‘Može vas biti sram!“ urlala je petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes u Hrvatskom saboru na zastupnike Mosta zbog amandmana kojim su tražili da se u proračunu za iduću godinu osigura dodatnih 12 milijuna kuna za 5000 stradalnika na Baniji, koji zahvaljujući inertnosti i nesposobnosti ove vlade, dvije godine nakon potresa i treću zimu provode u kontejnerima. Da je prijedlog kojim slučajem prošao, kao što nije, dobivali bi naknadu od 200 eura mjesečno da im se barem malo olakša neveseo, hladan i neudoban život.

No budući da je petrinjska gradonačelnica prvenstveno vojnik svoje partije dok joj se za Petrinju više-manje fućka, i ona je, dakako, glasala protiv takvog amandmana koji bi išao u korist njenih sugrađana i ostalih stanovnika Banije. Uz argument da im Vlada osigurava besplatnu struju i obroke dok će sredstva uložena u obnovu biti puno veća.

Uvaženoj gospođi Komes osobito je digao živac Miro Bulj, koji joj je poručio da je treba biti sram zato što nije podržala Mostov amandman: „Sramotno je kazati da ste ljudima omogućili kruh u kontejneru. Sramotno je da gradonačelnica Petrinje kaže da ljudi u kontejnerima žive dobro. Ovo je neviđeno da jedna gradonačelnica ide protiv svog grada“, grmio je Bulj, kao i obično, bez dlake na jeziku. Tko zna bi li petrinjska gradonačelnica bila tako zadovoljna i zahvalna Vladi da duge zimske noći i kišne dane provodi u 18 limenih kvadrata, kao oni nesretnici koji nemaju kamo i koji su izgubili svaku nadu da će se ikada vratiti u svoje domove. A možda ni tada.

No kao što srama nema Magdalena Komes jer joj je najvažnije ostati u milosti vlastite stranke, to jest HDZ-ta, tako nema srama ni veliki vođa Plen Ki-mun, koji se prošloga tjedna u pratnji svojih potkapacitiranih i aferama opterećenih ministara ukazao na Baniji, ali u kontroliranim uvjetima. Lani su ga, naime, Petrinjci dočekali zvižducima i transparentima „Hoćemo obnovu!“ te gađali grudama, pa se ovoga puta Protokol Vlade pobrinuo da se nešto slično ne ponovi. Zato su pažljivo birali mjesta koja će premijer obići, kako u Petrinji tako i u Sisku, gdje je u društvu lokalnih HDZ-tovih šerifa posjetio samo odabrane i pokorne, one koji mu neće glasno prigovarati, kao i one objekte na kojima se, ‘ajde, ipak nešto radi.

Nošen tom mišlju, premijer je ponosno pregledao nekoliko zamjenskih kuća od ukupno 6, slovima – šest, koje su u dvije godine izgrađene na Baniji ili su, navodno, pred završetkom, kako bi nevjernim Tomama pokazao da obnova ide punom parom zahvaljujući nevjerojatnoj dobrostivosti vladajućih. Ma sve je super i sve je za pet iako njegov novoinstalirani ministar graditeljstva Ivan Paladina, vlasnik pregoleme imovine sumnjivo stečene uz pomoć jednako sumnjivog ruskog kapitala, nema blage veze o rokovima vezanima uz Fond solidarnosti, kao i je li ijedna od tih kuća useljena. A još manje zna što će biti s ostalih nekoliko tisuća koje nikako da dođu na red i koje čekaju završetak komplicirane administrativne procedure.

Po sistemu je l’ vjerujete u ono što vam govorim ili ono što vidite svojim očima, usred porušene Petrinje čiji centar izgleda kao Hirošima nakon nuklearne bombe, Plenki je mrtav ‘ladan izjavio kako, što se tiče dinamike, ima stvari koje idu jako dobro, poput, naprimjer, završetka nekonstrukcijske obnove pet tisuća kuća – čitaj, popravka dimnjaka, što je dio ljudi odradio sam i bez pomoći države. Jako dobro??? Pa što tu, pobogu, gospodine predsjedniče Vlade, ide jako dobro? Jeste li vi, gospodine Plenkoviću, dobro? Je li vrijeme da se zabrinemo za vaše zdravlje? Zar pored zdravih očiju ne vidite dobro ili živite u deluzijama? Ili samo nemate srama?

