Sedam godina nakon što je spektakularno propao Agrokor, a Vlada na čelu sa svemoćnim AP-om donijela famozni lex Agrokor, došlo doba da Gazda Todorić uzvrati udarac.

Nakon što se Arbitražni sud u Washingtonu proglasio nadležnim i prihvatio njegovu tužbu protiv Republike Hrvatske, dodatno je uzdrmana optužnica za nezakonito izvlačenje 1,2 milijarde kuna iz vlastite tvrtke. I to zbog vještačenja izvjesnog Ismeta Kamala, koje je odlukom Visokog kaznenog suda proglašeno nezakonitim dokazom.

Gadna šamarčina požrtvovnom spasitelju rvackog gospodarstva i više desetaka tisuća radnih mjesta Andreju Plenkoviću i njegovoj vladi! Koja je za vještačenje potkapacitiranog Ismeta Kamala tvrtki KPMG Poljska iskeširala 1,3 milijuna naših eura iako su nadležni u DORH-u bili upozoreni da se radi o sukobu interesa jer je Ismet istovremeno radio za KPMG Hrvatska, koji je prije toga radio za Ivicu Todorića, ali i tadašnju izvanrednu upravu Agrokora. Kakav svinjac! Malo je reći da je optužnica koja se temelji na Kamalovom vještačenju na klimavim nogama i sva je prilika da će je DORH morati dorađivati. Opet! I što sad? Teško je to pitanje za AP-a, ali i za nesretnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek koju je Gazda kazneno prijavio. A ona bi trebala kazniti svoje prethodnike Dražena Jelinića i Dinka Cvitana, u čijoj se eri optužnica pisala. Naravno da Gazda ima razloga za likovanje.

Jer, gledajte, čovjeka izgleda najviše boli kada mu otmu možda i nešto oteto. To smo naučili iz brojnih primjera kriminalne privatizacije svega i svačega u prvih deset godina stvaranja Lijepe im Njihove korumpirane Rvacke, kada su jedni ginuli na bojišnici, a drugi uz blagoslov neumrlog predsjednika Franje i njegove kamarile krali sve u šesnaest. Kao što je poznato, većina novopečenih rvackih tajkuna i financijskih predatora nikada nije osuđena niti čami u bajboku iako je 2015. godine donesen Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. No kada već nije rvacko pravosuđe, najčešće su ih kaznile vlastita pohlepa i nezajažljivost pa su neki završili i tako da su im oteli oteto. Poput, naprimjer, Zdravka Mamića, Miroslava Kutle ili posljednjeg spomenutog kapitalca koji se još uvijek koprca – Gazde Ivice Todorića. Kojem je država desetljećima pomagala privatizirati sve što se moglo, a sada kao nevina žrtva kipti od pravedničkog bijesa jer mu je ista ta država otela ono što je na kičmi kreditora i dobavljača stvarao usput lažirajući bilance.

Trakavica je to u kojoj nema nevinih, a lukavi Gazda očito računa na kolektivnu amneziju glupog rvackog naroda kojeg iz dana u dan zasipaju nove koruptivne afere na najvišoj razini pa je već i zaboravio kako je Todorić stvarao svoje carstvo, koliko se prezadužio, koliko je para izvlačio i zašto ga uopće država tuži.

U toj pravno-financijskoj zavrzlami rijetko tko se snalazi, no kraći kraj mogli bi, kao i uvijek, izvući rvacki porezni obveznici koji će, u slučaju da tako odluči Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, iskrcati Gazdi nepoznat broj milijardi eura kako bi se nadoknadio njegov osobni gubitak. Jer Gazda se opet snašao kao svjetski igrač i angažirao „fundere“, odnosno, specijalizirane fondove koji u njegovom slučaju vide šansu za lukrativnu zaradu, kako bi dokazao mrskom mu Plenkoviću da mu je nezakonito oteo nezakonito stečenu pregolemu imovinu.

E, sad. Činjenica jest da su dubiozni lex Agrokor u krajnje opskurnim okolnostima osmislili privatni pajdaši Velikog vođe HDZ-ta i Vlade AP-a, okupljeni u grupu Borg, pod budnim okom Martine Dalić. Činjenica je i da su svi oni od toga imali i te kako opipljivu materijalnu korist, kao i da do dana današnjeg nije jasno zašto je trebalo donositi poseban Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Hrvatsku, ako se sve moglo riješiti prema postojećem Zakonu o stečaju ili predstečajnoj nagodbi. No to je jedan par rukava.

