Čudo jedno kako Rvati misle da ih Gospa voli više od ostalih naroda pa su joj izgradili desetine svetišta iako bi Majci Božjoj, po definiciji, svako ljudsko biće trebalo biti jednako vrijedno i blizu srca. Uz dužno poštovanje pučkoj pobožnosti, nije li bizarno da se domaći vjernici, a osobito najveći grešnici među njima, redovito pozivaju na Zaštitnicu svih Rvata, koja valjda nema pametnijeg posla nego baviti se, eto, baš našom malom, korupcijom premreženom prćijom od države.

Zanimljivo kako je i svaki mafijaški capo, a osobito oni iz sicilijanske Cose Nostre, uvjeren da mu je Madonna posebno sklona, zbog čega su poznati kao njeni veliki obožavatelji. Na to je svojedobno upozorio i papa Franjo, boreći se svojim propovijedima protiv korupcije i kriminala, kao i lažnih vjernika koji čitajući Bibliju i pozivajući se na Gospu, misle da su obavili svoju kršćansku dužnost. Iako se u slobodno vrijeme, između dviju molitvi, bave brutalnim kriminalom širokih razmjera. Takvi, prema riječima Pape, zamjenjuju vjeru idolopoklonstvom, što nema veze s kršćanstvom. Svaka sličnost s bogobojaznim pokvarenim Rvatinama nije slučajna.

Primjera ima bezbroj – teško se i sjetiti nekog krupnijeg HDZ-tova tajkuna, optuženog ratnog zločinca, uvaženog pripadnika regionalne mafije ili rvackog podzemlja koji ne nosi križinu od pola kile oko vrata i ne zaklinje se u svoju neograničenu ljubav prema Gospi kao takvoj. Nije li, uostalom, i pokojni gazda rvacke metropole Mile Bandić, koji se za života na poprilično sumnjiv način domogao hrpe para i nekretnina, najviše volio samoprijegorno tegliti svijeću od sedam kila na procesijama za Majku Božju od Kamenitih vrata. Čiji se blagdan, umjesto Dana pobjede, 8. svibnja, posljednjih 30 godina slavi kao Dan grada Zagreba.

Dotle je Miletov pajdo, posrnuli boss rvackog nogometa Zdravko Mamić, i brat mu Zoran također, utočište od rvackog pravosuđa pronašao baš u Međugorju, kod Gospe koja se tamo povremeno ukazuje. Jer tko će, ako ne Gospa, imati posebno razumijevanje za bjegunce i njihove zemaljske grijehe, osobito ako svojim izdašnim donacijama potpomažu Crkvu, a time i lokalni biznis s vidjelicama i njihovim porukama putem telefonskih servisa. Koji je, doduše, ponešto zaglibio uslijed pandemije koronavirusa, pa ni Međugorje ne pruža mogućnost lukrativnog profita na Gospi kao nekada.

Očito je, dakle, da Gospa ne gotivi samo Rvate u Rvackoj, gdje ih je kroz povijest čudesno vadila iz govana, spašavala od Turaka ili požara, ne samo od sjevera do juga, od istoka do zapada, od Aljmaša, preko Marije Bistrice i Trsata do Sinja, već i izvan državnih granica, gdje god nasluti da postoji neki pripadnik rvackog naroda kojem treba pomoći da masno zaradi i skloni se od ruke pravde.

Uvjerenju da su Rvati od Gospe odabran narod svake godine nemalo pridonosi i prigodni vjerski program katolibanske Hrvatske radiotelevizije, na kojem bi joj pozavidio i Vatikan. Papa Franjo, onako dobronamjeran i ponizan, vjerojatno nema pojma da u jednoj navodno sekularnoj državi raspolaže četirima televizijskim javnim programima na kojima se neumorno izmjenjuju svećenici, fratri, časne, prijenosi misa, filmovi s biblijskom tematikom i izvješća o broju vjernika u pojedinom svetištu. Ukratko, ateisti nemaju šanse. Gospa ih vreba s ekrana, ma koji kanal HRT-a okrenuli.

I zato, usprkos paklenim vrućinama koje su nas napale i delta varijanti koronavirusa koja tek kreće u ofenzivu, narod diljem Rvacke ima neodoljivu potrebu naguravati se u hodočašćima, kuhati na plus četrdeset i svim silama dokazivati svoju privrženost Kraljici Hrvata, jer se valjda boje da ih bez svega toga više ne bi doživljavala.

Iako bi Rajska Djeva, velikodušna i brižna kakva jest, sigurno shvatila da zbog opasnosti od zaraze i brige za ranjive i neotporne, ukratko zbog opravdanih epidemioloških mjera, vjernici nisu mogli tradicionalno nagrnuti u procesije i sudjelovati u masovnim misama.