Naime, da su mu obični ljudi i siromašne obitelji koje su ostale bez svega doista na prvom mjestu i da se samo malo osvrnuo oko sebe, možda bi primijetio da se u Petrinji gotovo ništa nije promijenilo u dvije godine od razornog potresa. Umjesto toga, u mrtvom gradu u kojem zjape pokrivene ruševine povijesnih kuća čija je rekonstrukcija u rukama konzervatora i države, premijer je ustvrdio i da je njegova vlada sto posto stala iza Banije i njenih stanovnika i učinila ama baš sve što je mogla. Da nije tužno, bilo bi urnebesno smiješno!

Opijen samim sobom i nevjerojatnom efikasnošću svojih ministara, pohvalio se Plenki i s osam višestambenih zgrada koje bi navodno trebale biti izgrađene do ljeta. Navodno. A koliko će od onih 2,4 milijarde kuna ili 319 milijuna eura koje je Hrvatska dobila iz Fonda solidarnosti EU-a, baciti u vjetar, odnosno vratiti u europsku blagajnu zato što do lipnja 2023. neće biti gotovi projekti i dokumentacija, zbog neorganiziranosti, korumpiranosti i bola u preponama državnih tijela, saznat ćemo kad već bude kasno.

Umjesto da obiđe kontejnerska naselja, gdje bi vjerojatno bilo puno neugodnih pitanja, Plenković i svita pohrlili su u Veteranski centar koji se gradi na mjestu bivše petrinjske vojarne i čiji bi korisnici trebali biti veterani iz cijele Hrvatske. No kako je krenulo, do završetka radova teško da će još biti živućih veterana koji bi tamo došli na rehabilitaciju, a teško da će biti i stanovnika u Petrinji. Jer i ono malo mladih koji su ostali u tom zaboravljenom dijelu Hrvatske, koji se nikada nije ni oporavio od Domovinskog rata, u posljednje dvije godine pobjeglo je glavom bez obzira.

Ne mareći za te nebitne detalje, nacrtao se Andrej i u vojarni Pukovnika Predraga Matanovića, gdje je održao radni sastanak s članovima Vlade i dijelio ugovore resornih ministarstava tijelima Sisačko-moslavačke županije, u vrijednosti od oko 90 milijuna kuna. Kakav Sveti Nikola, kakav Djed Mraz! Plenki je taj koji darove nosi. I kojemu, kao i Danajcima, ne treba vjerovati!

No čak je i uz svu protokolarnu kontrolu ministar Medved, inače šef Stožera civilne zaštite za obnovu Banije, naletio na branitelja koji s obitelji živi u baraci i koji mu je sasuo sve što ga ide budući da se u borbi s administracijom nije uspio pomaknuti ni milimetra. Čovjek je pozelenio od gorčine i ministru koji ga je uputio da se obrati nadležnima urlao u facu: „Kažu, zovite ovog, zovite onog, ja više ni sam ne znam što mi je činiti, pitam se jesam li ja lud ili pričam kineski pa me ne razumiju. Nije važno jesam li branitelj ili nisam, dolikuje li čovjeku u 21. stoljeću da ovako živi?!“ Nevjerojatno, ali čini se da je čak i Medvedu bilo pomalo neugodno.

Ali ne i beznadno nesposobnom Gordanu Hanžeku, državnom tajniku Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, koji je uz svoj specifično glupavi osmijeh tvrdio kako bi svi željeli da obnova ide brže, ali eto, ne ide. Čovjek koji je do sada puno toga uprskao, u pisanom priopćenju odgovorio je spomenutom branitelju da je sve do sada rađeno po zakonu. Dakle – kuća mu nije obnovljena po zakonu. Svaka čast! I svaka čast premijeru koji Hanžeka iz samo sebi poznatih razloga uporno drži na poziciji kojoj evidentno nije dorastao. Kao i mnogi iz njegove vlade.

Andrej je sa svojom kamarilom nakon Petrinje pohodio Sisak, čija gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček dolazi iz pogrešne stranke – SDP-a, pa se zato tamo najviše družio s biskupom Komšićem i divio radovima na Katedrali Uzvišenja sv. Križa, koji, dakako, napreduju brže od svjetovnih građevina.

A, Bože moj, Crkva ima prioritet, jer poznato je da ljudima bez grijanja, zahoda i tople vode najviše nedostaje duhovna utjeha u velebnoj sisačkoj prvostolnici. Jebo komfor i svakodnevne životne probleme! Premijer, dakako, nije propustio i ovaj posjet Sisačko-moslavačkoj županiji završiti obilaskom gradilišta famozne autoceste Zagreb-Sisak, koje je do sada otvarano jedno pet puta od doba Ćaće Sanadera do danas. Pa vidimo dokle smo stigli. Nigdje, usprkos bajkama kojima HDZ uporno obmanjuje narod. Gdje vam je sram, gospodo u Vladi?