Nakon što je u prvom krugu predsjedničkih izbora oktroirani kandidat HDZ-ta Dragan Primorac maestralno popušio, osvojivši skromnih 19,35 posto glasova zbog čega je faraon Plen Ki-mun ispalio na mozak i jedva progutao svoj bijes, počasni general našao se u dubiozi.

Kako nastaviti uzaludnu kampanju za drugi krug kada su, ne samo sljedba HDZ-ta već i Plenkijevi najbliži suradnici, digli ruke od njega i duboko u sebi priželjkivali da besmisleno mrcvarenje prestane već 29. prosinca, jer je Šaki s Pantovčaka trebalo manje od jedan posto da na Pantovčaku i ostane?

Mislio je Dragan, mislio – i dosjetio se! Budući da priča o ujedinjenju Hrvatske u njegovoj osobi očito nije pala na plodno tlo, odlučio je promijeniti taktiku i započeti neustrašivu borbu protiv raspirivanja jugoslavenstva. Na tom tragu na svom je Facebooku opleo po koncertu Dubioze kolektiva na splitskoj rivi, gdje su se njegovi bivši sugrađani ludo zabavljali čekajući 2025. Valjda zato nisu primijetili ništa sporno u liku druga Tita koji se na ekranu pojavio prije pjesme „Brijuni“, uz ton koji govori o propasti Jugoslavije.

E, tu ih je čekao Plenkijev odabranik, kojeg i sam spomen mrske mu Jugoslavije odmah baca u afan. Ne časeći ni časa, dok je narod bio opijen slavljem i pod utjecajem raznih stimulansa, iskoristio je priliku da žestoko popljuje proklete jugonostalgičare Ivicu Puljka i Zorana Milanovića, iako nije jasno kakve veze je ovaj posljednji imao s organizacijom novogodišnjeg dočeka.

Uz pomoć trusta mozgova svog PR tima, pravovjerni Dragan promptno je natipkao na svom profilu na Facebooku:

„Ovako Puljak i SDP-ovci dočekuju Novu godinu usred Splita. Ovo je Hrvatska koju zazivaju i Puljak i Zoran Milanović. Zato ih trebamo kazniti već u nedjelju, 12. 1. 2025. Izađite na izbore i ne dopustite da se Hrvatska više crveni.“

Kakav genijalan zaokret u kampanji! Trideset pet godina nakon raspada pokojne države, kad ne znaš što bi, najbolje je plašiti narod povratkom komunizma i srljanjem na istok. To uvijek pali, zar ne? Doduše, toga se dosjetila i kandidatkinja DOMiNO-a Branka Lozo, koja je osvojila monumentalnih 2,41 posto glasova. Al’ nema veze, ako njoj nije pomoglo, tko kaže da neće počasnom generalu Draganu, koji se ipak nekako domogao drugog kruga. Jer on, barem formalno, ima HDZ-tovsku propagandnu mašineriju iza sebe iako do sada i nije odradila neki posao. Normalno kad nisu ni sami vjerovali u svog nametnutog kandidata, za čiji debakl prvenstveno krive Velikog vođu AP-a. I sad više nemaju ideja. Zato su, u očaju, posegnuli za provjerenim receptom.

Zanimljivo kako desničari nemaju mašte i uvjereni su da baš rovanje po prošlosti i povratak ustašama i partizanima najviše pale njihove birače. Kakva korupcija, kakva mafija u zdravstvenom sustavu, kakva inflacija, kakav uhljebizam, kakve mizerne penzije i nizak standard, kakvi bakrači! Udri po komunistima i crvenima i odmah ćeš probuditi najniže strasti! Kao da neumrli Franjo nije bio komunistički komesar, partizan i Titov general i kao da vječni consigliere kodnog imena Sova, Vladimir Šeks, nije bio doušnik Udbe. Nesretni Dragan očito računa na to da narod pati od kolektivne amnezije, a mlađima su ionako oprali mozgove, zar ne?

Nezgodno je jedino što svi oni koji su rođeni u Jugoslaviji i nisu zaboravili zanimljivu biografiju tog vrsnog sportaša, forenzičara, genetičara, znanstvenika i dragovoljca Domovinskog rata u Americi, još nisu pomrli. A i Andrija Hebrang, kandidat HDZ-ta na predsjedničkim izborima 2009. protiv kojeg se kandidirao suprotno statutu stranke, iz koje je zbog toga izbačen, ima odlično pamćenje. Na Primorčevu veliku žalost, neki maliciozni novinari sjećaju se da je karijeru započeo kao uzoriti Titov omladinac, od 1982. član Komunističke partije, u koju su, kako reče, automatski upisivali sve najbolje đake. A on je, naravno, uvijek bio najbolji. Čudno, i Ivica Puljak i Zoran Milanović isto su bili najbolji pa ih ništa nisu pitali.

