliko toga učinio za međunarodnu reputaciju Hrvatske. Na tom tragu je i hrvatsko pravosuđe, koje se i opet potrudilo staviti nas na naslovnice regionalnog tiska, poništavajući presudu optuženom ratnom zločincu Branimiru Glavašu zbog navodno proceduralne pogreške. Te proceduralne pogreške su jedna divna stvar, nekako uvijek idu na ruku pravim kapitalcima – od Sanadera preko Merčepa, Muniba Suljića, Siniše Rimca do Glavaša – i to baš u onim slučajevima kojima je Hrvatska svojedobno dokazivala da je u potpunosti ispunila uvjete za zatvaranje najspornijeg Poglavlja 23 – Pravosuđe i ljudska prava. Onog zbog kojeg nam je dugo odgađano potpisivanje Sporazuma o pristupanju Europskoj uniji. Prođoše tri godine, mi smo se nekako provukli i ostali uspješno nezamijećeni u tom Bruxellesu i sad je vrijeme da se vratimo samima sebi i zaustavimo sve te sudske procese u kojima, sjećate se, nije bilo nedodirljivih. No koliko su i dalje nedodirljivi, možda se najbolje može vidjeti iz razgaljenih fotografija Ive Sanadera s prijateljima, s kojima k’o nekad voli ručati po skupim konobama, ili možda sa zemljačkih i stranačkih derneka optuženog ratnog zločinca Branimira Glavaša, inače uvaženog saborskog zastupnika i poželjne koalicijske udavače velikih stranaka. Ma što ja mislila o Šešeljevu omladincu Aleksandru Vučiću i njegovoj politici, u izražavanju negodovanja nad takvom odlukom Vrhovnog suda koji proces Glavašu vraća na početak, ovoga puta, nažalost, ima pravo. Badava se Ministarstvo vanjskih poslova bunilo zbog miješanja u naše unutarnje stvari, ostaje činjenica da su zločini nad nevinim civilima koji su plutali Dravom počinjeni i da nitko za njih još uvijek nije kažnjen. Zbog proceduralne pogreške. Pri čemu, naravno, činjenica da ratni zločinac Šešelj zadrig’o od zdravlja harači srpskom političkom scenom, nikako ne pomaže pomirenju, ali i ne opravdava sramotne odluke naših sudova.

MOMCI U CRNOM iz Autohtone Hrvatske stranke prava, oni isti kojima je na šest mjeseci zabranjen pristup Srbu, pridružili su se širenju dobrih vibracija iz Lijepe Naše, blokiravši Ličku magistralu na Dan ustanka, psujući uglas sve što im je bilo na duši, uz prigodne uvrede Zoranu Pusiću, Stipi Mesiću, Miloradu Pupovcu i ostalim četnicima i izdajnicima hrvatskog naroda. Za dom spremni! Lijepo je čuti da se nakon tog performansa sve razjedinjene stranke prava namjeravaju ujediniti, pri čemu neskriveno maštaju o vođi kakav je vrsni povjesničar Zlatan Hasanbegović. Kojeg će, prema njihovim riječima, Plenković pokazivati k’o medvjeda u cirkusu u predizbornoj kampanji, a onda ga se po potrebi i odreći. Da ima nešto u tome, dokazuje i sastanak vodstva HDZ-a s predstavnicima diplomatskog kora, pred kojima je Plenki neodređeno mucao o Hasinoj kandidaturi i njegovoj političkoj budućnosti u nekoj novoj vladi. Uz takve kalkulacije nema reformacije, ma koliko se umiveni eurozastupnici trudili dokazati da je Karamarkov HDZ davna prošlost. Jer majka svih politika je kadrovska politika, govorio je još drug Lenjin, a te prokušane mudrosti nitko se ne drži. Eto, na primjer, Zoka Milanović. Nakon što je očekivano posmicao s izbornih lista Zlatka Komadinu i sve njegove sljedbenike – od Picule, preko Davorka Vidovića do Rajka Ostojića, da bi visoko plasirao prozivanog i optuživanog Tihomira Jakovinu ili metkovskog gazdu Stipu Gabrića Jamba, ostaje upitno – a s kojim će to ljudima ostvariti svoju listu lijepih želja o 145 tisuća novih radnih mjesta, socijalnoj mirovini, nižem PDV-u na hranu, bla truć… To isto pitanje treba se postaviti Plenkiju i Ivani Maletić, koji su balon svog ekonomskog programa napuhali na 185 tisuća radnih mjesta, smanjenje PDV-a na 23 posto, povećanje pemzija za pet posto tralalalala… No ako će im glavni aduti biti članovi dosadašnjeg predsjedništva HDZ-eta na čelu s Milijanom Brkićem, Božidarom Kalmetom, Darkom Milinovićem i Zlatkom Hasanbegovićem, sve što mogu poručiti je – uzalud vam trud svirači! Jest da hrvatske birače možeš zavesti k’o krdo omamljenih ovaca, no nakon neslavne propasti Plana 21 i nesuvisla programa Vlade Tihomira Oreškovića i njegouvih neuostvareniouh refourmi, investiciuouja i milijaurdi eura koje samo što nisu, nitko normalan ne vjeruje u te kilometre ispisanih praznih obećanja bez odgovora na pitanja: kako i s kojim ljudima?! Srećom, time se naš tehnički premijer Tim više ne zamara, dok se bezbrižno bućka na Hvaru i proučava receupte za broudet koji će odsad osobno kuhati. Istrošio se čovjek u vili Costabelli pa mora malo i sam za šparet! Za razliku od njega, pretendenti na buduće pozicije razletješe se po problematičnim izbornim jedinicima, u znoju lica svoga. Ganjaju ljude po plažama, skaču im pod suncobrane, uvaljuju se na brodove ljepote i zabave.

IAKO SU SE KLELI da će ovo biti sadržajna kampanja o konkretnim rješenjima za budućnost Rvacke, strasti su se i prije službenog početka otele kontroli. Jest da je Plenki fin, ali nisu svi njegovi trbuhozborci. Kakvi programi, kakvi bakrači! Nismo trebali dugo čekati da skinu rukavice i konačno su pale prave riječi. Papci i šupci! Ili, obrnuto, tako su se častili Zoka Milanović u elementu i načelnik Općine Dubrovačko Primorje, izvjesni Nikola Knežić. Milanović, doduše, još nije stigao izvrijeđati sve Dalmatince, stanovnike Špičkovine, Pušče Donje, profesore engleskog i poplavljene, ali polako – kampanja se tek zahuktava. Prilikom prve prirodne nepogode nadoknadit će Zoka trenutačni podbačaj. No svi su oni amateri za Mileta Banderosa, kojeg nitko više ne može stići u otvaranju novih cesata, tunela, križanja i četrdeset fontana! K’o nekad Čaušesku u Bukureštu, tako će i Mile za naše pare graditi bulevare s vodoskocima, dok će okolne ulice ozareno trpjeti nestašicu vode i govna bez kanalizacije. Važno je da je estetski lijep dojam kad se ulazi u Bandićgrad, sa svih strana! Pa šta košta da košta! I zato, ako se pitate tko će, nakon svega, biti novi premijer, Mile Fontana ima spreman odgovor: Ja, a tko drugi?!