Nakon tradicionalnog postrojavanja Hitlera iz našeg sokaka Marka Skeje i njegovih crnokošuljaša prilikom komemoracije poginulim pripadnicima IX. bojne HOS-a Rafael vitez Boban u Splitu, koje je ove godine dodatno začinjeno veličanjem NDH i 10. travnja iz usta Vladina izaslanika Matka Raosa, ovoga tjedna obilježava se 77. obljetnica proboja logoraša iz Jasenovca, zloglasnog ustaškog logora smrti. Desetak dana nakon toga Vladini izaslanici i predsjednik Rvackog sabora, kao pokrovitelj, tradicionalno će sudjelovati na komemoraciji za žrtve Bleiburga, gdje će naricati nad nepravedno pobijenim hrvatskim vojnicima, čitaj ustašama. Ovoga puta to se, doduše, neće događati na Bleiburgu, već u Rvackoj, jer je austrijska vlada zabranila fašistoidna okupljanja na svom teritoriju.

I tako će se predsjednik Vlade i njegova kamarila, a među njima i ministar Tomo Medved kojeg je u Splitu službeno predstavljao ustašofilni Raos, po tko zna koji put naći u kontradikciji sa samima sobom, pokušavajući biti jebeni i pošteni u isto vrijeme. Problem je u tome što njima, isto kao i lani, to ne predstavlja problem, kao što i nitko od njih neće vidjeti ništa sporno prilikom dostojanstvenog polaganja vijenaca i paljenja svijeća žrtvama Jasenovca, koje je tamo brutalno likvidirao zločinački režim takozvane NDH. Iste one takozvane NDH čije je osnivanje i povijesnu ulogu veličao spomenuti Raos u Splitu.

Očito svjesni da se s time intimno slaže i gomila birača HDZ-ta, ni Tomo Medved ni Andrej Plenković nisu se pretjerano ograđivali od Raosove izjave. Ogradili su se tek od samog Raosa, koji tamo navodno nije trebao govoriti. Kao da nisu znali koga šalju i što misli. Da tako ne misli i najveći dio HDZ-tove sljedbe i članova, vjerojatno bi dvije vlade najdugovječnijeg rvackog premijera otkad nam je mlade i demokratske države, ipak donijele zakon kojim se isticanje ustaških simbola i uzvikivanje pokliča „za dom spremni“ kazneno goni. No iako je nakon višegodišnjeg natezanja i migoljenja lani svečano obećao da će vladajuća većina, časna riječ, prihvatiti inicijativu Židovske općine i nakon lokalnih izbora donijeti odluku o izmjenama Kaznenog zakona, to se, dakako, nije dogodilo. No pravo je pitanje zašto bi donošenje takvog zakona pred lokalne izbore loše utjecalo na rezultate HDZ-ta i zašto se, nakon što je navodno odnio uvjerljivu pobjedu u velikom dijelu Rvacke, obećanje izgubilo putem. Valjda Plenković zna odgovor.

I tako je i dalje sve prepušteno policiji i sudovima, koji rvacki Ustav, kao što nam je poznato, tumače ‘vako i ‘nako. Pa je praksa krajnje neujednačena, a Skejo i njemu slični ostaju sustavno nekažnjeni. Može mu se staviti soli na rep. Isto kao i estradnoj ikoni crne desnice Marku Perkoviću-Thompsonu, koji i dalje nesmetano arlauče „Čavoglave“ s poetskim uvodom „za dom spremni“. Ni kune da plate zbog remećenja javnog reda i mira ili, nedajbože, kršenja Ustava. Ili da možda završe u bajbuku, što bi im se u Bleiburgu i dogodilo zahvaljujući odluci austrijske vlade. Točnije, bivšeg kancelara Sebastiana Kurza, koji je, doduše, bio desniji od Plenkovića, ali očito odlučniji.

Ipak, problem koji bi vladajući opet mogli imati u Jasenovcu bit će izostanak predstavnika naroda žrtava, koji, po svemu sudeći, ni ove godine ne žele s njima tamo biti. Kao ni s predsjednikom države, koji je nakon odlikovanja optuženih za ratne zločine u Hercegovini i vraćanja čina i odličja isto tako za ratne zločine optuženom Branimiru Glavašu, priča za sebe. I tako se vrtimo ukrug, do sljedećeg skandala.

I baš kao što je lani ridikulozni Skejo s hitlerovskim brčinama ispod nosa desnicom mjerio kukuruz, tako će, isto kao lani i puno godina prije toga, na komemoraciji u Jasenovcu biti nekoliko kolona, s obzirom na to da se u odnosu Vlade prema povijesnom revizionizmu i toleriranju istog baš ništa promijenilo nije. Svim obećanjima časnog Europejca i deklariranog antifašista Andreja Plenkovića usprkos. Iako je Plenki, kad je zasjeo na vlast, bio momak koji je obećavao, on i dalje kalkulira i boji se HDZ-tovih jastrebova. I već šest godina čvrsto se drži kursa koji je zacrtao njegov prethodnik Tomislav Karamarko, zaklinjući se istovremeno da to nije isti onaj korumpirani, nacionalistički i ustašofilni HDZ, već neki sasvim drugi. To je jedna od boljih šala koje sam čula.