Doduše, dio njih je ionako uvjeren da virus ne postoji, a ako i postoji, da će ih od njega zaštititi upravo Gospa, koja je moćnija od svakog cjepiva, pa se ni ne žele cijepiti. Zato im nikako nije jasno čemu se žile članovi Nacionalnog stožera pozivajući ih da se suzdrže od većih okupljanja. Osobito uzimajući u obzir činjenicu da su dopustili održavanje Sinjske alke i dolazak milijuna turista na jadransku obalu. A još ih više čudi što su sinjski franjevci poslušali njihove preporuke i odustali od procesije, na čelu s gvardijanom fra Antom Čovom koji je, umjesto tisuća ljudi u nepreglednoj koloni, organizirao 27 misa na otvorenom s ograničenim brojem vjernika. I uz strogu zabranu dodirivanja i ljubljenja Gospine slike.

Najviše se zbog svega pjenio sinjski gradonačelnik Miro Bulj, poznat po bespoštednoj borbi za boljitak Cetinske krajine, što je dokazivao dopuštanjem razuzdanih derneka uz trešteću glazbu nakon ponoći po sinjskim kafićima nakon Alke, zbog čega je završio na policiji i zaradio prijavu, uz drugarske kritike Viteškog alkarskog društva, kao i sinjskih franjevaca. Dapače, gvardijan Ante Čovo indirektno mu je poručio da bi „nekim ljudima trebalo dati javno do znanja da privlačeći pozornost na sebe kradu ljudima i Alku, i Gospu, i zadovoljstvo, i mir“.

Badava se Miro pozivao na činjenicu da virus ne zna koliko je sati i je li ponoć ili nije. Ni vapaj zbog ugrožavanja vjerskog turizma i vjekovne tradicije nije mu prošao iako je smjerni ministar Beroš, obrazlažući preporuke o zabrani procesija, prvo dao do znanja da je vjernik. Baš kao i Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar od nutarnjih stvari, koji je istaknuo da svake godine sudjeluje u paškoj procesiji na Velu Gospu. Čovjeku dođe da pukne od smijeha, budući da je Božinovićev vjernički staž, baš kao i onaj Andreja Plenkovića, koji je Gospino uznesenje slavio na misi na Trsatu, prilično kratak. Ukratko, tko ih ne zna, skupo bi ih platio! Ali ne i Gospa!

No, eto, usprkos iskrenoj ljubavi prema Rajskoj Djevi i uzavrelim katoličkim osjećajima, državni vrh odlučio je pozvati vjernike da se ponašaju odgovorno i u skladu s epidemiološkim mjerama, što je za svaku pohvalu. Dakako, ne rade to zato što bi željeli ispasti civilizirani u očima vlastitih građana, već zato što će Europa kazniti Rvacku crvenom bojom na korona-karti, što će značiti kolaps turizma. A to dodatno znači pregolemi problem za Plenkovićevu vladu, koja se ionako teško snalazi u kriznim vremenima pa ne zna ni što bi s obnovom Zagreba i Banije, a još manje s gospodarstvom na koljenima, ako na brzaka ne zgrnemo pare stranih gostiju.

Iako, dakako, postoje oni koji vjeruju da će se Gospa pobrinuti i za spas turističke sezone, koja se raspojasala do neočekivanih razmjera. Nije li se, uostalom, Gospa osobno pobrinula za požare biblijskih razmjera u Italiji, Grčkoj i Turskoj, koju su dodatno poharale poplave, kao i za to da Španjolska već tjednima bude u crvenom. Dočim je na Siciliju poslala Lucifera – toplotni val koji je spržio otok novim europskim rekordom od 48 Celzijevih stupnjeva. Dakle, potaracala je sve naše mediteranske konkurente. Zašto? Pa zato da dokaže kako voli Rvate više od svih drugih naroda.

Sva sreća da je papa Franjo glas razuma, koji ipak dopire i do dijela rvackog klera i redovnika pa shvaćaju da su zdravlje i očuvanje života važniji od javnog demonstriranja vjere. Jer to se može činiti i u četiri zida i u daleko skromnijem formatu. Budući da su rvacki političari na vlasti poslovično licemjerni, njih tako i onako narod ne sluša. Zato bi možda bilo pametnije na čelo Nacionalnog stožera staviti sinjskog gvardijana fra Antu Čovu, koji je vjernicima najbolje objasnio odluku o neodržavanju procesije, a Gospi uputio i najrazumniju molitvu: „Molimo Gospu da nam vrati povjerenje u znanost, cjepivo i institucije.“ Uostalom, i moto ovogodišnje sinjske proslave Velike Gospe bio je: „Gospe, vrati nam mir i pouzdanje.“ Još da je zamolio Gospu da prosvijetli rvacki politički vrh, možda bi nam jesen s četvrtim valom pandemije izgledala manje kataklizmično.