Možda zato što su procijenili da od njih nema nikakve vajde u Partiji. Ali počasni general Dragan bio je očito dobar materijal pa se ubrzo kandidirao i za člana Gradskog komiteta SKH Split. Za razliku od Ivice Puljka, koji je također odrastao u Splitu, ali eto, nije poželio biti komitetlija. A nije ni dobio stan od Grada Splita iako je kao doktor fizike i stipendist hrvatske i francuske vlade, sa znanstvenim timom u Švicarskoj u CERN-u, u Europskom vijeću za nuklearna istraživanja, sudjelovao u otkrivanju Higgsova bozona poznatijeg kao Božja čestica.

Plenkijev odabranik imao je više sreće pa mu je, navodno po preporuci splitskog KBC-a, zbog doprinosa u identifikaciji žrtava Domovinskog rata i želje da vodi Laboratorij za forenzičku genetiku, 1997. dodijeljen stan u Splitu, koji je njegova mama otkupila tri godine kasnije po povoljnoj cijeni. Zato što je u njemu bio zaštićeni stanar. Odnosno, njezin sinak Dragan. Na toj posve zakonitoj transakciji mama i Dragan zaradiše 76 tisuća eura dok si reko keks. S takvim putrom na glavi, kud je išao čačkati po Dubiozi kolektivu i njihovim stihovima, zbog kojih su dubioze iz njegove prošlosti opet isplivale na društvene mreže baš kad se nadao da ih je zasjenila nesmotrena kava Mile Kekina s Nikicom Jelavićem, koja je dominirala prvim krugom predsjedničkih izbora.

Zar je moguće da nije znao da taj vokalno-instrumentalni sastav iz susjednog vilajeta ima bogat opus, u kojem se, osim raspadom mrske Jugoslavije, bave korupcijom među pokvarenim političarima i vatrenim domoljubima. I ko za vraga, sprdaju se s Draganu sličnima, samo u regionu. Gdje su postratna iskustva s pljačkom društvenog vlasništva i kriminalnom privatizacijom svega i svačega, zastrašujuće slična.

Na tu je činjenicu Plenkijeva nadstranačkog predsjedničkog kandidata u svom odgovoru na Facebooku podsjetio splitski gradonačelnik sljedećim riječima: „Gospodin Primorac je prozvao predsjednika Milanovića i mene zbog pjesme Dubioze kolektiva. Odgovaram mu dijelom jedne druge pjesme istog sastava:

‘Kako ste vi otkupili taj stan?

Po zakonu. Kako? Pa po zakonu
Točno kako? Po zakonu sam otkupio
Pa jel ste kupili novcima? Ne sjećam se ni ja, al po zakonu.’“

Ups! Je li se počasni general možda prepoznao? Doduše, radi se o satiri, koju uvaženi znanstvenik možda najbolje ne razumije. A čujte, nije imao vremena za takve stvari dok je gradio svoju astronomsku međunarodnu karijeru i slušao klape. Ili možda cajke, tko bi ga znao. Da je malo više pratio Dubiozu, možda bi se sjetio da ostali stihovi iz iste pjesme glase ovako: „Politika je kurva, ubila je bomba, džaba svi smo isti, svi smo ista govna.“ Ima još, a odnosi se na ono što u umjetničkoj interpretaciji govori pokojni drug Tito svojim nasljednicima u regionu, koji se okupiše na Brijunima:

„Zakaj ste se usrali, samo malo humora, da vas malo otrgnem od sastanka i umora, zasviraj harmoniku, razvežimo kravate, za narod ćemo lako, ko im jebe mater!“ Je li to veličanje druga Tita? Teško. Al’ što ćete, HDZ-tov nadstranački predsjednički kandidat nema smisla za humor i ne može si pomoći. A očito ima problema i s poznavanjem regionalne glazbene scene.

Evo, recimo, Zokijev šogi Gordan Jandroković Njonjo na tom je planu daleko osvješteniji. Osim što đuska po klubovima na techno, poznato je da se u Saboru voli šegačiti sa stihovima raznih izvođača – od Konstrakte, preko Hladnog piva i Gibonnija do Vojka V. Šteta što nije malo informirao Dragana o onome što narod sluša i glazbenicima koji svojim stihovima vole opandrčiti po politici. Tko zna, možda mu namjerno nije želio pomoći. Neka se sam koprca kad se, navodno, i sam uvalio u predsjedničku utrku jer, navodno, nitko drugi iz HDZ-ta nije htio. Navodno. Tako barem tvrdi veliki vođa AP. Koji se znakovito izmaknuo iz Draganove kampanje.

Badava je upregnuo Anušića da optužuje Zokija kako provodi tiraniju nad hrvatskom vojskom i širi laži o novom Zakonu o obrani kojim se želi smanjiti ustavne ovlasti Predsjednika Republike, kad počasnom generalu Draganu nema spasa. Dok će HDZ ostaviti u priličnoj dubiozi. Kolikoj, vidjet ćemo u izbornoj noći.