Kakva šteta što se za europske izbore nije odlučio i HITLER IZ NAŠEG SOKAKA Marko Skejo koji je i ovoga puta neometano sa ‘za dom spremni’ na ustaškom derneku, s prigodnom kostimografijom i scenografijom, proslavio 10. travnja u Splitu
Četiri do pet tisuća eura mjesečno, plus dnevnice, plus plaćeni putni troškovi, plus jeftina menza u Europskom parlamentu, plus dodaci za članstva u parlamentarnim odborima, plus izleti po egzotičnim zemljama, plus mogućnost zapošljavanja stranačke mladunčadi, kumčadi i rodijaka kao asistenata – pa tko se ne bi pomamio za pozicijom eurozastupnika. Čudno da na listama koje su u dramatičnom foto-finišu predavane prošloga tjedna nema i više od 400 prijavljenih za 12, točnije – jedanaest parlamentarnih stolica koje pripadaju Hrvatskoj. Jer zgoditak je primamljiv, a kad se jednom dokopaš Bruxellesa, više te nitko i ne pita što radiš i na što si potrošio pare poreznih obveznika.
I TAKO SE STVORIŠE 33 LISTE KANDIDATA koji će, opijeni željom za uspjehom, sljedećih četrdeset i kusur dana jahati uzduž i poprijeko Lijepe Naše. Obećavat će sve i svašta, zaboravljajući da su ovo izbori za Europski parlament, a ne hrvatski i da gađenje vladajućih, trabunjanja o većim plaćama i penzijama ili reformi lokalne samouprave, nisu u fokusu europćanske agende. Jest da adrenalin zna lupiti u glavu i sasvim staloženim anonimusima, a gdje ne bi članovima nekih poznatijih stranaka koje organiziraju bombastična predstavljanja vlastitih kandidata s cirkuskim najavljivačima i gromoglasnom muzikom, uz koju se njišu, plješću, a i zapjevaju ponekad. Logično da i oni lupaju što im padne na pamet, sve u želji da namame preferencijalne glasove naivnih birača koji će ih lansirati ravno u Bruxelles, gdje će svojim tijelima braniti budućnost Rvacke.
Čast iznimkama, ali i među dosadašnjim uvaženim predstavnicima u EU-u bilo je onih koji su rijetko kad zinuli ili imali neku primjedbu, a kamoli se borili za domovinu koja im je tako srcu prirasla. A baš se u to kunu svi potencijalni budući europarlamentarci koji, časna riječ, neće zastupati stranačke boje niti raditi za svoju prćiju, već će rmbačiti isključivo za dobrobit svih nas, kako bismo bili ravnopravni građani Europske unije, a ne tamo neki sluge briselske administracije. Bla bla bla.
Već vidim Željka Glasnovića, osebujnog desničarskog ekshibicionista iz dijaspore, kojem se stalno priviđaju staljinistički sotonisti, komunistički zločinci i SKOJ-evke s dlakavim nogama, kako svojim psihodeličnim ispadima i toksičnom logorejom usmjerenom k veličanju Ante Pavelića i gađenju partizana, brani interese svih Rvata u domovini i svijetu.
KAD SE VEĆ OBREO NA NOVOSKLEPANOJ listi Neovisnih za hrvatsku i Hrvatske stranke prava, red je da čovjek dobije priliku maltretirati paradno odjevene stražare u frakovima sa zlatnim lančugama oko vrata, koji čuvaju dignitet Europskog parlamenta. Dok ga ne izbace. Oni ne pimplaju k’o naši s neukrotivim Pernarom dok se baca po podu. Zato ga živoziđani valjda i nisu kandidirali.
Veliki doprinos nacionalnoj vidljivosti svakako bi dao i Glasnovićev kolega Zlatko Hasanbegović, Mali Haso, koji je u svom kratkom ministarskom mandatu ionako već postao međunarodna politička zvijezda. Prepoznali bi ga njegovi istomišljenici iz Stormfronta, dok bi ga njemački AFD, talijanska Lega Nord ili mađarski Jobbik zacijelo rado prigrlili u svoje redove. I tako ga možebitno lakše uvjerili da vrati Dalmaciju, Istru i otoke Italiji, a ostatak Njemačkoj i Mađarskoj, jer je to ionako povijesna stečevina Benita Mussolinija, Adolfa Hitlera i njihovih satelita. Što bi svakako pozdravio i aktualni predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani.
Kakva šteta što se za europske izbore nije odlučio i Hitler iz našeg sokaka Marko Skejo, koji je i ovoga puta neometano sa „za dom spremni“ na ustaškom derneku s prigodnom kostimografijom i scenografijom, proslavio 10. travnja u Splitu. Nema sumnje da bi njegova slikovita pojava pridonijela potpunom doživljaju našeg europarlamentarnog izaslanstva. Srećom, kandidaturu na čelu liste Autohtone hrvatske stranke prava nije propustio Dražen Keleminec, poznat po crnokošuljaškim postrojavanjima u Zagrebu, Jadovnom i Jasenovcu, kao i paljenju srpskih Novosti. Kad bi samo uletio u parlamentarne redove, vjerojatno bi sličnim aktivnostima u Auschwitzu ili Bergen-Bergenu nadaleko pronio slavu Rvacke, čime bi dokazao da u stopu pratimo europske trendove radikalizma, fašizacije i populizma.
