Šaka s Pantovčaka, Zoki Milanović, taman kad je konačno povukao državnički potez, kojim je razgnjevio HDZ i svog ljutitog rivala na čelu Vlade, Andreja Plinkovića, sazvavši izvanrednu sjednicu Sabora na temu kaosa u pravosuđu i još jedne krađe plina u HEP-u, opet je svojim nepredvidivim potezima i neobjašnjivim izborom vanjskopolitičkih sugovornika ozbiljno pogriješio.

Kad je već morao zapaliti na godišnji usred orkanskih oluja koje su poharale zemlju uzduž i poprijeko, ne osjetivši potrebu da tu i tamo obiđe stradale i pruži im barem simboličnu moralnu potporu, čemu tajnovito druženje s Miloradom Dodikom, više no problematičnim voždom Republike Srpske u ljetnoj rezidenciji na Hvaru?

Iskreno, potpuno je nebitno je li Ured predsjednika obavijestio Ministarstvo unutarnjih poslova o dolasku vojnog helikoptera strane zemlje u Hrvatsku ili je po proceduri o tome trebala biti poslana diplomatska nota Ministarstvu vanjskih poslova, temeljem koje bi Ministarstvo obrane dalo mišljenje, pa odobrenje, bla bla bla, nebitno je i što o tome dociraju faraon na čelu Vlade i HDZ-a A.P. i njegov posilni, beznadni ministar obrane, Mario Banožić, likujući nad novim potezom svog omraženog neprijatelja s drugog brda.

Jedino bitno u cijeloj toj priči je pitanje – što je pobogu rusofilni separatist, negator genocida u Srebrenici, obožavatelj osuđenih ratnih zločinaca Karadžića i Mladića, Vučkov i Putinov pajac, korumpirani i za gospodarski kriminal optuženi gazda Mile, kojem je zabranjen ulaz u više europskih zemalja i nalazi se na crnoj listi SAD-a i Velike Britanije, uopće radio na Hvaru, u takozvanom radnom posjetu hrvatskom predsjedniku? I kakav je konkretan rezultat tog sastanka i konačno, kakve koristi zemlja kojoj je na čelu i Rvati kao takvi imaju od toga?

Tim više što Dodik ne predstavlja nikoga, osim samog sebe i tek jedan entitet unutar Republike Bosne i Hercegovine, kojim harači kao vlastitim feudom, ne skrivajući želju da se pripoji majčici Srbiji. I koji kao takav nije i ne može biti sugovornik šefu susjedne države, koji je upravo u tom entitetu, točnije – u Republici Srpskoj, umalo bio proglašen nepoželjnim – odnosno, personom non grata, nakon što je svojedobno u Derventi dodijelio odličja 103. brigadi HVO-a.

A i taj novi Zokijev sport s dodjelama odlikovanja i počasnih činova pripadnicima vojske susjedne države, od kojih su neki, poput Đure Matuzovića ili Zlatana Mije Jelića, optuženi za ratne zločine nad Muslimanima, posebno je problematičan, osobito biračima ljevice, koji to od bivšeg premijera socijaldemokratske Vlade nisu očekivali. Za razliku od zadrigle desnice, koja Milanovića zbog takvih odluka, kakve se ne bi usudila donijeti niti Kolinda Nacionale, svojedobna braniteljska ikona, i predsjednička kandidatkinja notornog Tomislava Karamarka, slavi i podržava.

No, vratimo se mi Miletu Dodiku, koji je na Hvaru izazvao čuđenje ne samo u susjednom vilajetu, već vrlo vjerojatno i među brojnim Europćanima i Amerikancima. Treba li posebno spominjati da Dodiku, nakon posljednjih eskapada oko Ustavnog suda BiH, čije je suce divljački izvrijeđao, a onda donio Zakon prema kojem se u Republici Srpskoj neće provoditi niti odluke Ustavnog suda, niti visokog predstavnika, dvadeset europskih zemalja sprema nove sankcije.

I inače je Miletu, koji je prepoznat kao glavni remetilački faktor u BiH, Visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt trn u oku i ne štedi jezičinu kada treba po njemu opandrčiti i omalovažiti njegovu ulogu, u maniri Vladimira Putina, koji ga također ne priznaje i smatra nelegalnim. Zanimljivo – ni Zoran Milanović ne priznaje Christiana Schmidta, nazvavši ga svojedobno njemačkim svinjarem koji nikoga ne predstavlja, zato jer ga nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a. A nije ga potvrdilo, jer u njemu sjedi Rusija, koja misli isto što i Dodik.