Licemjerni šef HDZ-ta i rvacke vlade Andrej Plenković, velik na riječima kada treba osuditi nacizam i fašizam i klanjati se žrtvama holokausta u Bruxellesu ili Jeruzalemu, u posljednji je trenutak, baš kao i lani, pokušao postići dogovor s predstavnicima naroda žrtava i Savezom antifašista Hrvatske ne bi li spasio obraz pred svojim međunarodnim pajdama. Jer bit će stvarno nezgodno opet objašnjavati zašto oni i ove godine bojkotiraju službenu komemoraciju.

Zašto o tome nije razmišljao u međuvremenu, zašto pitanje latentnog ustašluka u javnom prostoru uporno gura pod tepih, to znaju samo Andrej i njegovo ogledalo. A čujte, imao je čovjek pametnija posla, gaseći požare izazvane korupcijom u vlastitim redovima. Iz istih razloga se umjesto borbom protiv ekstremizama i radikalizama – koju je obećao nakon što se usrao od straha kada je nesretni Danijel Bezuk, mladić zadojen opasnom ideologijom, još 2020. izveo teroristički napad na Markov trg – bavi se rekonstrukcijom Vlade. Na koju uvelike utječu DORH i USKOK, ma koliko se premijer batrgao protiv takve istine.

No da je od početka manje pimplao, Andrej Plenković bi danas stvarno bio gazda u HDZ-tu gdje priznaju samo čvrstu ruku, poput one Ćaće Sanadera koji je ustašluk riješio bagerima. I ne bi se morao crvenjeti pred europćanskim, američkim i izraelskim veleposlanicima, već bi se mogao ozbiljno pozabaviti životnim problemima koji muče građane Lijepe Njihove. A koji će ih mučiti sve više, s obzirom na to da se svijet našao u jednoj od povijesnih kriza. Kako sigurnosnih tako i energetskih i ekonomskih.

Jer jedino što nije isto kao lani jest činjenica da upravo svjedočimo fašizmu Vladimira Putina na djelu. Ruski vožd s blagoslovom Ruske pravoslavne Crkve, uz podršku mase ispranih mozgova i radikalnih desničara kojima se okružio, također se kune u antifašizam i pritom razara Ukrajinu vršeći genocid nad tisućama nevinih civila, baš kao što je to svojedobno radio i Adolf Hitler. I dok iza Putinova zločinačkog pohoda na susjednu suverenu državu ostaju spaljena zemlja i masovne grobnice, dotle njegovi istomišljenici kojima je velikodušno pomagao – financijski, plinom, naftom i na još razne hibridne načine – uvjerljivo. dobivaju izbore po Europi. Od Dodika, preko Vučića do Orbána.

Jedna od njih, Marine Le Pen, radikalna nacionalistička desničarka također na platnoj listi Vladimira Putina, ušla je u drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj i alarmantno se približila liberalu Emmanuelu Macronu. Iako je Le Pen u posljednjih nekoliko godina malo popeglala ekstremistički imidž svoje stranke, iz koje je izbacila vlastitog oca, antiimigrantska, antieuropska i antisemitska ideologija koju zastupa ostala je ista. I zato svijet s pravom strepi od rezultata predsjedničkih izbora u Francuskoj, o kojima mnogo toga ovisi, pa i sudbina zapadne alijanse.

S agresijom u Ukrajini, galopirajućom inflacijom, milijunima ukrajinskih izbjeglica i recesijom pred vratima, čemu se uopće možemo nadati nego bujanju fašizma koji nadire sa svih strana. Povijest nas uči da ako se demokratske snage tome dovoljno odlučno ne suprotstave, zlo će se razmahati do neslućenih razmjera.

Kako u svijetu tako i u našoj maloj prćiji od zemlje. Naravno da je velikom prijatelju Ukrajine i heroju briselskih hodnika Andreju Plenkoviću brutalna ruska agresija do sada išla na ruku, jer su mnogi domaći problemi pali u drugi plan. Pa tako i konačno donošenje izmjena Kaznenog zakona kojima bi se isticanje ustaških i ostalih fašističkih simbola i pokliča kažnjavalo zatvorom. Možda bi i ostali u drugom planu da se nisu dogodili Matko Raos i njegov dugi jezik. A takvi Raosi, Skeje, Thompsoni i njima slični, ma koliko beznačajno izgledali u odnosu na goruće životne probleme, samo čekaju trenutak da zapale mase.

Pa ako sada nije vrijeme da Plenković konačno pokaže muda, kada će biti? Za razliku od njega, mali Zelenskij ima velika muda. Slava Ukrajini!