Zahvaljujući nekontroliranoj logoreji Šake s Pantovčaka i njegovoj krajnje neprimjerenoj izjavi da je Damir Habijan gej, neki čak mogu AP-a preko noći početi doživljavati kao oličenje diskretnosti i tolerancije, zaštitnika LGBTQI populacije
Da se razumijemo. Predsjednik Republike Zoran Milanović nikako nije smio reći ono što je, onako usput, nakon višetjednog izbivanja s političke scene, izvalio o navodnoj seksualnoj orijentaciji novog ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana. Bez obzira na to što nije to spomenuo u negativnom kontekstu, smatrajući valjda da se radi o općepoznatoj činjenici, i bez obzira na to što ga nije osuđivao, već naprotiv. Na svoj uvrnuti način on ga je valjda pokušao obraniti od stranačkih spletki i osude javnosti.
No iako rijetko priznaje da je pogriješio u svojim verbalnim eskapadama, vjerojatno je ovoga puta požalio zbog svoje neoprostive brzopletosti, koja je šokirala mnoge. Ako je i od Zokija, previše je, brate! Jer takve se stvari naprosto ne rade. Čak i kad si predsjednik s karakterom, kako Zoki sam sebi voli tepati. No to je jedna strana priče, koja je, očekivano, izazvala lavinu negativnih reakcija. Osobito među revnim HDZ-tovcima, koji se sada predstavljaju kao najdosljedniji i najliberalniji čuvari ljudske intime.
Naime, bilo bi sjajno da je HDZ stvarno tako otvorena i tolerantna stranka pa da za ministra imenuje nekoga tko je izašao iz ormara i javno priznao svoju homoseksualnu orijentaciju. Kao što je to, naprimjer, učinila srpska premijerka Ana Brnabić. I to prije nego što je postala premijerka. I prije negoli se vjenčala sa svojom partnericom Milicom i dobila sina umjetnom oplodnjom. I to nije sve! Ana Brnabić je Rvatica, dapače, bodulka, porijeklom iz sela Brnabići na otoku Krku gdje je običavala ljetovati, premda je žestoka pobornica srpskog sveta i srpskih nacionalističkih interesa.
Sve to lukavi je srpski vožd, četnik početnik i neprikosnoveni diktator Aleksandar Vučić Vučko lukavo iskoristio kako bi Europi i vasceloj vasioni dokazao svoju širinu i civilizirane poglede na ljudska prava i slobode. A onda zarobio Srbiju i sve njene institucije i medije gvozdenom pesnicom. Kao što je poznato, Vučko pripada istoj političkoj obitelji europskih pučana kao i naš Veliki vođa Andrej Plenković, poznatiji kao AP. No iako se predstavlja kao najveći Europćanin u regionu, AP-u tako nešto u rvackoj verziji još uvijek nije palo na pamet. Recimo, da nekog Srbina koji je oženjen muškarcem imenuje svojom desnom rukom u Vladi. A to ipak ne! Sve ima svoje granice. Članovi HDZ-ta takve stvari ne bi mogli provariti.
Ajde, nekako su, i to iz sasvim pragmatičnih razloga, za predsjednika stranke i Vlade progutali komunističkog gojenca koji se naučio prekrižiti u četrdesetima, kao što se, by the way, i u HDZ također učlanio u zreloj dobi, i nekako su se pomirili s činjenicom da im srpska manjina čuva većinu u Saboru. Više od toga ne bi prošlo. Dakle, jedan nula za Vučka, čiju politiku, a osobito odnos prema medijima i državnim institucijama faraon Andrej sve više i sve uspješnije kopira.
Ali eto, zahvaljujući nekontroliranoj logoreji Šake s Pantovčaka, to jest predsjednika Republike Zorana Milanovića, i njegovoj krajnje neprimjerenoj izjavi da je Damir Habijan gej, neki čak mogu AP-a preko noći početi doživljavati kao oličenje diskretnosti i tolerancije, zaštitnika LGBTQI populacije.
Od svih ljudi na svijetu nad ovim se Zokijevim ispadom najviše snebivao glavni tajnik HDZ-a Ante Sanader, koji je svojevremeno u Saboru izvrijeđao Domagoja Hajdukovića, žrtvu obiteljskog nasilja, poručivši mu da je loše društvo jer se tuče sa svojim partnerom. Za razliku od HDZ-ta gdje su sve fini ljudi. Koji samo mlate žene.