Jer isto tako je činjenica da je isti taj Gazda početkom travnja 2017. pisao premijeru i tražio žurne izmjene zakona, pri čemu mu nije bilo bitno hoće li se mijenjati postojeći Stečajni zakon ili donositi novi, samo da spasi tvrtku. A onda je s ostalim članovima uprave predao dopis Trgovačkom sudu u Zagrebu kojim se traži pokretanje postupka izvanredne uprave zbog duga Agrokora i povezanih društava u iznosu od 7,5 milijardi kuna. Ni manje ni više. Naravno, Gazda danas tvrdi da je to bio iznuđeni čin za koji je zaslužna premijerova odabranica Martina Dalić, iako je prije toga obijao vrata Banskih dvora tražeći pomoć države i nudeći razne prezentacije za preživljavanje svojih tvrtki.

A sada je, nakon skupog progonstva u Londonu gdje je bježao pred rvackim novinarima i nakon što je sedam godina smišljao osvetu, uvjeren da će mu država vratiti pare koje je svojedobno prorajtao uzimajući riskantne kredite od ruskih banaka. Koje ga onda više nisu željele kreditirati pa se sve srušilo kao kula od karata.

Osim toga, iako mu je blokirana imovina i tvrdi da nosi gaće na štapu, Gazda je i dalje udobno smješten u Kulmerovim dvorima, gdje je obećavao izgraditi reprezentativni hotel zbog čega je davne 2003. godine i dobio lokacijsku dozvolu u zaštićenoj zelenoj zoni.

Sjetimo se samo legendarne provokacije, točnije, ekskurzije aktivista platforme Zagreb je naš predvođene Tomislavom Tomaševićem i Teom Celakoskim, koji su se svojedobno s koferima došli smjestiti u hotel, no naišli su na negostoljubivog zaštitara koji im je pred nosom zalupio ogradu i potjerao ih s privatnog posjeda. Dok im je tadašnji Agrokorov savjetnik Tonči Kriste objasnio da za hotel tek treba izvršiti kategorizaciju, što je u tijeku, pa zato još uvijek nije u funkciji i nije otvoren. Sjajna dosjetka! A hotela nigdje.

Jer Todorići ko Todorići, velika je to familija pa su Kulmerovi dvori i dalje njihovo privatno gnijezdo, za koje struja, voda, plin i ostale komunalije koštaju vrtoglave svote. Kako bi ih pošteno platiti, Gazda i njegova osiromašena čeljad otkidaju od usta i valjda skupljaju humanitarnu pomoć jer nemaju za goli život i ostadoše bez igdje ičega. Šmrc! Suza suzu stiže.

A čujte, tko nam je kriv što nam roditelji nisu bili dosjetljivi i snalažljivi kao Todorićev ćaća Ante Todorić, nekada moćni direktor Agrokombinata, i što nismo na vrijeme započeli uzgajati cvijeće kao njegov sin Ivica. Da jesmo, gdje bi nam bio kraj! Možda bismo i mi postali vlasnici pola rvackih poduzeća, PIK-ova i supermarketa i imali privatni otok za obiteljske odmore. Uz malu pomoć vječno vladajućeg HDZ-ta i države koja je žmirila na oba oka.

No puno veći problem od odluke Arbitražnog suda u Washingtonu, koji se proglasio nadležnim iako je Rvacka, kao i većina europskih zemalja, izašla iz bilateralnog sporazuma, jest optužnica DORH-a, koja bez odbačenog vještačenja Ismeta Kamala treba bitnu doradu. To znači da će DORH zbog vlastitog paceraja morati drugi put na popravni.

Treba li posebno spominjati i da je županijska državna odvjetnica Sani Ljubičić za preliminarno financijsko vještačenje u aferi Agrokor angažirala izvjesnu tvrtku Antares, koja je bila pod dvogodišnjom zabranom izrade financijskih vještačenja za bilo koju hrvatsku banku zbog manipulacija s financijskim izvještajima prilikom revizije poslovanja Croatia banke. Kao i da je Ismeta Kamala kao glavnog vještaka u DORH dovela Ivana Matovina, revizorica koja je ranije radila u KPMG-u Hrvatska, a zatim i u tvrtki Antares, a potom ju je Martina Dalić u lipnju 2021. imenovala predsjednicom Revizorskog odbora Podravke. Krasno društvo!

Iako je veliki dedramatizator premijer AP kao Poncije Pilat oprao ruke i prebacio svu odgovornost na DORH, famozni lex Agrokor i zbrljana optužnica mogli bi mu doći na naplatu uoči izbora. Čak i rvackim biračima, koji gutaju sve i svašta, preveliki je to ceh. A Gazda sanja da će ispasti pravednik koji je uzvratio udarac i preveslao pokvarenije od sebe.