Točka na i svakako je i činjenica da je gazda Mile na Hvar stigao vojnim helikopterom Republike Srbije, s kojim je kasnije odletio svom drugom pajdi i mentoru – srpskom autokratu, Aleksandru Vučiću Vučku na Pasuljanske livade, kako bi promatrao vojnu vježbu srbijanske vojske, hvaleći njezinu sposobnost da “brani Srbe”. Tamo se Vučko pred odabranim medijima posprdno naslađivao činjenicom da je baš njegov helikopter „sleteo tamo na neko ostrvo, Brač, Hvar, ‘ko bi ga znao, jer on se u hrvatska ostrva ne razume, kao i da je odlično funkcioniso’“. A onda je najavio i srpski Dan sjećanja na Oluju, koji će se ove godine održati u Prijedoru, gdje su četnici pobili više od 3000 Bošnjaka i Hrvata, među njima i 102 djece. Cinično do neba. A mjesta gdje će se pod palicom patrijarha Porfirija upriličiti spektakularno Vučićevo uprizorenje i oplakivati srpske izbjeglice i žrtve akcije Oluja, dosjetio se eto baš gazda Milorad Dodik! E pa s divnim ljudima druži se predsjednik Republike Hrvatske, nema šta!

Da stvar bude gora, kako pišu bosansko-hercegovački mediji, Mileta je navodno upravo Vučko poslao na to neko rvacko ostrvo, kako bi pokušao iskamčiti od Zokija da zaustavi verifikaciju, a time i izvršenje pravomoćnih presuda američkog suda protiv Srbije i Republike Srpske, po tužbama žrtava genocida iz BiH i Hrvatske. Radi se o odštetnom zahtjevu koji je s kamatama dosegao 17,65 milijardi dolara, koje bi Vučko i Mile morali iskeširati iz državnog proračuna. Skupi su ti ratni zločini, bre! Navodno je ta tvrdnja „kontrolirano iscurila“ iz hrvatskih obavještajnih službi, koje time žele dodatno napakostiti predsjedniku Republike.

Jer, ako se sjećate – Zoki je s pravom odbio imenovanje Mije Validžića za novog ravnatelja VSOA-e po izboru Andreja Plenkovića i traži da o tome, kako određuje Ustav, donesu odluku na zajedničkom sastanku, što premijer uporno odbija, jer je njegov pregolemi ego povrijeđen.

No, ako je to što pišu bosansko-hercegovački mediji stvarno bio povod opuštenog susreta Mileta i Milanovića na Hvaru, ponovo se postavlja logično pitanje – a što je mu je sve to skupa trebalo?

Time je opet dao oružje u ruke, El Bahatiju – samozadovoljnom predsjedniku rvacke Vlade, koji je smjesta time pokušao skrenuti pozornost medija i javnosti s posljednje plinske afere u HEP-u, u kojoj je izgubljeno pišljivih 10 milijuna naših eura, a nepoznat netko omastio brk. Dok odgovornih među vladajućima nema i neće ih biti, jer će superuspješna turistička sezona o kojoj talambasaju državotvorni mediji sve baciti u zaborav, a Plenkijev miljenik Davor Filipović proći lišo.

Dakako da je zgražanje vladajućih licemjerno do bola, budući da i svemoćni A.P. itekako šuruje s Miloradom Dodikom i to preko Dragana Čovića, predsjednika sestrinskog HDZ-ta BiH, koji je s gazdom Republike Srpske više no u srdačnim odnosima. A kako i ne bi bio, kada su im interesi isti. Oni dakako nemaju nikakve veze s interesima konstitutivnih naroda BiH, već s njihovim vlastitim džepovima, koje su obojica dobrano natrpali javnim parama. I svoj populizam zamotali u jeftini nacionalizam.

Nema sumnje da Zoran Milanović sve to dobro zna. No, ukoliko misli slijediti riječi svog moguće novootkrivenog idola, Franje Tuđmana, da će pregovarati s crnim vragom, ako je to dobro za Hrvatsku, neka se sjeti da je neumrli Franjo cijelo vrijeme pregovarao s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem. Pa vidimo kako je to korisno bilo za Hrvatsku, a osobito za Hrvate u BiH. Bilo bi mu pametnije da pronađe put za dijalog s legalnim predstavnicima vlasti BiH u Sarajevu, osobito s Bošnjacima, koji su zajedno s Hrvatima bili žrtve četničkog genocida i da se konačno počne sastajati s državnicima koji nešto znače u zapadnom svijetu, kojem Hrvatska i pripada.