Među onima koji su se pridružili Sanaderovim osudama prednjače Plenkijevi ministri i trbuhozborci, koji se zlurado naslađuju nad Zokijevim autogolom te se zgražaju u ime svoje korumpirane i licemjerne stranke. One iste stranke čija se većina članova i birača protivila ratifikaciji Istanbulske konvencije, a na referendumu u organizaciji Željke Markić i njene opskurne udruge U ime obitelji masovno glasala za to da u Ustavu piše kako je brak zajednica muškarca i žene. Jer poznato je da su HDZ-tovci smjerni vjernici koji se uzdaju u Bibliju i drže se onoga što je Bog rekao kad je stvorio ženu od Adamova rebra. Idite i množite se!
I zato, iako se o seksualnoj orijentaciji mnogih kapitalaca iz vladajuće stranke godinama spekuliralo u javnosti, nitko dosad nije imao hrabrosti javno priznati da je gej jer se zna što biračko tijelo HDZ-ta duboko u sebi o takvim osobama misli. U rvacki politički folklor odavno su ušle saborske rasprave Ljube Ćesića Rojsa, vatrenog HDZ-tovca, i njegove prijetnje videosnimkama visokopozicioniranih političara na kojima su nekima ispale oči „ko u varenog zeca“ dok je ih je pozivao da priznaju što su: „Neka kažu hrvatskom narodu da jesu topla braća, kao što je gradonačelnik Berlina, i onda bi birači na izborima dali točno glas ako je tako. Treba priznati, treba biti muško – jesam, peder sam – da, treba imati snage reći ako jesam peder, onda jesam peder, a ne skrivati se!“ citat završen.
Naravno, zna se i što o svemu tome misli Autokefalna crkva u Rvata, koja se teško miri s Papinom preporukom da se ne smije uskratiti blagoslov homoseksualnim parovima, ali ne na vjenčanom ritualu. Veliki dio rvackog klera, poznatog po rigidnosti na svim planovima, našao se zbog te prilagodbe modernim vremenima u nebranom grožđu i bilo je baš zanimljivo slušati njihova objašnjenja o tome što je Papa zapravo htio reći i kako će se u tom smislu svećenici ponašati.
Iako takva nenadana situacija s Habijanom sasvim sigurno nije bila u planu demokršćanskom premijeru kada je iz Vlade na brzinu pedalirao i tridesetog ministra, od kojih je 23 otišlo opterećeno optužbama za korupciju ili sukob interesa, njegov ljuti protivnik s drugog brda svojim nepromišljenim lupetanjem namjestio mu je loptu na volej i skandalizirao ne samo pripadnike seksualnih manjina već i vlastite birače. Pa čak i SDP-ovce, koji se rijetko kada usuđuju kritizirati javne ispade svog bivšeg šefa.
Tako da premijerova tvrdnja o šutnji ljevice i dvostrukim standardima kada je riječ o predsjedniku Republike i njegovim gafovima, naprosto ne stoji.
Pitanje je, naravno, što je to sve skupa Zoranu Milanoviću trebalo? Kud se išao petljati u unutarnje obračune bivših i sadašnjih HDZ-tovih ministara Darka Milinovića i Damira Habijana? Ili je Zoki možda reagirao na Habijanovu optužbu da ima bipolarni poremećaj? Tko bi ga znao. Zar nakon četiri godine mandata nije shvatio da kao predsjednik države mora biti iznad toga?
A sve je započelo osvetničkim objavljivanjem fotografija golog torza ličkog Putina, koji je u žaru kritike Plenkovićeva kadroviranja htio pokazati da ima veće bicepse i da je jači od novog ministra gospodarstva također zavidne muskulature. Da se Zoki nekim nevjerojatnim slučajem suzdržao i ostao na prvoj izjavi da se ni u čije privatne stvari ne miješa, stvar bi prošla lišo.
No budući da nije odolio svojoj neobuzdanoj potrebi da komentira sve i svašta, pa i ono o čemu nije dovoljno informiran, opet je uzburkao duhove u javnom prostoru što ide na mlin Plenkoviću i HDZ-u. Ili možda ne ide? U svakom slučaju, teško je povjerovati da je to Zoki, kakav god da bio, učinio planski i s predumišljajem. Jer uza sve svoje mane, homofoban sasvim sigurno nije. A to što je naveo da je novi francuski premijer gej i da u ovom slučaju podržava Habijana, a ne Milinovića, nije nimalo pomoglo jer šteta je već počinjena.
I dok su ne samo eminentni HDZ-ovci, već i ljevica i svi mediji osudili predsjednikovu krajnju netaktičnost i zadiranje u privatnost ministra, dotle radikalna desnica likuje i šuti. A veliki postotak njihovih simpatizera u TV anketama glasa u korist predsjednikove izjave. Hm? Je li to ono na što Zoki računa? Bilo kako bilo, bilo bi mu za dušu da se ispriča. Koristilo bi i njemu, a i rvackom društvu kao takvom. Možda ne i Habijanu.
Komentari