TO JEDINO NIJE PRIMIJETIO ANEMIČNI PREMIJER koji se čudom čudi porukama Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine, ispod Jasenovačkog cvijeta, na komemoraciji žrtvama ustaškog režima koju su četvrti put zaredom Srbi, Romi, Židovi i antifašisti organizirali mimo one službene. Nepregledna kolona ljudi pod hladnom kišom pokazala je Vladi što misli o licemjernom sjedenju na dvije stolice i toleriranju revizionizma u javnom prostoru, kao i ustaškom pozdravu i simbolima na spomen-pločama poginulim HOS-ovcima.
Službenici Ministarstva vanjskih poslova navodno su suptilno nagovarali strane veleposlanike da se ne pojave na „neformalnoj“ komemoraciji, a onda je po starom običaju, iznenađen i uvređen, diplomat Andrej Plenković tvrdio da o tome blage veze nema. E, pa ako je to najviše što je o diplomaciji naučio tijekom pustih godina po europćanskim institucijama, onda je Plenkiju vrijeme da se u njih i vrati. Tko zna nije li igrokaz s Karlom Resslerom zapravo najava odlaska na neke malo više funkcije unutar Europske unije, na koje Andrej navodno intimno pikira.
A S DRUGE STRANE POLITIČKOG SPEKTRA, noćna mora HDZ-ta, kako mu tepaju kolege, šaljivdžija Gordan Maras, poznatiji kao 007, ne može prežaliti nisko mjesto na SDP-ovoj listi pa je pod svaku cijenu odlučio poraditi na vidljivosti. U tu je svrhu smislio originalni oblik reklamiranja samog sebe naljepnicom na laptopu u sabornici, čime je izbacio iz cipela predsjedavajućeg Njonju i popušio dvije opomene. Ali što je to prema publicitetu koji je postigao! No kako u izbornoj kampanji Maras poludi k’o tetrijeb pred parenje, osobito kad na SDP-ovoj konvenciji zagrmi Tina Turner s „The best“, nije ni čudo što je i on obećao da će se boriti protiv svevlasti HDZ-ta, i to baš u Bruxellesu. Bilo bi to zanimljivo pratiti, budući da se ne uspijeva boriti ni protiv svevlasti Davora Bernardića na Iblerovu trgu.
Pravo je osvježenje na ovim izborima sudac Mislav Kolakušić, koji je za svoju kandidaturu sakupio senzacionalnih 20.000 potpisa. U dramatičnom nastupu upozorio nas je da su ovo presudni izbori na kojima svi moramo za njega glasati, jer nas on jedini može spasiti od korupcije pravosuđa, vlade, stranaka i lokalnih šerifa. Kako to misli postići sjedeći u udobnom stolcu Europskog parlamenta ako to nije uspjelo malo jačim igračima koji su rvackim kapitalcima izokretali ruke i nabijali čvegere u dugom procesu pregovaranja, otvaranja i zatvaranja poglavlja, nije sasvim jasno. No budući da se čovjek unio u materiju, a i dao u trošak za PR agencije i oglase koji tvrde da će upravo on osvojiti tri mjesta na euroizborima, trebamo strepiti od njegove osvete. Što ako nas Kolakušić, onako narogušen, dohvati negdje na cesti, opali nam par šamarčina i upita: Jesi li odlučio za koga ćeš glasati? Nemoj da te ne vidim na izborima!
Ukratko, uvijek je zabavno gledati tu hrpu luzera koji su iz nekog čudnog razloga zaključili da će baš njima ovaj ne pretjerano inteligentan narod dati povjerenje i osigurati lagodno baškarenje po europćanskim institucijama sljedećih pet godina. Recimo, stranka pod brojem 16: MVH iliti Moja voljena Hrvatska. Nema dvojbe da bi pojavljivanjem u Bruxellesu u potpunosti promijenili status Lijepe Naše, iako nitko nikada nije čuo baš ni za jedno ime s njihove liste i teško je shvatiti što zapravo zastupaju.
Možda ni njima nije sasvim jasno da njihova mala kap neće ni na koji način utjecati na europćanski slap ako nisu dio neke veće političke grupacije. U kojoj će, htjeli – ne htjeli, glasati po stranačkoj stezi. Ili samovati kao ukleti Holandezi. A njihova jedna ruka na kraju dana neće napraviti razliku, rekao bi Karlo Ressler, mlađahni nositelj liste HDZ-ta. Jer uz Brexit, migracijsku krizu i jačanje euroskeptičnih stranaka, Hrvatska i njena čaršijska prepucavanja Europćanima su ionako zadnja rupa na svirali.